Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/truss

Marketing

Stiske u životu

U jebate,nisan ni slutija da vrime ovako bezobrazno brzo prolazi.Nekad mi se čini kao da ostajem bez daha usred tih nadolazećih i već prisutnih briga i zamki za nečim što neki zovu utrka za život.
Možda se ti pojmovi koji slute na pohlepu nameću nama u svrhu da nas odvoje od nekakvih naših vlastitih i subjektivnih razmišljanja.I nedopuštaju da pravovremeno reagiramo kontra tih loših strujanja koje nas odvode u duboko more zavisti,predrasuda,okrutne borbe za novcem i kojekakvim prolaznim bogatstvom.U tim modernim hirevima naš identitet nestaje i mi postajemo pjena valova nošenih neverom.I naposlijetku bivamo razbiveni o stijenu,i razneseni u vjetru,poput pjene valova.
Ali to je samo ono najjadnije što čovjek može postati.
Možda je to dobar znak,kako bi inače bija svijestan,i kako bi inače reagira na sve ovo što me okružuje,bar znan da nisan mrtav.I da život ne ide u zaborav.
Da li onda zaboravljaju na one vječne stvari.Na smiješak,da li tada mogu odjednom zaustaviti struju koja ih gura i odvojiti vremena,da slijepom dječaku pričaju o svijetu i prirodi koju svakodnevno gledaju,da poslušaju gluhonjemu djevojčicu i odgovore nanjezina pitanja koja je zanimaju,da objasne i uvjere klošara i skitnicu da netko misli na njih,i da da nisu odbačeni,i nesposobni za posal,i da ih uvjere da ne žive ni za što.
Neznam konkretan način koji može dočarati taj istinski doživljaj u kojem se odvajamo od zlih naših ljudskih navika koje ubrzavaju vrime življenja i u kojima zaboravljamo na ljepotu osjećaja koji prolazi kroz nas kada živimo otvoreni jedni za druge sa poštivanjem svih "vrsta" ljudi.
Ali vjerujem da svaka naša dobra misao i svaka naša riječ izražena i predočena istinski na čovjeka,otvara drugu osobu i jača u nama osjećaj intimne povezanosti.I vjerujem da s takvim bezuvijetnim dijeljenjem ljepote doživljaja shvaćamo da je vrijeme predano u naše ruke i na nama ostaje da ga kreiramo i ukrašavamo.
Tada u nama ostaje samo život jer ga doživljavamo,i čvrsto kročimo kroz plićak zavisti i lažnih imena,a smrt biva razbivena o stijenu i nestaje raznesena u vjetru,poput pjene valova.




Post je objavljen 13.10.2005. u 12:19 sati.