turimti

28.10.2007., nedjelja

Sponzoruša...

Jutros sam se probudila kao sponzoruša.U tangicama iz Imotskog. Tukac se vratio s utakmice NK Imotski-Mosor- 2:2. Naši njima dvicu. Oni nama U2. Meni Tukac jedinicu. Iz penala.
Moj uvjet je bio izvođenje penala. Zabiti ga ili ne?! Rekla sam mu da ću nositi tange s velikim "U" dok god bude u ulozi Kalinića, golgetera Hajduka. Nikako Rukavine.
Tko ne bi dao mom Tukcu kada se stavi u ulogu rasnog strijelca.
Inače, njegova velika ljubav su balunaši Mosora. U Imotski je išao zbog njih .
To je dug prema Didi što je s petokrakom i Mosorskim bataljunom umarširao u slobodarski Split.
Priča mi Tukac kako su ih domaćini dočekali u bilim dresovima s grbom sponzora "gUj", velikim "U" i šahovnicom NDH-a. Oni su njima poklonili grb. Od šake do lakta.
A, kako danas piše "Slobodna", prenose drugi mediji, nije riječ o sukobu ideologija. Riječ je o sponzorstvu. Domaćin je to lipo pojasnio:
..."Mi ćemo to, za neke sporno slovo "U" nositi i dalje, sve dok ta tvrtka (gUj-Slivno) uredno uplaćuje novac našem klubu. Mogu shvatiti da to "veliko U" s grbom u slovu nekoga vrijeđa, ali što da radimo sada, da se odreknemo vrijednoga sponzora zbog jednoga slova i jednog grba. To nećemo napraviti!.."-kaže predsjednik kluba.
Oni su u pravu.
Tkomu smetaju moje tange i "veliko U" na njima. Nosit ću ih sve dok moj sponzor Tukac vidi staviti u "U".
"U" p.m. Postala sam prava sponzoruša.
Smrt fašizmu-sloboda narodu!..

- 10:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

25.10.2007., četvrtak

Prekoračena, premoštena...

Jutros sam se probudila prekoračena, premoštena. Tukac u želji da otvori balkonska vrata, a da u isto vrijeme ne ide bos po parketu, jednom nogom se oslonio na svoj dio kreveta, drugom na moju stranu. Gledam ga odozdo, onako kršnog, izgleda ka pravi div. Ka ,budući most kod Neuma. Bile mudante na kockice , napete. Kroz vrata gleda put Brača. Propinje se ne bili vidio Hvar, Korčulu i dalje Lastovo. Iz njega izvire ushićenje.
-Nitko nas neće hebati -dere se on,pokazujući rukom ka udaljenom škoju i nekom zamišljenom protivniku. Sve ćemo mi prekoračiti, od kraja do škoja, od škoja do škoja i to sve mostovima.
Jašta.
Gledam ga i osjećam se ka oni Hrvati iz Neuma. Nema ništa od sraza. Sjevera i juga. Mene i mog Tukca.Nema ništa od sexa. Bit ću premoštena ka i oni.
Jedina šansa nam je da ovi što grade mostove izgube izbore. Sačuvat ćemo novac. Tukca ćemo spustiti na zemlju. Svršit će u krevetu.
Hebo lud, zbunjenoga...

- 18:35 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.10.2007., utorak

Izbori su...

Jutros sam se probudila izborno orijentirana.Glava u centru, ruke livo, noge desno. Bosanci bi kazali, baška ruke, baška noge. Ista sam Pusićka. A narav mi je ka u Čaćića. Nadrkana sam. Tražim sličnost sa Sanaderom, ali bez uspjeha. Hebe me visina. Samo 170 cm. Ne znam koliko je to Farenhajta. Pardon incha. Ono "F" se odnosi na temperaturu međunožja. Topla sam. Nema me tko hebati. Tukac na Lastovu svira nježniku. Timari kraljicu Majku.
Bem ti, kad bih ponovno birala partnera, tražila bih nekoga tko nema mater.
Birala bih pametnog, obrazovanog, poštenog covika koji zna s novcem, covika kome crkva služi za oprost grijeha,koji se drži 10 zapovidi, koji jema maslinik na Šolti, mandarine u Opuzenu, apartmane na škoju.
Da se ne zove Luka Podrug, Tonči Tadić, Milan Bandić, Zdravko Tomac, Ivo Banac, Ivo Lončar, drug Milanović...
Izbori su ka traženje mačka u vreći.
Tako je i sa bračnim partnerima. Ja, izabrala njega. On, mene.
Duet u p.m. Engleski u pičku materinu...

- 18:15 - Komentari (4) - Isprintaj - #

22.10.2007., ponedjeljak

Depra, svuda oko nas...

