turimti

31.07.2009., petak

Retardirani...

Jutros sam se probudila s retardantom u glavi. Sada su svi pametni, educirani za krizne situacije. Svi znaju što je skrivilo iskliznuće nagibnog vlaka i smrt šest putnika. Netko je namazao tračnice, pragove, tekućinom retardant, kako bi spriječio rast korova i nastanak mogućeg požara. Na žalost, retardant je djelovao na živote i sudbinu ljudi.Hrvatski korov je pak ostao netaknut.
Retardant je spriječio putnike da uživaju u ljetu, na moru, druženju s obitelji. Retardant nije spriječio nesposobne , korumpirane, nepote u naumu pravljenja države koja ne poznaje pojam odgovornosti.
U Rudinama nije samo iskočio vlak, iskočila je Hrvatska na putu u Europu.
U Europu se ne putuje s figom u džepu.
U Europu se ne ulazi s «vlakovima bez voznog reda», s mačem ubodenim u pod, ustaškim pokličem; -Za dom spremni!, s pjesmom :-Zovi , samo zovi…te grafitima:- Srbe na vrbe!
U Europu se ulazi isključivo iskreno i odgovorno.
Vrijeme je za odgovorno reći:-Smrt fašizmu-sloboda narodu!
Jebite se retardirani Thomsonovci!

- 16:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.07.2009., ponedjeljak

Uspješan ...

Jutros sam se probudila frustrirana. Teško stanje čudnog naziva tražilo je pojašnjenje. Wikipedija mi nije bila pri ruci. Za objasniti stanje, morala bih se dići i otići u drugu sobu do računala. Spas sam našla kao i uvijek u raspoloživom Tukcu. Znatiželjna poput Luki+ Goldie , samo s jednim fakultetom i bez doktorata u iznajmljenom stanu + munjena kakva jesam :))), uz puse svima, cmokić & vozdrić Teuti, potakla sam Tukca na razmišljanje:
-Što je žena, frustrirana?
Odgovor sam dobila tek kada sam pred njega donijela; Malu crnu knjižicu,nove blogove Kinky, Skaske i Seoske dive, kavu, travaricu s ledom, ali i Alopurinol , tabletu za giht. Idiličnu sliku sretne obitelji ravnu najboljem uratku fotoshoping mena iz boce, pokvarila je grubo izrečena istina mog muškarca:
-Frustrirana , znači nejebana! ( da prostite).
Tog jutra kao rijetko kada, dala sam mu za pravo. Jezičarka kakva jesam, nisam ga puštala:
-Jel Tukac, što bi ti odgovorio Lani Jurčević djevojci sa 23. godine životnog iskustva i Milani Vlaović ženi bivšeg nogometaša koje sa naslovnice lista «Gloria» poručuju:
-Ženi treba uspješan muškarac!
-Treba im kurac! (da prostite...)-kaže Tukac.
-Ne , dušo treba im njegov novac.
- Uspješana muškarac?!
-Trebaju im riječi koje se završavaju na AC ( novac, ševac, udovac...). Utjehu sam našla u frustraciji. Otkrila sam AC u sredini riječi.
Je bila frustrirana ili ne frustrirana, tako ti je mala kada ljubi bosanAC...

- 00:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

23.07.2009., četvrtak

Mladić...

Jutros sam se probudila tužno, pretužno. Susjeda ni. Nema ga . Nema ga tu, ali njegov dobri duh lebdi susjedstvom. Penje se do trećeg kata, zaviruje u kupatilo, traži se u zrcalu, naginje preko balkona, kroz ponistru gleda put Visa i svoje drage Komiže. Prije nego se zauvijek skrasi ispod Mustera, iznad Komiže, pohodit će Zagreb. Mladić u Zagreb, njegov pepeo iz Zagreba. Urna s pepelom naći će u obiteljskom posljednjem počivalištu sigurno sklonište pred udarom juga, tramontane, maeštrala, bure…
Nad Komižom galebovi plaču. Jecaj se miješa sa stihovima komiškog pjesnika i kalafata;
-Moja vala, moja vala…
Jutarnji valovi svojim snažnim udarima, hukom, lomljenjem na stijenama ispod Gusarice, Bjažićevo, Jurkovice, Kamenica, Nove, Stare pošte, Templuza, Velog žala, …razbijaju tišinu, ali u isto vrijeme pokušavaju skriti bolne jecaje ; majke, oca i djevojke.
Mladiću, prijatelju i susjedu, mirno počivaj poviše svoje vale u hladovini čempresa, uz zvuke carceja, posjećivan od svojih najdražih, prijatelja, susjeda…

