Jutros sam se probudila na valovima sreće. Brodom «Bako», vođenim sigurnom rukom kapetana Darka Zankija, uspjela sam ostvariti san star 35. godina. Stigla sam do vulkanskog otočića Brusnik te na Svetac, Sv. Andriju. San je postao java u svega šest sati plovidbe «puj tamo- puj vamo» te osam sati boravka na oba škoja. Do Jabuke , otoka, divlje stijene u sredini Jadrana nismo stigli. Uvjerena sam kako neće proći još ovoliko vremena za ostvarenje te želje.
Brusnik, pravo «molo cudo» po komiški, ostavilo me je bez daha.. Oblutci nošeni lavom izbačeni iz utrobe zemlje, povezani u neke čudne skupine, govorile su o snazi zemlje po kojoj hodimo. Galebove nismo zatekli , ali jesmo njihove bijele tragove što su ih ostavili po stijenama tijekom boravka poslije Uskrsa. U IV, V, šestom mjesecu kada su se u skupinama od nekoliko tisuća , radovali novom potomstvu, bili su jedini i neprikosnoveni vladari otoka. Kamenom ograđena jezerca , jastožere, gomile oblutaka u kupama , govorile su o ribarskoj povijesti što su je ispisali Komižani. Na Svetcu su brojni tragovi stari i do 250 godina koje su ostavile brojne generacije obitelji Zanki, (Zanchi ). Jedini vlasnici , jedinog privatnog otoka , ponosno čuvaju nasljedstvo. Porat, donja kuća, gornja kuća, treća kuća, crkvica, ostaci zidova benediktinskog samostana, vojne osmatračnice, gustirne, redovi čokota grožđa, govore o dugogodišnjem prisustvu čovjeka na najudaljenijem nastanjenom otoku.
Uz travaricu, pome i kapulu, miris i ukus pečenih lokardi s gradela, u društvu gošći iz Oroslavja , Zagreba, Karlovca, skoro sam zaboravila da bih mogla propustiti društveni događaj br. 1. u Komiži.
Mediji su najavili premijeru filma snimanog u Komiži na koji će doći glavna glumica Dolores Lambaša.
Žena čiju karijeru obilježava sustavno pomicanje granice ženskog interesa za muški rod, kao da ne zna za tu konačnu granicu. Počela je kao djevojčurak, brucoš na akademiji sa (53) godišnjim Ivom Gregurovićem, prešla preko (59) Frane Lasića, treunutačno je sa (67) Dikanom Radeljakom , a samo je pitanje dana kada će ostvariti san svake filmašice da postane žena i majka potomka nekog novog (95?) Rogoza. Do it!-kao da se u zraku osjeća poruka ministra turizma Bajsa, Don Kaćunka, Don Bakovića...
Geni kameni! Na Brusniku sam ih tražila u gomilama kamenja što ih je lava izbacila. Na Svetcu sam ih našla u pripadnicima obitelji Zanki (Zanchi); Darku, jednom pa drugom, Miri, Hrvoju, Eciji, Ani, Jakovu, Pavi, Toniju, Andri…
Jabuka je ostala netaknuta. Nisam željela glumiti Adama. Iskreno nisam ni imala vremena…
Ako ikada osjetite tjeskobu u duši, košmar u glavi, zaboravite na «Titanic» i stanite na provu broda «Bako» na putu do Svetca. Vitar u krmu, napuhano latinsko idro, dat će Vam krila. Bit ćete sretnik u moru plavom, ispod nebeskog plavetnila, između punog mjeseca na izlasku i ružičastog sunca što zapada u moru. Bit ćete dragi hodočasnik po utrobi zemlje, sugovornik carceja (cvrčaka), omađijani mirisom borovine, ruzmarina, lovora, rogača, upaljenih gradela…
Čuvajmo Jadran kao zjenicu oka!- što bi rekla gđa. Šeparović iz svoje «Škrinje» ( mala laž).
Čuvajmo povijest, uspomenu na sve one koji su bili i ostali prijatelji sa prirodom.
Hvala svim Zankijima na gostoprimstvu!
|
