alterfreemotion

petak, 30.09.2005.

Glazba, osjećaj koji ispunjava ono nezamislivo

Sve ovo vrime,odnosno cilo moje postojanje od kad san počeja u ovom životu nešto svijesno poduzimati,i od kad sam se trgnija od dječje blaženosti(blago se dici,ka još neznaju za se),cilo to vrime osijećan da sam ovisan,svaku svoju potrebu obilježin slušanjem posebno odabranog albuma za podebljavanje trenutnog ugođaja.Ali opet ovo moje nekakvo pričanje malo je i nedovoljno da opiše moj odnos s takvom prirodom,jer to je ono što mene okružuje i to je ono što me ponekad obuzima.Često se sitin kako mi mater reče :
-A Mate,to ti nije dobro,nemoreš virovati u dvi stvari,jer jedan je Bog,a kako onda,glazba ti nije prava vjera,jer nju je izmislija čovik,to je ono što te zavodi
Pa to i ja kažen,glazba je religija,i ona je smisao našeg življenja,ona postoji s razlogom.Glazba je dio nas,sakrivena je duboko u nama,njezin glas nekima je bliži a nekim osobama je dalek,kao nejasna jeka u planinama koju nemogu do kraja razumiti.Glazba se voli maziiiti,i jako je razmažena,tko god je pozove,ona tiho priđe,i nasloni se ugodno blizu srca,jer tu joj je najtoplije.A ako je netko ne razumije ili je izbjegava ili mu smeta,tada se ona,opet gotovo nečujno,bez pozdrava,sakriva na neko tiho mjesto,a opet sasvim blizu da se brzo vrati,čim pomisliš na nju.Glazba te uvik čeka,odgovara na tvoja pitanja,uvijek te prima k sebi u zagrljaj,priča ti uspavanke,budi te u mamurnim jutrima,tepa ti dok si u skromnom zanosu.Glazba iz tebe izvlači hapiness,tjera ljutnju,tješi te dok si razočaran,uz nju zaboraljaš loše osijećaje,a bolne trenutke prepuštaš njoj da te umiri i okrijepi tvoju dušu.Lijepo je imati tu pratilju,tako ugodnu i blisku.
Kroz nju otkrivamo nove prostore u svojim razmišljanjima,pomaže nam da svoju maštu i osijećaje protegnemo iznad naših shvaćanja.Ona me ispraća u san.I uz nju se budim.

četvrtak, 29.09.2005.

Za život se boriti i vrijeme pobijediti;riječi koje vrijeme je oduzelo

EPITAPH
O svojoj sreći želim ti pričati,i samo reći fala ti.
Sada kada na ovom svitu te nema,sada kada te najviše volim.
Dopusti da moja suza otiđe s tobom.
U njoj šaljem ti uspomene koje vode me k tebi.

ponedjeljak, 26.09.2005.

Ja slučajno u Zagrebu (Kochani orchestar live)