ANĐEO
Mladić o kojem sam ti govorio
Još uvijek je negdje tu. Neće
Otići. Otići će stranci, pogasiti
svoja lica. Moj će se prijatelj
umnožiti. I bit će ih : prostori
iznad naših glava premrežani su
njihovim krilima. Toliko ih je
da raskriljuju nebo utjehe. Da
oblače ruho sna. Da zastaju.
A mi ćemo spavati, mirovati.
Kao djeca čiji su anđeli ostali
mladi. Kao rosa, magnezij, dah.
I bit će rečeno: svuda gdje se
prostirem-sve mi je to zaštita.
Ruka koja ukida ponor i noć su od
tisuću sigurnosti. Tako. Mladić
o kojem sam ti govorio još je
uvijek tu negdje. I tu i tamo.
Zavisno o smjeru vjetra, boji
vatre, snazi cvijeta, tlu vode. E.
( Jakša Fiamengo, Komiža)

Split, 22.07.2009.

- 13:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.07.2009., nedjelja

Bez/životno...

Jutros sam se probudila bez/životno. Čista laž. Baš naprotiv puna života. Stala sam na pod za ne ureklo se, prvo desnom pa tek onda lijevom nogom. U kupatilu u zrcalu, susrela sam se sa 60. godina života. Prava divota. Koje iskustvo. Koji tragovi burnog života duboko ucrtani u lice. Bili što mijenjala? Ništa. Ni broj godina. Ni pređeni put. Što dalje s putom? Idemo dalje. Nema predaje. Nema povlačenja na pričuvni položaj kako bi se sačekao prolaz nevere.
Nismo svi mi Sanader.
Kao što svaka strana ima drugo lice, naličje, tako i zrcalo u mom kupatilu kao da ima drugo lice, zrcalo postavljeno na istom mjestu u susjeda s druge strane zida koji nas razdvaja.
Susjeda , mladića što je prije nekoliko dana napunio 30. godina života već mjesec dana nema u zrcalu. Teška , opaka bolest, prikovala ga je za bolnički krevet. Nemoćno tijelo, lice uokvireno izraslom bradom, dva poluotvorena oka, ispunjavaju njegovu novu sobu. U zraku lebdi pitanje, na koje ni majka, ni otac, ni djevojka mu , ne mogu dati odgovor:
-Zašto je život prema njemu morao biti tako okrutan?!
Majka i otac odavno razdvojeni, u ovim trenutcima su sjedinjeni u borbi za život mladića. Sutra će konzilij u Zagrebu donijeti sud o nastavku liječenja. Do tada lap top se otvara svaki sat i provjerava pošta u nadi da će odgovor na upit stići i prije završnog suda liječnika.
Prognoza nije dobra. Ali u vrijeme kada je više ljudi po kladionicama nego na radnim mjestima, kada bi se sve prognoze ostvarile, svijet bi bio pun dobitnika. Liječnici su skloni vjerovanju da dva i dva u medicini nisu uvijek četiri.
Treba se nadati. Nada je tu. I mladić, i njegovi; majka, otac i djevojka.Prijatelji i susjedi...
I zrcalo u kojem tražimo ono lijepo, drago lice, ono životno što nas razlikuje od bezživotnog...
Up Date
Liječnici su svoje rekli...Pješčani sat je okrenut...

- 20:24 - Komentari (11) - Isprintaj - #

15.07.2009., srijeda

Rebalans je...

Jutros sam se probudila s novim rebalansom. Prvi rebalans pokrivanja koliko si dug i širok završen je tako što sam početkom travnja poplun zamijenila dekom. U ovom najnovijem, deku je smijenila plahta/lancun. Kako su vrućine krenule nije isključeno da jutro dočekam bez gačica. «Lisca» sam prava, kako kaže «u mene» Tukac.
Jutro mi je osvježio bloger s ljetnom šalom.
Supruga bivšeg premijera u jednoj tamo daleko zemlji gdje se sa jumbo plakata poručuje:
-Kada kažeš leto, to je let iz fotelje,-otišla je ginekologu na pregled. Onako usput, ginekolog je pita:
-Kako Vam je Pičkica?!
-Genijalno, dobro. Eno je doma u društvu mrtvih pesnika (povijesničara, akitekata, umetnika, đenerala…)
Kad kažeš, rebalans, pomisliš kako je ostati bez gačica…

BTW1. Netko otkrije crnu rupu, netko rupu u proračunu, Kerum, rupu bez dna u Spaladium areni u Lori.
Rupe svih proračuna, ujedinite se!

BTW2.Pripremam se za Milijunaša (kviz). Pitanje na koje nemam odgovor je:
-Kako se osjeća «najbolji prijatelj» bivšeg premijera, kada ovaj sjedne na stolicu?!

BTW3.Izrael proglasio trodnevnu žalost zbog dolaska dr. Primorca za savjetnika vlade.
Teško njima i oni su dobili svog «Šukera».

