Marketing
Mladić...
Jutros sam se probudila tužno, pretužno. Susjeda ni. Nema ga . Nema ga tu, ali njegov dobri duh lebdi susjedstvom. Penje se do trećeg kata, zaviruje u kupatilo, traži se u zrcalu, naginje preko balkona, kroz ponistru gleda put Visa i svoje drage Komiže. Prije nego se zauvijek skrasi ispod Mustera, iznad Komiže, pohodit će Zagreb. Mladić u Zagreb, njegov pepeo iz Zagreba. Urna s pepelom naći će u obiteljskom posljednjem počivalištu sigurno sklonište pred udarom juga, tramontane, maeštrala, bure…
Nad Komižom galebovi plaču. Jecaj se miješa sa stihovima komiškog pjesnika i kalafata;
-Moja vala, moja vala…
Jutarnji valovi svojim snažnim udarima, hukom, lomljenjem na stijenama ispod Gusarice, Bjažićevo, Jurkovice, Kamenica, Nove, Stare pošte, Templuza, Velog žala, …razbijaju tišinu, ali u isto vrijeme pokušavaju skriti bolne jecaje ; majke, oca i djevojke.
Mladiću, prijatelju i susjedu, mirno počivaj poviše svoje vale u hladovini čempresa, uz zvuke carceja, posjećivan od svojih najdražih, prijatelja, susjeda…
ANĐEO
Mladić o kojem sam ti govorio
Još uvijek je negdje tu. Neće
Otići. Otići će stranci, pogasiti
svoja lica. Moj će se prijatelj
umnožiti. I bit će ih : prostori
iznad naših glava premrežani su
njihovim krilima. Toliko ih je
da raskriljuju nebo utjehe. Da
oblače ruho sna. Da zastaju.
A mi ćemo spavati, mirovati.
Kao djeca čiji su anđeli ostali
mladi. Kao rosa, magnezij, dah.
I bit će rečeno: svuda gdje se
prostirem-sve mi je to zaštita.
Ruka koja ukida ponor i noć su od
tisuću sigurnosti. Tako. Mladić
o kojem sam ti govorio još je
uvijek tu negdje. I tu i tamo.
Zavisno o smjeru vjetra, boji
vatre, snazi cvijeta, tlu vode. E.
( Jakša Fiamengo, Komiža)
Split, 22.07.2009.
Post je objavljen 23.07.2009. u 13:38 sati.