U Vodicama još,probudin se u subotu oko 10 i 30h,mamuran i maglovit od provedene noći u Šibeniku(bio je petak),znači još pod dojmom.
Umija se,i pijen kavu svoju jutarnju,punim se sunčevom energijom koja se tiho provlači kroz velika staklena vrata dnevnog boravka,meditiram...odjednom buka,neko dolazi,rodica,traži neki broj telefona,jer ide u Zagreb po nešto,s autom.To!jel mogu ja s tobom pitam je ja,kaže ašto nebi mogo,i ja tako stiga u ZG.
I šta ću sa,iskrca se,na kvatriću i pozdravija ekipu iz auta,sutra ćemo se opet viditi.Idem se ja tetovirati,i nazovem studio,joj,mora san se naručiti.Ništa onda,idem kod bratića i cure mu,do stana.Tamo sve lipo napokon,bez gužve,i opustim se,u to dođe Hrvoje(bratić) s posla,nešto poidemo,pa se opet opustimo,pa se spremimo za izlazak,i naposljetku krenemo.Di ćemo,neznan,ma ajmo na neki koncert,na Kočani orkestar u tvornicu.Čuti malo egzotične istočnjačke glazbe,to je navodno Gypsi brass band,čini mi se makedonski.Mi se još opustimo,ja Hrvoje i Asja,zatim ulazak u Tvornicu kulture.Dok smo se snašli,nasta tajac,evo ih!Orkestar ulazi,prolazi kroz publiku,ekipa ludiii,ciganska fešta počinje,zvuci harmonike,truba i dva perccusionista.Atmosfera se ukuhava,odjednom bum!Evo ih na pozornici,ruke gore,znoj svuda,osmijeh na licu.Sad sam sudionik ciganske fešte,ludilo,zanimljivo,meni to nešto novo,ritmovi ludi,solo dionoice...u jebate...imati ću o nečem pričati dok se vratim doma.Tri ure oni su peglali,pred kraj me prisiklo psihički i fizički,nisan više moga izašli smo vanka,sa smiješkom na licu pjevajući melodije s fešte.
Budim se ujutro u stanu,hm,a ja sam u Zagrebu,odjednom se sjetim.Malo dođemo sebi,mi sustanari,onda smo izašli na kavu,muvali se do dvi ure popodne,nešto pojili,onako u bunilu,kad ono...Zvoni mobitel,ja se smušen javljan,rodica je,kaže ajmo doma,nazad u Vodice.A dobro,idemo,pozdravim se sa svojim domaćinima i njihovim mačkom i krenem doma,putem skupljajući sličice iz sinoćnjeg filma.
Ma samo da dođen u moje Vodice,želim se okupati u moru, nisam odavna.

četvrtak, 22.09.2005.

Dvojbe

...i opet dvojbe...a ja bi...pa se opet dvoumim...jer...ako...ali...kad bi...
...ma mozda bi bilo bolje ako...a stvarno sad...uh...
...najrađe bi pobiga...pa se vratija...i onda bi...
...mozda bi onda bilo lakše...a možda još gore...ma stvarno...
...ali kad razmislim...ma sad neću puno razmišljati jer...
...možda bih trebao samo meditirati...ili se samo suočiti s tim...ali ja bih i ono...i to bi isto...
...to mi odgovara...a šta će biti onda...jeli mi se isplati...ili je bolje to...a što me više ispunjuje...
...oće li to biti kratko ili...ako je ovo plemenitije...da...a možda to nebi triba raditi...
...hm...a da čekam...ma nevalja čekati,sad bi ja...ili kad se pruži prilika...ma bolje da se sada snađem...
...a joj,aja bih ipak...ajme
..................................................one of this days,she said and then she turns to go,where?.............I belive .............yes here she comes............

ponedjeljak, 19.09.2005.

Stvaranje - i Bogovi stvaraju. . .

