Tragovima Istine
petak, 15.09.2017.
Križ u pustinji
Od stvaranja novog Babilona odnosno europske unije pa do danas svjedoci smo vremena u kojemu se po školama i drugim javnim ustanovama skidaju križevi. Pa i nedavni slučaj kada je netko otkrio kako su na svim Lidlovim proizvodima „Eridanous“ na kojima su vidljive kupole crkve Anastasis u Grčkoj, ali na tim istim kupolama su fotošopom izbrisani križevi. Kome i zašto smeta križ? Koja je povijest križa i kada se on prvi put pojavljuje?
Vratimo se natrag 3 i pol tisuće godina u vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta:
"U Sinajskoj pustinji, u Šatoru sastanka, reče Jahve Mojsiju prvoga dana drugoga mjeseca, druge godine po izlasku iz zemlje egipatske: “Obavite popis sve zajednice izraelske po rodovima i porodicama, navodeći imena svih muškaraca, glavu po glavu. Od dvadeset godina naviše, za borbu sposobne u Izraelu, ti i Aron pobilježite prema njihovim jedinicama." (Knjiga Brojeva 1,1-3)
I nakon prebrojavanja je popis Izraelaca prema svojim plemenima izgledao kako slijedi prikazano u tablici:
Plemena Izraelova su bila grupirana u četiri tabora, a svaki tabor je imao svojeg predvodnika i svoju prepoznatljivu zastavu pod kojom su taborovali i pod kojom su hodali kroz pustinju. Tako je na zastavi Rubenovog tabora (Ruben, Šimun, Gad) bio prikazan lik muškarca, zastava Judinog tabora (Juda, Jisakar, Zebulun) nosila je lik lava, Efrajimov tabor (Efrajim, Manaše, Benjamin) je bio predstavljen sa zastavom koja nosi lik vola, a Danov tabor (Dan, Ašer, Naftali) je imao zastavu sa likom zmije i konja, za koje kažu da je Ahiezer, vođa plemena Dan, kasnije promijenio u lik orla. Kroz Sveto Pismo nalazimo opise ovih četiriju bića na nekoliko mjesta, a jedno od tih mjesta se nalazi na samom kraju Svetoga Pisma u knjizi Otkrivenja:
"Od prijestolja izlaze munje, i glasovi, i gromovi; pred prijestoljem gori sedam ognjenih zubalja, to jest sedam duhova Božjih, a pred prijestoljem kao neko stakleno more, nalik na prozirac. U sredini prijestolja, oko prijestolja, četiri bića, sprijeda i straga puna očiju: Prvo biće slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće s licem kao čovječjim, četvrto biće slično letećem orlu." (Otkrivenje 4,5-7)
Stari zavjet je najava dolaska Spasitelja, a Novi zavjet je Radosna vijest koja obznanjuje da je Spasitelj došao, podnio muku i darovao svoj život radi našega spasenja. Novi zavjet je ispunjenje obećanja Staroga zavjeta. Radosnu vijest nam donose četiri evanđelista, kroz četiri evanđelja:
Evanđelje po Mateju odgovara opisu prvog od četiriju bića; Lav je kroz Sveto Pismo asocijacija na kralja i na Judino pleme iz kojega potječe Isus - kralj svih kraljeva. Čitanjem evanđelja po Mateju naići ćemo najviše puta (73 x) na riječ „kralj“ ili „kraljevstvo“. Jedino u ovom evanđelju postoji zapis o posjeti triju mudraca koji se raspituju: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." Na samom kraju evanđelja, kada je Isus davao poslanje svojim apostolima reče im: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!" To su riječi kralja.
Evanđelje po Marku odgovara opisu drugog od četiriju bića; Vol - sluganjska životinja koja neumorno radi. Tako kroz evanđelje po Marku upoznajemo Isusa u liku sluge, što je upravo suprotno od oličenja kralja. U evanđelju po Marku nema spomena o rodoslovlju, niti o rođenju Isusa, već samo o djelovanju Isusa, koji sve što čini, čini u službi svome Ocu. U ovom evanđelju vidimo sliku Isusa kao onoga koji je došao da služi, a ne da bude služen.
Evanđelje po Luki odgovara opisu trećeg od četiriju bića - Čovjek. U ovom evanđelju se kao i u Matejevom prikazuje Isusovo rodoslovlje, ali na drukčiji način. Matej počinje sa Abrahamom i završava sa kraljem Davidom, a Luka počinje sa Marijom i završava sa Adamom - prvim čovjekom, i upravo na taj način daje poveznicu Isusa kao čovjeka. Preko Lukinog evanđelja dobivamo uvid u neke osobne detalje iz Isusovog života. Jedino se u ovom evanđelju prikazuje kako je Isus bio odbačen iz svog rodnog kraja i jedino se u ovom evanđelju opisuje kako se Isus krvlju znojio u Getsemanskom vrtu.
