alterfreemotion

ponedjeljak, 31.10.2005.

I'm so glad I'm so glad,I'm glad I'm glad I'm glad

Opet san ispunjen.Subotnja svirka i druženje ubrizgala je u moje vene novu dozu onog što mi je trebalo.
A kad san sinoć pribaciva bubanj iz kafića zna san da ga moram skloniti daleko od sebe jer neman prostor za sviranje,i pokriti ga lancunon,kao mrtvaca.Ali ne !!!!
Nisan ga tija sklanjati ni tamo ni vamo.
Lipo san ga odnija u svoju sobu i stavija kraj kreveta,da me vuče i da onaj osjećaj u meni ne izblidi,još sam pod intenzitetom i nemogu se sabrati.Znam da moj bubanj ima svoje utočište jer ne želim da propada i samo želim da sviram,da se opustim i to je sve.
Ja i moj bubanj...
Jutros sam se probudija i evoga još je tu blizu mene,sanjao sam ga,joj kako sam sretan bio.

petak, 28.10.2005.

Vrime o maslin

Mislim se šta da napišem,a baš bi tija nešto napisati.
...i tako tražim temu...
Vrime je o maslin.Ja i tac crnčimo pod budnom kapitalističkom čizmom,brat je bija u školi,a mater je čuvala maloga bracu,dok je baba lagano palikovala masline.
Ali prid kraj dana skupili smo se svi u konobu,cila familija iz portuna.Svak je zauzeja svoje misto oko odora,i počeli smo zrniti pobrane masline.Jebate,kako lipi doživljaj,ponovo smo skupa,svi.Inače se zatečemo samo u ovakvim situacijama,i kad je trganje grozja,kad su ovako te neke sezonske gospodarske akcije u našem mediteranskom podneblju.Ili se susrećemo na sprovodima,krištenjima vinčanjima i sličnim sakramentima.
Ja to obožajen,osim neugodnih sprovoda koji u nama ipak jačaju snagu zajedništva i borbe za životom(ako te ne slome).
Pa da vam opišem taj obred zrnjenja maslin.
Težaci su došli doma,vriče pune maslin pribaciju se u konobu.U kantunu konobe velka je bačva olitiga maštel o deset mir u kojega se bacaju očišćene masline,i još se u njega nadolije mora da sol sačuva postojanost plemenitog ploda.
Ispo bačve mekne se odor koji je u blagom padu,jer kada se iskrenu masline iz vriče na odor one se kotrljaju prima dnu odora,a na dnu odora obično stoji glava familije ka najiskusniji od nas i provjerava jesu li dobro očišćene od lišća i peteljki,zatim ih propušta kroz uski otvor u kante koje iskričemo u maštel.Znači mi sidimo sa strane odora i pribiremo masline.Ka za stolon.I onda počne priča,o svemu i svačemu,a nama mlađima onda je prilika da ištrapamo starije,naravno sa dužnin poštovanjem.Tote bude smija,zajebancije,ozbiljnih razgovora i ruganja,i diko po koji savjet.
A kad se posal obavi i sve se vrati na svoje misto,onda se pribacijemo za stol u kuću,di svi zasluženo večeramo,obično bude maništre i fažola,ili lešadure sa kumpirima.
I onda lipo idemo leći,kako je lipo tek spati posli takovoga dana.mmmmmm

Subota 29.10.2005.-INFLUENCE revival

Ovim putem pozivam željnike na svirku Kod Roka.Ekipa se opet skupila u rodnin nam Vodicama,pa moramo to obilježiti.
Namjeravamo se napuniti dobrim zračenjem,skupiti lipe uspomene i sačuvati ih do sljedećeg druženja.
Dragi ljudi dođite i uljepšajte si dan.
Long live rock 'n' roll !!!
.....ma mama ajm so glad ....ajm đoijn d band...

ponedjeljak, 24.10.2005.