Sad mene zanima zašto mi stvaramo.Zašto stvaramo,zašto nešto poduzimamo,zašto je zadovoljstvo naše u tome; govore i vjeruju da je to čovjekova svijest na djelu.Ti naši izumi,volja za nečim posebnim,novim,za nečim neotkrivenim.Mi stvaramo da otkrijemo dokle moremo,jesmo li znači ograničeni,možda sve ovisi o našoj podsvijesti.Kad nešto ne znamo,kad nismo svijesni nečega,onda od straha radimo predrasudu.U početku smo možda znači živjeli na golemoj ploči koju su nosli golemi slonovi,onda je neko izmislija planet Zemlju i reka je da je ona okrugla.I da postoji Sunce i onaj Mjesec kojeg vidimo.Jeli nam to netko samo reka ili smo mi...
Postoje otprilike tri vrste ljudi po svijesti(i razlikuju se po duhu stvaranja).
Jedna vrsta je ona zaista ograničena,to su oni ljudi kojima je oduzeta savjest,i svijest o postojanosti svojoj,ili su prokleti,ili su mučenici zbog nas i žrtve koje iskupljuju naše grijehe i naše prokletstvo.Mi ih nazivamo jadnici,bijednici,luđaci,psihopati,oteti...
Druga vrsta su oni ljudi koji su svijesni i koji mogu biti svijesni,ali očito ne osijećaju potrebu za svijesnim dijelovanjem(ne znam čijom krivicom).To su ljudi rođeni u moru predrasuda.Kroz život oko sebe stvaraju samo zid predrasuda,ne želeći se otvoriti prema onom Božjem i prema nečim zajedničkim što nas objedinjuje.To su ljudi bez ideja,bez prave pune ljubavi,bez neke konkretne svoje savijesti,ne doživljavaju energiju života koja im se pruža.A na rubu su spoznaje da mogu drugačije živjeti,da mogu stvarati,da mogu upoznavati ovaj veliki svijet.
Naposlijetku smo mi,koji imamo sreće,koji smo gotovo svijesni prirode i nalazimo sebe u njoj.Mi koji razumijemo ove riječi i spremni smo pomoći svim vrstama ljudi.Otkriti njima što mi vidimo,što mi osijećamo.Mi koji možemo stvarati,zato stvaramo,da otkrivamo,da pobijeđujemo predrasude.Jer svaka spoznaja koja nas vodi nekuda nošena je valovima naše podsvijesti.Zato dijelujmo dobrim i prijateljskim zračenjem na svoju podsvijest da ona dobije kordinate prema viječnosti.
Jer ko zna,možda je sve ovo isti svijet,onaj viječan život,zajedništvo putujućih misli koje mijenjaju samo periode života,sada je recimo period u kojem vladaju opipljivi materijali koje osijećamo ovim zemaljskim osijetilima,koji u nama stvaraju glad koju nekad ne uspijemo svladati u korist pravog doživljavanja našeg smisla i putovanja kroz...možda kroz...

subota, 17.09.2005.

Influence-demo album

Demo album je snimljen,dio života zapisan je da budi uspomene.I da bude utjecaj za daljnje stvaralaštvo.
Hvala Ninu šta je omogućija prostor i tehniku za snimanje ovih naših audiozapisa,pozdrav ciloj ekipi iz studija.
Na albumu sviraju : Jure-solo and ritam gitara i backvokal,Frane-bas i backvokal,ja-on drums,i Roko-the vokal,gostujući band na albumu je Komuna Gorky,njihovi su bonus tracks *6.i*7.
Demo nije loš,ima za svakoga po nešto,nastao je pod fuzijom glazbenih utjecaja.Progressiva,ugodni zvuci psihodelije,funky movement,malo metala,punka naravno,uz dozu jazza,i sve to pod okriljem rokije kojoj ovo djelo naposlijetku pripada.
Komuna Gorky je posebna priča(*6.i*7.).
Ovaj cover sam napravija,jer ipak svaki album ima nekakav ka cover,pa i ovo ima cover...
Pisme su sljedeće :
1.Fokus
2.F Reverb,Fokus Part II
3.Black Cat
4.Ante Lakoš
5.Sick
*6.Andrada
*7.Obezglavljenje

utorak, 13.09.2005.

Nešto kao Nocturno za budne misli,s okusom morske šetnje

Čekao sam da se noćna tišina
uvuče među zidove moje sobe.
Upalivši svijeću
neugodan mrak brzo se povukao
u kutove hladnih zidova.
Kao krikovi slike su mi se vraćale
nošene ugodnim vjetrom nekakve melodije.
Treptaji oka potakli su sjećanja...
...onda su se planktoni u moru nestvarno isticali,
primjećivati ih je bilo zabavno...
...dok su u blagim valovima kružnice gubile svoju svijetlost...
Slušajući Tamnu stranu mjeseca
pisao sam sjećajući se.
Laku noć.
Sweet dreams.

petak, 09.09.2005.