Jutros sam se probudila depresivna. Čista depra. Bi or ne bi izašla iz kreveta. Konačno sam odlučila i izašla iz "sebe". Gledam se u ogledalu i čini mi se da su mi izrasle magareće uši. Sigurno, ne mojom voljom.
Pojavile su mi se bore iznad gornje severine. Ni čelo nije sjajno. Vide se brazde. Ne/uzorane. Ne peglane. Petnaest minuta mi je bilo dovoljno da lik u ogledalu dobije izgled zadovoljne osobe, bar na kratko.
Ne smijem biti pre zahtjevna. Treba samo pomisliti koliko je onih koji bi isto tako željelo naći razlog za izlazak iz kuće. Posao? Mnogi ne idu u firmu. Škola? Davno su finili škole za koje su mislili da su im dovoljne. Pazar? Novca, nema. Ljubav? Mrka kapa. Hvala Bogu kod mene ima svega po malo.
Posao mi je u neposrednoj blizini brokerske agencije. Gledam gužvu u hodniku i novu kategoriju "mešetara", vlasnika dionica. Ne možeš virovat koji je to običan svijet. Neke, kada bi vidjela na ulici kod HNK, udijelila bi im pet kuna. Nisu ni svijesni da su postali dio modernih ovisnika koji se bude noću zbog pada ili rasta razno raznih burzovnih indexa.
Kaže mi prija kako je u nedjelju na jednom od vrhova Biokova, poviše Brela, jedan od polaznika planinarske škole, mobitelom dugo razmjenjivao iskustva o kupovini dionica na burzi u Frankfurtu.
Za povratiti.
I to bi uradila, ali bi u tom slučaju stradala "Slobodna" i Luka Podrug, dika Poglavarstva Splita. Povratila bih po njemu i njegovom elaboriranju na novinskim stranicama o Miljenku Smoji. Viječnik Luka se protivi podizanju spomenika Smoji, čovjeku i piscu ,biseru Splita i Dalmacije.
Što ćeš?!Krmci ne razlikuju bisere od zrna kukuruza ili pećenih kestena.
Ono što je intrigantno u cijeloj priči o inflaciji spomenika (21) u Splitu je što bi i nadalje postojeće postolje u Đardinu ostalo bez lika važne/povjesne osobe.
Đavo me tira da se popnem na njega i odglumim bar na pet minuta spomen damu-neznanu Splićanku, žrtvu kurčeve revolucije u Hrvata...
A, depra me i dalje drži...

- 18:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.10.2007., petak

Volim Zagreb...

Jutros sam se probudila u Zagrebu. U Lipanjskoj ulici tik do Jaruna. Novinar Peratović u pržunu. Umjesto mirisa lipe, vonjao je pećeni kesten. Maruni. Istarski. Volim jesen u Zagrebu. Volim kesten pire sa šlagom kod Vinceka u Ilici.
Kesten u glavu na Zrinjevcu.
Volim crno pivo u pivnici Tomislav, kod Mede ili u Tkalči.
Opuštenost, opijenost gradom, povremeno prekine glasno izgovorena riječ za susjednim stolom u kafiću:-Prijo, znaš li kaj je novo? Kaj? Bandić sletio?!
Ne, na žalost, nema našega anđela, milog Toše.
Mladi, duboko žale za dobrodušnim, pravim dečkom koji je pjesmom ujedinio sve četiri strane bivše kuće za 24 milijuna "Balkanaca"...
-"Srce nije kamen..."
I, kamen je proplakao...

- 14:05 - Komentari (6) - Isprintaj - #

15.10.2007., ponedjeljak

Kužiš? Kuiš?..

Jutros sam se probudila "upišana" (12.10.07.) Kužiš? Tako svrše svi oni koji odu u krevet s djecom. Sinoć sam legla s dječijim vrtićem, stanarima BB kuće. Kuiš. U ruci mi je ostao daljinski. Gledam djecu od 18- 24 godine. Igraju se škole. Zadatak koji izvršavju pokazuje kakvu omladinu imamo. Kužiš.
Nedostaje im temelj. Nedostaje im "škola". Nedostaje im elementarno znanje. Ministar Primorac bi pod hitno, oli žurno, morao podržati neku studiju koja bi odgovorila na pitanje: Kakvo je opće znanje tek svršenih srednjoškolaca?
Plaću BB-ovci i jo plocem po komiški nad njihovim krhkim znanjem. Kuiš.
Znanje je moć. Kod nas, neznanje još i više...
Kužiš?!
Ma, kurac ti kužiš-da prostite...

- 21:05 - Komentari (5) - Isprintaj - #

08.10.2007., ponedjeljak

Adio pameti...

