Marketing
Bez/životno...
Jutros sam se probudila bez/životno. Čista laž. Baš naprotiv puna života. Stala sam na pod za ne ureklo se, prvo desnom pa tek onda lijevom nogom. U kupatilu u zrcalu, susrela sam se sa 60. godina života. Prava divota. Koje iskustvo. Koji tragovi burnog života duboko ucrtani u lice. Bili što mijenjala? Ništa. Ni broj godina. Ni pređeni put. Što dalje s putom? Idemo dalje. Nema predaje. Nema povlačenja na pričuvni položaj kako bi se sačekao prolaz nevere.
Nismo svi mi Sanader.
Kao što svaka strana ima drugo lice, naličje, tako i zrcalo u mom kupatilu kao da ima drugo lice, zrcalo postavljeno na istom mjestu u susjeda s druge strane zida koji nas razdvaja.
Susjeda , mladića što je prije nekoliko dana napunio 30. godina života već mjesec dana nema u zrcalu. Teška , opaka bolest, prikovala ga je za bolnički krevet. Nemoćno tijelo, lice uokvireno izraslom bradom, dva poluotvorena oka, ispunjavaju njegovu novu sobu. U zraku lebdi pitanje, na koje ni majka, ni otac, ni djevojka mu , ne mogu dati odgovor:
-Zašto je život prema njemu morao biti tako okrutan?!
Majka i otac odavno razdvojeni, u ovim trenutcima su sjedinjeni u borbi za život mladića. Sutra će konzilij u Zagrebu donijeti sud o nastavku liječenja. Do tada lap top se otvara svaki sat i provjerava pošta u nadi da će odgovor na upit stići i prije završnog suda liječnika.
Prognoza nije dobra. Ali u vrijeme kada je više ljudi po kladionicama nego na radnim mjestima, kada bi se sve prognoze ostvarile, svijet bi bio pun dobitnika. Liječnici su skloni vjerovanju da dva i dva u medicini nisu uvijek četiri.
Treba se nadati. Nada je tu. I mladić, i njegovi; majka, otac i djevojka.Prijatelji i susjedi...
I zrcalo u kojem tražimo ono lijepo, drago lice, ono životno što nas razlikuje od bezživotnog...
Up Date
Liječnici su svoje rekli...Pješčani sat je okrenut...
Post je objavljen 19.07.2009. u 20:24 sati.