Jutros sam se probudila utučena i sa Indexima u glavi. Utukao me je jučer Ivo Banac, gostujući lik na HTV-u kod Acike u "Nedjeljom u dva". Ne možeš virovati u promjene koje je doživio Banac. Tita je proglasio zločincem.
Izgleda kako muški rod kada prestane guziti i kada im dlake počnu zapinjati za protezu, izgube pamet. Zaokruže se u licu, hlaće okače na tregere, nabiju kačket, francuzicu na ćelenku. Posli obida umisto da nešto nategnu, potegnu na boćanje ili se izvrnu u kutu sobe pored upaljenog televizora.
U trenutcima mogućeg rasuđivanja vraćaju se u mislima u djetinjstvo. U studentsko doba.- Oh, kakav sam bio hebać! Ovi iz kuće BB mi nisu ni do nogavica-tako razmišljaju. A, onda kao po komandi iz tamne strane svijesti izlazi nauk što im je usadila crkva, tete iz vrtića, učiteljice, otac, dida, pradida...-Znaš sine, ONI nisu ka mi. ONI su ka cigani. ONI u našu crkvu ne idu. Umjesto slova U i križa, ONI u srcu nose zvizdu petokraku. Njih triba "bobanovski-rožićevski"nogom u muda. Svima triba dati neki instrument u ruke (ne pušku) i kao one nekada u Jasenovcu naučiti svirci po naški. Tko ne zna, pravac Neretva, Zrmanja, Cetina,Jadran, Sava- Crno more. Daleko im kuća...
Banac, Tomac, Banac, ini, AC/DC...
Za one kojima još uvijek svijetli žarulja, znaju što znače ova četiri slova odijeljena kosom crtom.
Prelaz iz naizmjeničnog u istosmjerno stanje izgleda je u uskoj vezi sa starošću. I sa pameću.
Adio pameti...
Post je objavljen 08.10.2007. u 11:04 sati.