Tragovima Istine
četvrtak, 20.08.2020.
Lica kerubina gledaju u Pomirilište (I. dio)
Ako pogled svoj podignemo prema gore za vrijeme vedrog noćnog neba zanijemit ćemo pred veličinom nebeskog prostranstva. Milijarde i milijarde zvijezda rese noćno nebo, a još ih je puno više sakriveno našem oku. Ako cijelo to svemirsko prostranstvo poistovjetimo sa državom, zna se da država mora imati svoga kralja i svoje zakone koje trebaju poštivati žitelji te države. U jednom trenutku vremena u toj državi, kako nam Pismo govori, dogodila se velika pobuna te trećina anđela biva zbačena sa svoje visoke pozicije u toj državnoj hijerarhiji.
S druge strane, u jednom malenom, ali prekrasnom zakutku univerzuma živjeli su prvi muškarac i prva žena. Oni su također bili žitelji te iste države i odgovarali su pred istim Zakonom, koji je već tada postojao. Zakon je bitan, a Kralj je zakonodavac. Kad ne bi postojao Zakon, Kralj ne bi imao nikakvih ovlasti, a sam kralj bio bi samo fikus. Dakle, Kralj kao zakonodavac, postavio je Zakon u svojoj državi, a svi oni koji se ogriješe o Zakon, moraju odgovarati pred Kraljem.
Prvi čovjek nije poznavao grijeh i nije imao grješnih misli te je poštivao moralni zakon, ne znajući pri tome da postoji Zakon koji je zapisan u Nebeskom Svetištu. Dakle, prvi čovjek nije imao spoznaju dobra i zla – poznavao je samo dobro.
I pošto je poznavao samo dobro, Stvoritelj svega svijeta nije prvom čovjeku imao potrebe dati uvid u Zakon (deset Božjih zapovijedi), jer bi time dobio samo suprotni efekt. Otkrivajući prirodu grijeha usadila bi se ideja grijeha u glavu prvoga čovjeka i postajala bi velika vjerojatnost počinjenja grijeha.
Iz tog razloga je Stvoritelj sakrio Zakon od očiju prvog čovjeka i umjesto Zakona postavio Drvo spoznaje dobra i zla. Na taj način, Drvo spoznaje dobra i zla je predstavljalo svojevrsni simbol ili pečat vladavine Kralja, dok Zakon koji je bio sakriven unutar Drva spoznaje dobra i zla, nije otkrivao pravu prirodu grijeha. Drugim riječima: Drvo spoznaje dobra i zla preuzima ulogu Zakona, odnosno obznanjuje čovjeku da je čovjek stvorenje, kojega je stvorio sam Stvoritelj, a da je Stvoritelj koji je postavio to Drvo spoznaje dobra i zla kao svojevrsni pečat, ujedno i Kralj svega stvorenoga.
Dakle, Drvo spoznaje dobra i zla postaje prva Zapovijed, koju mora poštivati prvi čovjek. Zanimljivo je kako većina ljudi kada bi ih se sada upitalo koliko zapovijedi je morao poštovati prvi čovjek u edenskom vrtu, odgovor bi najvjerojatnije glasio: jednu zapovijed. Međutim, osim što nije smio jesti sa Drva spoznaje dobra i zla, čovjek je imao vršiti još jednu zapovijed, a ta zapovijed je bila poštivati dan subotnji kao vječni spomen na Stvoriteljevo djelo stvaranja neba i zemlje. Ostale zapovijedi, koje su bile nepoznanica, prvi čovjek je obnašao automatizmom po svojoj još uvijek nepokvarenoj prirodi. Dakle, sveukupno su postojale dvije zapovijedi, koje je morao obnašati čovjek u ono vrijeme. Ali zašto je Gospodin uopće dao zapovijedi i zašto je zabranio jesti sa stabla spoznaje?
Gospodin je znao da u onom trenutku kada čovjek bude jeo sa Drva spoznaje dobra i zla, grijeh će se nastaniti u čovjekovu umu i srcu. Upravo zato i daje zapovijed kako bi zaštitio čovjeka od grijeha, a poštivanje zapovijedi ujedno iskazuje čovjekovu odanost svome Stvoritelju i Kralju.
Međutim, Lucifer, vođa pobune u obličju zmije dolazi u rajski vrt da pridobije prve ljude da počine prvi grijeh. U trenutku kada su jeli sa stabla spoznaje dobra i zla, ogriješili su se o Zakon, i grijeh se nastanio u njihovim umovima:
"Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli."
(Knjiga Postanka 3, 5-7)
Do pojave grijeha, prvi su čovjek i prva žena u rajskom vrtu zajedno živjeli i razgovarali licem u lice sa svojim Stvoriteljem. Nakon što je grijeh zatrovao njihova srca, više nisu bili slobodni i čisti pa se sakrivahu pred Gospodinom i više nisu mogli živjeti u njegovoj blizini kao do sada, već bivaju protjerani, kako nam Pismo kaže, istočno od rajskog vrta, a na ulaz u rajski vrt bivaju postavljeni kerubini da stražare...
(nastavlja se...)
