Sve ovo vrime,odnosno cilo moje postojanje od kad san počeja u ovom životu nešto svijesno poduzimati,i od kad sam se trgnija od dječje blaženosti(blago se dici,ka još neznaju za se),cilo to vrime osijećan da sam ovisan,svaku svoju potrebu obilježin slušanjem posebno odabranog albuma za podebljavanje trenutnog ugođaja.Ali opet ovo moje nekakvo pričanje malo je i nedovoljno da opiše moj odnos s takvom prirodom,jer to je ono što mene okružuje i to je ono što me ponekad obuzima.Često se sitin kako mi mater reče :
-A Mate,to ti nije dobro,nemoreš virovati u dvi stvari,jer jedan je Bog,a kako onda,glazba ti nije prava vjera,jer nju je izmislija čovik,to je ono što te zavodi
Pa to i ja kažen,glazba je religija,i ona je smisao našeg življenja,ona postoji s razlogom.Glazba je dio nas,sakrivena je duboko u nama,njezin glas nekima je bliži a nekim osobama je dalek,kao nejasna jeka u planinama koju nemogu do kraja razumiti.Glazba se voli maziiiti,i jako je razmažena,tko god je pozove,ona tiho priđe,i nasloni se ugodno blizu srca,jer tu joj je najtoplije.A ako je netko ne razumije ili je izbjegava ili mu smeta,tada se ona,opet gotovo nečujno,bez pozdrava,sakriva na neko tiho mjesto,a opet sasvim blizu da se brzo vrati,čim pomisliš na nju.Glazba te uvik čeka,odgovara na tvoja pitanja,uvijek te prima k sebi u zagrljaj,priča ti uspavanke,budi te u mamurnim jutrima,tepa ti dok si u skromnom zanosu.Glazba iz tebe izvlači hapiness,tjera ljutnju,tješi te dok si razočaran,uz nju zaboraljaš loše osijećaje,a bolne trenutke prepuštaš njoj da te umiri i okrijepi tvoju dušu.Lijepo je imati tu pratilju,tako ugodnu i blisku.
Kroz nju otkrivamo nove prostore u svojim razmišljanjima,pomaže nam da svoju maštu i osijećaje protegnemo iznad naših shvaćanja.Ona me ispraća u san.I uz nju se budim.
Post je objavljen 30.09.2005. u 14:20 sati.