Sad mene zanima zašto mi stvaramo.Zašto stvaramo,zašto nešto poduzimamo,zašto je zadovoljstvo naše u tome; govore i vjeruju da je to čovjekova svijest na djelu.Ti naši izumi,volja za nečim posebnim,novim,za nečim neotkrivenim.Mi stvaramo da otkrijemo dokle moremo,jesmo li znači ograničeni,možda sve ovisi o našoj podsvijesti.Kad nešto ne znamo,kad nismo svijesni nečega,onda od straha radimo predrasudu.U početku smo možda znači živjeli na golemoj ploči koju su nosli golemi slonovi,onda je neko izmislija planet Zemlju i reka je da je ona okrugla.I da postoji Sunce i onaj Mjesec kojeg vidimo.Jeli nam to netko samo reka ili smo mi...
Postoje otprilike tri vrste ljudi po svijesti(i razlikuju se po duhu stvaranja).
Jedna vrsta je ona zaista ograničena,to su oni ljudi kojima je oduzeta savjest,i svijest o postojanosti svojoj,ili su prokleti,ili su mučenici zbog nas i žrtve koje iskupljuju naše grijehe i naše prokletstvo.Mi ih nazivamo jadnici,bijednici,luđaci,psihopati,oteti...
Druga vrsta su oni ljudi koji su svijesni i koji mogu biti svijesni,ali očito ne osijećaju potrebu za svijesnim dijelovanjem(ne znam čijom krivicom).To su ljudi rođeni u moru predrasuda.Kroz život oko sebe stvaraju samo zid predrasuda,ne želeći se otvoriti prema onom Božjem i prema nečim zajedničkim što nas objedinjuje.To su ljudi bez ideja,bez prave pune ljubavi,bez neke konkretne svoje savijesti,ne doživljavaju energiju života koja im se pruža.A na rubu su spoznaje da mogu drugačije živjeti,da mogu stvarati,da mogu upoznavati ovaj veliki svijet.
Naposlijetku smo mi,koji imamo sreće,koji smo gotovo svijesni prirode i nalazimo sebe u njoj.Mi koji razumijemo ove riječi i spremni smo pomoći svim vrstama ljudi.Otkriti njima što mi vidimo,što mi osijećamo.Mi koji možemo stvarati,zato stvaramo,da otkrivamo,da pobijeđujemo predrasude.Jer svaka spoznaja koja nas vodi nekuda nošena je valovima naše podsvijesti.Zato dijelujmo dobrim i prijateljskim zračenjem na svoju podsvijest da ona dobije kordinate prema viječnosti.
Jer ko zna,možda je sve ovo isti svijet,onaj viječan život,zajedništvo putujućih misli koje mijenjaju samo periode života,sada je recimo period u kojem vladaju opipljivi materijali koje osijećamo ovim zemaljskim osijetilima,koji u nama stvaraju glad koju nekad ne uspijemo svladati u korist pravog doživljavanja našeg smisla i putovanja kroz...možda kroz...
Post je objavljen 19.09.2005. u 09:55 sati.