- 15:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

11.07.2009., subota

Tko je hebe...+(Tko ih hebe...)

Jutros sam se probudila bremenita. Teška sebi & drugima. Breme problema, Tukac je noćas uredno prebacio na mene. Kako li je tek bremenitoj Kosorici. Uzoriti Ivo Sanader, ne onaj iz Solina (brat mu je ) prije nego je svršio s premijerskom dužnošću, breme problema je prevalio na nejaka pleća (br.3) Kosorice , majke branitelja. Postati bremenit u tim godinama, ravno je novom doktoratu čuvenog maga , ex ministra DNK, Dr. Primorca.
Što nam donosi dan, a što noć, to ne zna ni dobro informiran tjednik «Arena».
Svaki put, a to je dva puta dnevno kada autom prođem pored Lore, čuvenog kvarta U Splitu, kažem kako su ovdje lijevo mučili nevine civile Srbe, ovdje desno ; ova crna kockasta Arena, Ćaba, Meka & Medina , mućit će Splićane narednih 30. godina. Izgrađena je dvorana za samo tri utakmice rukometne preprezentacije HDZ-a i Line Červara te Goluže za 3x 10.000 tisuća gledatelja i tristo tisuća sudužnika, poreznih obveznika.
Tko hebe narod?
Tko hebe Kosoricu?
E, ovo drugo je puno zanimljivije pitanje.
Po reakciji u mene, Tukca, Kosorica bi loše prošla u razmjeni sredstava za rad.Kad je moj Tukac vidi na TV aparatu , 92 dijagonala, traži da se promijeni kanal. Da bi se promijenio kanal treba daljinski upravljač koji je obično u tom slučaju ostavljen na aparatu. Kako ga dići sa trosjeda?! Nikako.
Jednostavno će reći:-Ne diže mi se!-Pa, Kosorica je tu.
-Je, tko je hebe?!
-A, bremenita je...
U tim godinama..

Up Date na klozetskoj školjki
Bremena sam se riješila. Povratila sam.Prvi put neželjeno, drugi put s razlogom. U vodi moje nove klozetske školjke ukazao se lik dvorskog arhitekte Jerka Rošina iz Splita trenutačno na pričuvnom mjestu u vikend kući u Milnoj na otoku Braču.
Dokaz da ljudi pripadaju "beskičmenjacima" ojačan je današnjom izjavom zastupnika HDZ-a Jerka Rošina u razgovoru za Novi list , a koju prenosi Index.hr:
...""MISLIM da je Sanader napravio jedan genijalan potez što ga ograničenost naših spoznaja nije u stanju shvatiti"...
Genijalni arhitekt "ex prijatelj ex premijera" bez čijeg potpisa nema šanse izgraditi ni garažu u Splitu, čovjek koji je projektirao Klerikat 100 m od mora u zoni zabrane gradnje u isto vrijeme namjerno je " zaboravio" iscrtati pristupnu cestu obližnjem heliodromu.
Povijesna zbilja svaki dan nam potvrđuje da zbog "ograničenosti naših spoznaja" sa zakašnjenjem shvatimo da nas koje kakvi "hebivjetri" hebu kako odozgo tak i odozdo.
Breme se vodom odnosi...
Povucite vodu! S dva prsta, tri puta. Što je sigurno, sigurno je...(Č.Rojs).

- 17:05 - Komentari (8) - Isprintaj - #

07.07.2009., utorak

Imati or nemati muda...