Ideje

...ideje...
...blago putuju kroz moje misli
i ponekad me škaklju
a kada ih pokušam odjednom uhvatiti
onda pobjegnu
...i ideje mi bježe...
neke ideje pretvore se u maštu
-ali one izlaze iz mašte
a neke ideje rastu
i za njih više nema mjesta u mojim mislima
i put ih tjera u stvarnu dimenziju
jer san je za njih prekratak
i lagana pjesma nemože ih uspavati
one bi htjele da znam
zato dolaze zamotane u želju
kao ugodan poklon
i volja ga moja otvara :
Jer sliku sam nacrtao
samo fali okvir.
Onda ću ti je pokazati.
Onakvom kakva je.

Zamišljena priča

Ovo je priča,a njezina tema je zamišljena.

četvrtak, 13.10.2005.

Stiske u životu

U jebate,nisan ni slutija da vrime ovako bezobrazno brzo prolazi.Nekad mi se čini kao da ostajem bez daha usred tih nadolazećih i već prisutnih briga i zamki za nečim što neki zovu utrka za život.
Možda se ti pojmovi koji slute na pohlepu nameću nama u svrhu da nas odvoje od nekakvih naših vlastitih i subjektivnih razmišljanja.I nedopuštaju da pravovremeno reagiramo kontra tih loših strujanja koje nas odvode u duboko more zavisti,predrasuda,okrutne borbe za novcem i kojekakvim prolaznim bogatstvom.U tim modernim hirevima naš identitet nestaje i mi postajemo pjena valova nošenih neverom.I naposlijetku bivamo razbiveni o stijenu,i razneseni u vjetru,poput pjene valova.
Ali to je samo ono najjadnije što čovjek može postati.
Možda je to dobar znak,kako bi inače bija svijestan,i kako bi inače reagira na sve ovo što me okružuje,bar znan da nisan mrtav.I da život ne ide u zaborav.
Da li onda zaboravljaju na one vječne stvari.Na smiješak,da li tada mogu odjednom zaustaviti struju koja ih gura i odvojiti vremena,da slijepom dječaku pričaju o svijetu i prirodi koju svakodnevno gledaju,da poslušaju gluhonjemu djevojčicu i odgovore nanjezina pitanja koja je zanimaju,da objasne i uvjere klošara i skitnicu da netko misli na njih,i da da nisu odbačeni,i nesposobni za posal,i da ih uvjere da ne žive ni za što.
Neznam konkretan način koji može dočarati taj istinski doživljaj u kojem se odvajamo od zlih naših ljudskih navika koje ubrzavaju vrime življenja i u kojima zaboravljamo na ljepotu osjećaja koji prolazi kroz nas kada živimo otvoreni jedni za druge sa poštivanjem svih "vrsta" ljudi.
Ali vjerujem da svaka naša dobra misao i svaka naša riječ izražena i predočena istinski na čovjeka,otvara drugu osobu i jača u nama osjećaj intimne povezanosti.I vjerujem da s takvim bezuvijetnim dijeljenjem ljepote doživljaja shvaćamo da je vrijeme predano u naše ruke i na nama ostaje da ga kreiramo i ukrašavamo.
Tada u nama ostaje samo život jer ga doživljavamo,i čvrsto kročimo kroz plićak zavisti i lažnih imena,a smrt biva razbivena o stijenu i nestaje raznesena u vjetru,poput pjene valova.

ponedjeljak, 10.10.2005.

