Drkati, da or ne...

04.08.2009., utorak

Jutros sam se probudila nadrkana. Ni lijeva, ni desna noga nisu u pitanju, već glava.
Puca mi glava, dok mom Tukcu kao svakom dragom i poštenom Hrvatu kao krajnji znak bolesti « puca kurac» za sve što nam se događa.
Cijelu sam noć razmišljala o zakonu o vještačkoj oplodnji, donesenim većinom glasova besplodnih, frigidnih, impotentnih, olinjalih, ne/pušača, ne/alkoholičara iz saborskih klupa.
Sabornici zaokupljeni borbom da izdrže dvije i pol godine u lovu na privilegiranu mirovinu, bezosjećajno kroje sudbinu malom čovjeku u kifli od države. Ono što sebi dopuštaju poput ministra Bajsa, drugima ni u snu ne dopuštaju. Što je moralno, a što nemoralno su pitanja kojima sabornici ne opterećuju svoje dobro «uhranjene» glave. Sebi su dopustili rođenje nasljednika iz «frižidera» vještačkom oplodnjom, sabornice, samohrane majke, nerotkinje, posvojile su djecu dok su običnim smrtnicima tu radost «potomstva» , uskratili.
Jedan članak novoga zakona o vještačkoj oplodnji me je zaledio poput spermića donatora. Tim člankom , ako sam ga dobro razumjela, dijete začeto spermom donatora s napunjenih 18 godina ima pravo i obvezu saznati tko mu je biološki otac.
Strava! Da sam u godinama kada je moguće planirati proširenje obitelji ne bih ulazila u brak bez predbračnog ugovora u kojem se moj partner nije izričito očitovao po pitanju donacije sperme.
-Mili, jesi li kao student drkao iz gušta i za novac?
U slučaju odgovora:-Jesam!-priča ne bi imala sretan nastavak. Drkanje iz gušta imalo bi bračnu budućnost za razliku od onoga drugog.
Zamišljam i ovakvu situaciju:
-Svake godine u lipnju, srpnju, najmanje pet godina za redom (koliko je trajao studij mog Tukca) svaki zvuk zvona na ulaznim vratima bi me ledio. Zvono, jednom, dva puta… Na vratima, ljepuškasta djevojka.
- Je li ovo stan Tukca?-Je, a tko ste Vi?-Ja sam Stella, njegova kćer, maturantica iz «frižidera».- Ništa mi nije jasno.-Moguće je da imate 18 godina, ali što je s frižiderom? Ne vidim ga.–Ma, ne. To je samo onako, čisto figurativno, u prenesenom značenju. Vaš muž je moj biološki otac. U vrijeme studija je drkao poput ostalih studenata za lovu, za džeparac. Došla sam ga upoznati. Upisujem faks. Prvi put sam u životu shvatila kako je drkanje opasnije nego ne vađenje nježnika na vrijeme.
Dva dana prije kraja upisa za prijamni ispit pojavilo se 18 klonova mog Tukca.
Svi su prošli kroz moja vrata. Samo je Tukac pao. Kad sam mu rekla tko ga je sve tražio, pogledao je u ruke. Spoznavši istinu kako je bolje raditi preko student servisa nego «svirati kurcu». Pao je i još se nije oporavio.
U cijeloj priči, utjehu sam našla u komentaru Prije kako u svemu tomu ima ohrabrujuća stvar:
Niti jedno dijete od 18 godina neće potražiti ; Hebranga, Šeksa, Luku Bebića, Sanadera, Kunsta, Milanovića, Kajina, Linića.
Zamisli samo kako bi izgledali ti klonovi?!
Sabornici ionako ne drkaju. Oni nas jebu u glavu.

- 12:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	kolovoz, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

turimti

Opis bloga

Linkovi

04.08.2009., utorak

Drkati, da or ne...

Slobodno ocijenite blog; od 1 do 5
	5
	4
	3
	2
	1

pollcode.com free polls