Tragovima Istine
četvrtak, 23.04.2020.
Vrijeme kušnje
Kako u konkretnoj današnjoj situaciji prepoznati Božju riječ i naći pravi odgovor za svaki strah, za svaku životnu situaciju u kojoj se čovjek nalazi i ono najbitnije kako sačuvati Božji mir u svojem srcu. To su misli i pitanja koja se nameću u ovo vrijeme.
Za mene je Božja riječ, i danas kao i jučer i kao prije šest tisuća godina, djelotvorna i živa, mijenja situacije, mijenja živote ako smo otvoreni djelovanju Duha Božjega. Često tu duhovnu obnovu doživljavam u samoj obitelji. Zato zahvaljujem dragom Bogu što mi je dana milost da imam obitelj, jer u tom zajedništvu jedni drugima dajemo poticaj, snagu i uvid da je Bog taj koji sve vodi.
Danas, u ovom vremenu u kojem živimo, snage straha su vrlo jake.
Jednoga dana, vidjevši strah u očima starijih, pitala me kćerka: "Zašto se ljudi boje korone? Ako čovjek umre od korone doći će k Isusu i ne treba se bojati." Tada sam shvatio da kada smo u strahu, da smo u potpunom ropstvu, a to ropstvo nas sputava da napredujemo u duhovnom životu. Tada sam odlučio biti oslobođen od straha, jer strah je opasnost, jer ono čega se čovjek boji to će se na njega i sručiti. Shvatio sam da ako se bojim strah samo raste, strah od gubitka posla, strah od toga kako ćeš prehraniti obitelj, strah od gubitka socijalne sigurnosti... I svi ti strahovi kao strijele se zabijaju i zadaju bol našem umu, koji postaje nesposoban razmišljati o bilo čemu drugom, osim o boli. Tada otvaram Sveto Pismo u kojem piše:
"Ne silom niti snagom, već duhom mojim!, riječ je Jahve nad Vojskama." (Zaharija 4,6)
I shvatim da je Duh Sveti moje utočište i Onaj koji me štiti te da moram stalno držati kontakt s Isusom i Njemu sve podložiti. Nameće se pitanje kako to ostvariti?
U tom trenutku čujem u medijima vijesti koje govore o strogoj disciplini. Čovjek govori o držanju razmaka, nošenju maske, pranje ruku... Ali pitam se što li Gospodin govori? A On progovara:
"Strah čovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje." (Izreke 29,25)
Tada se oslanjam na Isusa, u riječima i djelima. Prisutan sam u svakom trenutku dana sa svojim najmilijima i u meni raste mir kojeg zalijevam ljubavlju protkanu u riječima Svetoga Pisma, punim svoj um i pamet Božjom svrhom i voljom.
subota, 11.04.2020.
Psalam 22
Tisuću godina prije Isusovog rođenja, još dok razapinjanje na križu nije bilo ni izmišljeno, bili su ispisani ovi stihovi. Za autora psalma se navodi kralj David, međutim iskustva opisana u psalmu daleko nadilaze ono što bi se moglo pripisati da se ikad dogodilo Davidu:
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
Bože moj, vičem danju, al`ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.
A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: “U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”
Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
Ždrijela svoja razvaljuju na me k`o lav koji plijen kida i riče.
Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
A sada, braći ću svojoj naviještat` ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
“Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit` zavjete.
Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek` živi srce vaše dovijeka!
Spomenut će se i Jahvi se vratit` svi krajevi zemlje; pred njim će nice pasti sve obitelji pogana.
Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti, njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat` slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”