Pivac ispo peke koji tira kišu

Prošli vikend proveja san u veselom druženju sa staron ekipon.Normalno kiša nas je skoro omela u planu i programu,naime neplanirano smo završili u mojoj vikendici u poju,točnije u Kozari.A takva druženja u životu nebi smili propustiti,u prirodi,ajme kako dobro,kako ispunjavajuće za tilo i dušu.A kakve se tek uspomene skupljaju,a kako su tek lipi dani posli toga.Jednostavno zaboraviš na hladnu radničku monotoniju i predaš se samo onoj ugodnoj intimi,čovjek i priroda.
Da nastavin,kad smo s pivcen stigli u vikendicu bija je već mrak,i kiša,a ekipa luđa nemore biti,svi već jedva čekaju da nešto poduzmu,da se počme loj.I nismo mogli izdržati,sakrili smo pivca,odustali od peke,ma ko će to u tome trenutku.Spojili agregat,nagrcali ga benzina,upalili,spojili liniju,pojačali galazbu,još dvi tri žarulje,i,i rock party je počeja.Lagano ugrijavanje,osmijesi na licima,smijanje,sprdanje,podjebavanje.Ničeg ne fali,a glazba sve glasnija,odjednom aaaaaaaaaaaaaaaaaaa svi na nogama,jauci,skakanje,čaga,dernek,vani,unutra,gužva,susreti različitih generacija i spolova učinili su svoj svojevremeni bum,kako dobro.I to traje.A opet brzo je prošlo.
I budimo se ujutro,kad ono sunce,nema kiše.Samo plavo nebo,i maslinik,i bunjica,okruženi tihim zelenim brdima.Kako dobro,kako ugodna promjena,Prespavalo nas je osmero(ostatak je pobiga k domovima),uz dva ležaja koja su se nalazila u vikendici,ljudi se budu,dižu s blatnjavog poda,izlaze ispod deka,iz vrića za spavanje,spod klupe.Zatim oni sretni i nerazbuđeni pogledi,pa kuvanje kave,pa ispijanje uz ugodnu priču na kamenom stolu usrid maslinika.
I kad smo svi došli sebi i marendali,a sunce kao za nagradu šalje tople šarene pozdrave nakon dugih sivih kišnih dana,odjednom,neko spomene pivca.Ajmo,naloži vatru,stavi pivca u padelu sa kumpirima,kapule,paprike,pomidore,posoli i pobiberi dobro i naulji.Ugriji peku i napravi žara.I tako mi ispekli i slasno pojili zaslužene zalogaje milog nam pivca,s tim obilježili dolazak lipih sunčanih dana i pospugali kruvon padelu,i još učinili dva-tri griza
.....mmmmmmmmmmmmmmmmmmm...

petak, 07.10.2005.

Resolving the past,watching from behind

Sjedim u mislima sa tople strane ulice.
Vani kiša započinje priču.
Pogled mi zastaje na skliskoj površini prozora.
To kapi šapuću,nestrpljivo bježe
i zbunjeno udaraju o prozor
gdje nestaju ispod mog pogleda.
Osijećam
San se budi u meni,
kroz ugodni šapat putujućih misli.
Odjednom.
U priču,ušulja se vjetar.
Krošnje stabala tada nevoljko progovore.
Eno ulična lampa,
još tinja iza sive zavjese hladne jesenske kiše
I sinoć je svijetlila,
ispratila me u san.
A ja se još budim,
jer ne želim otići od sna.
Tamo vani,gdje priroda ljutito odgovara čovjeku.
tamo gdje mi prijete,
tamo gdje me tjeraju da zaboravim na san,
Gdje da se vratim!
Gdje da sanjam!
Kome tada pripadam !
Ipak,ja sam sa druge strane prozora
I nisan sam.

ponedjeljak, 03.10.2005.

Utakmica u Premudi na Korčuli

Inače treniram rukomet,u tom sportu se snalazim i uspijem se dovoljno razgibati,pa mi leži.Klub je opet stao na noge nakon financijskih i političkih problema u posljednje dvi godine.Taj sport dio je povijesti ovog mista i mnoge generacije prorazile su kroz ovaj moćni rukometni klub "Olimpija"Vodice.
Sada je vrime na aktualnoj Vodiškoj mladosti,mi bi ga tribali sačuvati.
Počeli smo ispočetka,znači sad smo u trećoj regionalnoj lizi.Prva naša utakmica bila je prošle subote u Premudi na Korčuli.To je bilo tek upoznavanje sa balunon i s novom momčadi u kojoj igram.Naravno izgubili smo,ali smo zadovoljni psihičkom i fizičkom snagom koja je u nama,još trebamo odigrati dosta zajedničkih utakmica da nam krene kako treba,da nađemo zajedničku igru koja nam odgovara.
Ali uglavnom zadovoljan sam s putom i vremenom koje sam proveo.To mi je bija prvi put na Korčuli,lipa je,idilična i ugodna.
A kraj druženja obilježili smo zajedničkom večerom uz more,u jednom restoranu pored Orebića.Slaka spiza i lipo ono pravo Pelješačko vino iz domaće radinosti,da povratak kućama bude veseliji.mmmmmmm

<	listopad, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?