Marketing
Kako-tako...
Jutros sam se probudila skoncentrirana. Skoncentrisana po BiH. Prvo i isključivo na sebe. Egoista po prirodi, da ili ne? To nije moj problem. Moj problem je kako opstati u poslu. Tek mi je šezdeseta.
Na stubištu dok se sređujem i preskačem po tri stepenice oliti ga skale, susjeda me štopa pitanjem:-Kako je ?
-Kako, tako!-Kako, tako?!
-Tako, kako će biti drugačije. Nisam rekla ni dobro, niti loše, a ona je već uhvatila drugu susjedu i postavila joj isto pitanje. Ona ima vremena. U mirovini je.
Franjo je umirovio sa deset godina staža i 35. godina života. Žena se naradila kao čistaćica u Lori. Zbog slabog vida i lošeg sjećanja pošteđena je pitanja kako je nekada bilo u logoru Lora dok su dovodili nepočudne Srbe & Musliće. Žali se na povećanu cijenu Eurosupera 95.
-Jebate led, samo jedna lipa nas dijeli od 8. kuna litre benzina. Koja briga?! Nikada je nije brinulo što je u Loru doveden Ismet Hrvat, a ne Zdenko Bošnjak.
Svatko nosi svoj križ ( sudbine). Ako ga već ne nosiš, država se pobrine da ga nađeš u nekoj od njenih mnogobrojnih službenih prostorija.
Na Križine, na Odjel kardiologije splitskog KBC-a, smješten je monsinjor Marin Barišić. Srce i glava su ga izdali na misi.
Eto pitanja za moju susjedu:
-Što ga Bog ne uze sebi dok se molio?! Kako ne vidi na daleko, ne bi me iznenadio njen odgovor:
-Da je valjao i Bog bi ga uzeo! Križ sudbine.
Susjed Ante je umro. Imao je tri križa. I onaj iznad kreveta, četvrti. Izdali ga bubrezi.
Ma što mislili o znakovima, križu, prstu sudbine, ja sam za sunce.
Sunce moje malo. Pola dana mjesec, pola dana sunce. U čas prođe dan, tjedan, mjesec dana... Godina nova.
Kako god okrenuli, bit će;- KAKO-TAKO!
Tako, nekako...
Napomena:
(** Slike dama su samo ilustracija.Nikako nisu akteri priče. )
Post je objavljen 19.08.2009. u 20:55 sati.