Jutros sam se probudila skoro pa sijede glave na sedmi sedmoga. Vrlo indikativno. Sedmi sedmoga. Drugim riječima sama sebe. Sam sebe, rekao bi Tukac i dodao kako je to čisto figurativno. Puna sam briga, ali još nedovoljno da bih zbog toga trebala izgledati kao Kosorica. Strah od činjenice da bih u tijelu žene zatomila duh muškarca kako to kaže nova premijerka, potisnulo mi je duboko u podsvijest želju za seksom.
Bit će zanimljivo kako će Jadranka K. općiti s pukom Hrvatske. Do sada je nedužnu braću, Srbe sa stanarskim pravom, deložirala i uselila se u njihov stan.
Polu-bracu je vidjela samo jednom i to prije 30. godina.Oca se sijeća iz mamine priče.Ljubav prema Vukovaru je zamijenila stolicom na Markovu trgu…
Moj bi Tukac držeći mi stranu, izjavio kako «ta žena jema muda». I ja bih se s tim složila da me crv sumnje ne nagriza ;-Čija su to muda?! Znam za mnoge koji ne mogu vratom mrdnuti, jer im je vlasnik muda tik iza leđa. Iz tih razloga, zbog stalnog puhanja u zatiljak, poželjno je imati kratku frizuru i naravno «dobru» pamet. Imati muda ne spada u vječnu kategoriju. Vremenom ona se istežu, gube na težini i svježini. Dakle, moj bi Tukac zaključio; sve se mijenja pa i muda.
Danas ih jemaš, sutra nič.
U vrijeme Tita, Zdravko Tomac, « tobožnji traversist», nije imao muda reći ono što danas govori na sva Usta. Baš lipa Usta. Hebrang, sin partizana, potvrđuje kako iver ne pada daleko od klade. Sreća je što su partizani po staračkim domovima i pod sedativima. Možda bi netko poželio iskoristiti iver za potpalu na Mirogoju. Usamljeni Glavaš s daljinskim upravljačem kruži Hercegovinom zaboravljajući da svaki let ne garantira i uspješno prizemljenje…
Ustaše su završavale na križnom putu, u jamama, u oknima rudnika, na Golom otoku, Zenici, Gradiški, Nišu… Ante Pavelić je pobjegao, Maksa Luburića je stigla osveta, uzoritog Stepinca, karma. ( rečenica bez smisla, osim za Hebranga…)
Kišni početak lita donio je buđenje trave, cvijeća, ali i korova…
U mene muž, kako kaže prija, moj Tukac u ovom slučaju s neskrivenim prezirom je komentirao nenadanu erekciju starih prdonja, rast muda na neočekivanim mjestima te njihove izjave tipa:
Tomac:-Tito je zločinac!
Hebrang: -Maks Luburić (ratni zločinac) borio se za hrvatsku stvar.
-U mojim venama teče antifašizam!
Glavaš:-Moj otac je bio vojnik njemačkih snaga i borio se u Bosni protiv partizana. Dolazim kada padne Vlada!
Danas ta ista Bosna njegova sina skriva od ruku pravde.
Savom i Dravom nekada su plutala tijela nedužnih civila, a danas «govna» i umotvorevine uzoritih građana…
Kosorica ima muda. Čija?!
*slike su posudjene

- 19:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

02.07.2009., četvrtak

Transparentno...

Jamio sa index.hr

Jutros sam se probudila transparentno za razliku od političara iz Sanaderlanda. Prvi čovjek hrvatske Vlade i predsjednik najjače vladajuće stranke, jučer je bez suvislog obrazloženja utekao sa križnog puta tranzicije. Povijest u Hrvata kao da se ponavlja. Izostanak elementarnog znanja iz latinskog:-Historia est magistra vitae...ne opravdava nas za nespremnost sučeljavanja sa ovom viješću o napuštanju kormila.
Jučer se zapravo ništa novo i neočekivano nije dogodilo. Hrvatska nema sreće sa liderima.
Pavelić je pobjegao, Gotovina se skrivao svjetskim bespućima, Norca su na jedvite jade priveli pravdi, Rajiča također,prvi predsjednik je našao mir na Mirogoju, Glavaš je utekao s daljinskim upravljačem, bojovnici iz Lore također...
Nije daleko dan kada će čuvenu izreku Rojsa :-Tko je jamio, jamio je...zamijeniti sa :-Tko je pobjegao, pobjegao je. –Tko se nije skrio, govno je! M*rš miševi...!
U cijeloj priči nedostaje odgovor na pitanje;-Di je naša lova?
Srbi znaju. Njihovi lideri su zaobišli Švicarsku i pohranili su novac na Cipru, Malti, Kajmanskim, Foklandskim otocima...
A, naši?
Ne znaju ili ne žele znati. Bar, javno. Oni zapravo i ne znaju zašto se bježi iz tako «Lijepe i tako naše».
Kad kažeš:- Jadran, pomisliš na brod koji plovi u jednom smjeru kroz ZERP, Otrantska vrata, Gibraltar...
Hrvatska tako mala, a tako dobro «zahebana»...
Kud plovi ovaj brod kad ga kapetan na pola puta prvi napušta?
-Jednostavno!-što bi rekao moj prijatelj Šuki sa Straduna:-Budi pametan!
-Plovi u P.M. Plovi u tri P.M. Plovi gdje ti MMF kaže.
U konačnici na komandnom mostu (ne Pelješkom) neće biti nikoga tko će otvorenih očiju znati prepoznati kopno na vidiku. Europa je tako daleko, a tako blizu.
Samo nekoliko nautičkih milja. Milja po milja. Milijunaš.
Čisto, transparentno.
BTW.
Prvom narodnom guslaru, koji opjeva u desetercu; radnike Dalmatinke iz Trilja, metalce iz Željezare iz Kaštel Sućurca, radnike Jugoplastike, Sunčanog Hvara..., poklanjam poprsje, zlatnog Rojsa. Ne, Rolex...

- 06:30 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.