Easy Rider - pogled sa zadnjeg sica,retrospektiva moto-izleta

A di ste.Evo lagano se jesen šulja sve bliže,pa dok su još tepli dojmovi od voga lita,volija bi ih dijelom isprazniti u vome postu.Između ostalog,među mojim tajnim užicima kriju se putovanja s motorom,naravno ja neman svoj još,jer san na minimalcu,ali isto uživam na zadnjem sicu.Volija bi van tako lipo malo reći di san sve bija voga lita kako mi je bilo.E ja bi više počeja o tome :
Sezona je počela motopartijem u Makarskoj.To mi je bilo baš ugodno iskustvo,upozna sam par dobrih judi,tako san se družija,i punija blagodatima,da je veliki dio s tog neobično ozračenog mjesta ostao još neizbrisan u meni,joj,a iskrenost ljudskog susreta,milina.Pozdrav Hvaranima,Kaštelanima i Neli iz Livnog !
E onda smo zapičili motorima u Zagreb,na koncert Bilog Puceta.
Pa san završija i u Sinju,tamo je bilo urnebesno,Stefanovski trio i samo Stefanovski trio mi se vrti po glavi,sreja san ljudi koje odavna nisan vidija,isto lipo.
A da ne govorin o Puli,zajubija san san se u taj grad još od rege festa,pa san mora ići na Twin Horn Beach Party,još san se vaja u onoj gnjaški,a šta san se tek smija.U Pulu nas je išla grupica motorista,ma ka u filmu,vesela družina,pa se puten do Pule,node ispo Senja Keču pokvarila gefufna,a to se desilo jer mu je gumištucna od cincilatora rasparala tapung,pa bi ga Điđi stiska ka bi omekša.I tako je teka put dotamo i naza,
A evo me sa san vode doma u Vodicama,pozdrav iz Vodic.

srijeda, 07.09.2005.

Tribute to Pink Floyd

ovo je jedan izvještaj koji nije prožet svime kao ONI,ovaj ka izvještaj,prepisa sam iz jednog školskog časopisa za koji sam to napisa onako za kraj priče o rocku opčenito jer ONI ... a ja još u prvom srednje :
- "Pink Floyd je grupa koja je obilježila rock kulturu od srednje šesdesetih pa sve do danas, zadržavši u sebi najinskonskiji rock.Ispod maske otkačenih i metaforičkih tekstova i spotova,kroz opojne tonove,isticali su svoje noćne more,traumatsko djetinjstvo pjevača Rogera Watersa,probleme koji su vodili u propast ljudskog duštva i na posljetku one tople,šarene svjetove ispunjene ozračjem ljubavi i jedinstva koje nijedan zemljanin nije dokučio i sve to uz dozu pravog,jedinstvenog i neponovljivog rocka koji je prigrlio sve mlade tog doba i održao ih u miru,beskonačnoj slobodi i ljubavi prema svemu živome.Jea"

ponedjeljak, 05.09.2005.

Suočen

Ovu sam pismu napisa zatečen sam sa sobom,a to je trenutak koji svima nama katkad triba jer tek onda naša razmišljanja i nedoumice budu raspletene i u miru otkrivene.A moj život spleten je u glazbi koja mi je zanimljiva i beskrajno privlačna,ovo je bilo davno : evo pjesma :
Tražim način da postojim
i spleten u mreži zvukova
predajem ze zanosnim ritmovima.
Svaki trenutak koji ostaje za mene,
ja ga vraćam u društvo glazbenih sugovornika.
I ponovo ostajem kao ja...
...nedorečen...
I moja pitanja ostanu izgubljena
i tako dalja...
...a odgovori ?...prestajem ih tražiti.
I slušam ugodan razgovor izmišljenih instrumenata.
U meni probuđeni osjećaji predvode čudnu igru.
A ja ostajem iza te ugodne i zanimljive gužve.
Potraga koju želim lažna je.
Moja neistražena istina
leži u mojoj sakrivenoj snazi duha.
Ja sada pozivam sebe
da probudim utonulu dušu iz glazbenog sna.
I budim je ! :
- Hej, sjeti me da postojim !

<	rujan, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?