Jutros sam se probudila utučena i sa Indexima u glavi. Utukao me je jučer Ivo Banac, gostujući lik na HTV-u kod Acike u "Nedjeljom u dva". Ne možeš virovati u promjene koje je doživio Banac. Tita je proglasio zločincem.
Izgleda kako muški rod kada prestane guziti i kada im dlake počnu zapinjati za protezu, izgube pamet. Zaokruže se u licu, hlaće okače na tregere, nabiju kačket, francuzicu na ćelenku. Posli obida umisto da nešto nategnu, potegnu na boćanje ili se izvrnu u kutu sobe pored upaljenog televizora.
U trenutcima mogućeg rasuđivanja vraćaju se u mislima u djetinjstvo. U studentsko doba.- Oh, kakav sam bio hebać! Ovi iz kuće BB mi nisu ni do nogavica-tako razmišljaju. A, onda kao po komandi iz tamne strane svijesti izlazi nauk što im je usadila crkva, tete iz vrtića, učiteljice, otac, dida, pradida...-Znaš sine, ONI nisu ka mi. ONI su ka cigani. ONI u našu crkvu ne idu. Umjesto slova U i križa, ONI u srcu nose zvizdu petokraku. Njih triba "bobanovski-rožićevski"nogom u muda. Svima triba dati neki instrument u ruke (ne pušku) i kao one nekada u Jasenovcu naučiti svirci po naški. Tko ne zna, pravac Neretva, Zrmanja, Cetina,Jadran, Sava- Crno more. Daleko im kuća...
Banac, Tomac, Banac, ini, AC/DC...
Za one kojima još uvijek svijetli žarulja, znaju što znače ova četiri slova odijeljena kosom crtom.
Prelaz iz naizmjeničnog u istosmjerno stanje izgleda je u uskoj vezi sa starošću. I sa pameću.
Adio pameti...

- 11:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

04.10.2007., četvrtak

Post, a nije post...

Jutros sam se probudila u Sarajevu. Kud baš tamo? Priroda posla. I želja za susretom sa sinom. Mladić tamo živi i radi. Dok čekam na "audijenciju" kod mladog bossa i na obećani ručak, dobijem SMS poruku kako je predviđeni ručak za 14,30 pomjeren na iza 17 sati. Razlog može biti poslovićna zauzetost u što ne smijem sumnjati, ali mi špurijus govori kako nije zgodno biti u restoranu prije akšama(večeri). Mjesec je Ramazana, posta, pa nije uljudno jesti i piti u vrijeme kada se vjernici odriču najdražeg; "papanja i sex-a".
Tješim se da će taj ručak / večera ipak biti do polaska mog autobusa u 21 za Split.Kako svako zlo nije za zlo, skoknula sam na Čaršiju kod "Želje" na ćevape.Na desetku u pola somuna. Hebiga. Pričali mi što god hoćemo ali ćevap u Splitu.ba nije kao ovaj ćaršijski.Tajna dobrog ćevapa nije u vatri, meštru već u mesu. Smjesa mljevenog od dobrog komada mesa uz određene aditive daje onaj neponovljivi ukus i miris.
Intermezzo između ćevapa i obećanog ručka provela sam na sređivanju kratke kose kod mog Muhameda.
U salonu galerija likova. Za širiti vidike ne treba vam, televizija, radio, tisak. Dovoljno je po ure spustiti dupe u frizeraju i postati dio opće priče.
Stari boluju. Priviđaju im se žene koje su pokopali prije deset godina. Kamatari i ovdje pritišću. Mladi magistriraju i hodaju bez posla. Obilaze poslodavce, šalju CV-i, testiraju se, ali posao dobijaju oni čiji roditelji urgiraju.
Stanovi se prodaju i kupuju po sve većoj cijeni. Brat mijenja bravu na ulaznim vratima majčinog stana dok mu sestra na groblju se oprašta od zajedničke matere. Priča se samo o tomu tko je komu i što ostavio u amanet. Balkan u Sarajevu. Balkan u Splitu. Razlike u slučaju nasljednika nekretninama , nema. Slika ista, tužna, čak pretužna.
Ručka nema ni u šest popodne. Vrijeme je iftara, večere. Nije dalek čas kada će digići na mobaću pokazati vrijeme polaska busa za Split.
Martin-a u Sarajevo, Martin-a u Split.Tako, poznato...
P.S.
Ipak tko čeka-dočeka. Sabur -selamet.( Strpljen-spašen). U Klubu novinara, sada ,Urban grillu,nema mjesta. Sve je rezervirano za one što iftarišu.
Spas i večeru ipak nalazimo u dvoru Šahovskog kluba Bosna. Urbanom oli gradskom.Nema Bosne do Bosne...

- 15:07 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.