Evanđelje po Ivanu odgovara opisu četvrtog od četiriju bića; Orao – simbol pripadnosti nebesima, odnosno Bogu. Kao što se prva tri zemaljska bića razlikuju od četvrtog nebeskog bića, tako se i prva tri evanđelja razlikuju od četvrtog evanđelja. Matej i Luka nam daju zemaljski pogled na Isusovo rođenje i rodoslovlje, dok nam Ivan daje nebeski pogled na isto: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga.", a zatim kaže: "I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine." Luka prikazuje ljudsko rođenje, a ovdje Ivan prikazuje Božansko rođenje.
Dakle, likovi četiriju bića na zastavama pod kojima su četrdeset godina kroz pustinju putovali Izraelci, kao i evanđelja - radosna vijest! odrazuju lik našega Spasitelja: Kralj svih kraljeva, a ujedno i sluga! Po svemu osim grijehu čovjek, a ujedno i Bog!
Pogledajmo sada na koji način su Izraelska plemena bila razmještena po taborima u odnosu na Šator sastanka. Bitno je imati na umu da su plemena bila razmještena po točno određenim uputama na četiri strane svijeta, a Šator sastanka je bio u središtu. Dakle, dozvoljene strane svijeta su bile samo istok, jug, zapad i sjever, što su Izraelci strogo poštivali, tako da širina niti jednog izraelskog plemena nije bila veća od širine središnje zone u kojoj se nalazio šator sastanka i Leviti. Uzimajući u obzir sve to kao i broj Izraelaca u svakom plemenu iz tablice na početku, može se izvući omjer i nacrtati izgled Izraelskog kampa u pravilnim omjerima koji je tlocrtno izgledao kao na slici ispod:
Tu na sredini križa je bio šator sastanka, tu se prinosilo životinjske žrtve za otkup grijeha Izraela. Pleme Ruben je bilo nositelj zastave sa likom čovjeka. Prevedeno sa hebrejskog ime "Ru-Ben!" znači "Pogledaj Sina!". Pogledaj dome Izraelov, tu gdje se kroz pustinju na putu prema obećanoj zemlji četrdeset godina prinosila žrtva, na takvom će istom križu, kada bude punina vremena, Sin Božji prinijeti samoga sebe za žrtvu naših grijeha i za grijehe cijeloga svijeta!
Kada su Izraelci na svojem putovanju stigli do Moapskih poljana, pobojao se moapski kralj Balak i potražio pomoć Bileama te zatražio od njega da prokune taj narod:
"Sutradan uze Balak Bileama i odvede ga gore na Bamot-Baal, odakle mogaše vidjeti krajnji dio naroda." (Knjiga Brojeva 22,41)
No Bileam umjesto da proklinje, stade blagoslivljati Izraelski narod. Zato Balak uzme Bileama i odvede ga na drugo mjesto odakle će moći bolje vidjeti taj silni narod pa da ga odatle prokune:
"Hajde sa mnom na drugo mjesto, odakle ga možeš svega vidjeti” zamoli ga Balak. “Odavde mu vidiš samo jedan kraj, a ne vidiš ga svega. Odande mi ga prokuni!”" (Knjiga Brojeva 23,13)
Prizor koji je Bileam tada vidio najvjerojatnije je podsjećao na ovaj prikazan na ilustraciji ispod:
"Bileam podiže oči i vidje Izraela utaborena po njegovim plemenima. Na nj siđe Duh Božji i on poče svoju pjesmu te reče: “Proročanstvo Bileama, sina Beorova, proročanstvo čovjeka pronicava pogleda, proročanstvo onoga koji riječi Božje sluša, koji vidi viđenja Svesilnoga, koji pada i oči mu se otvaraju. Kako su lijepi ti šatori, Jakove, i stanovi tvoji, Izraele! Kao dolovi što se steru, kao vrtovi uz obalu rijeke, kao aloje što ih Jahve posadi, kao cedri pokraj voda! Iz potomstva junak mu izlazi, nad mnogim on vlada narodima. Kralj će njegov nadvisit` Agaga, uzdiže se kraljevstvo njegovo. Iz Egipta Bog ga izveo, on je njemu k`o rozi bivola. On proždire narode dušmanske, on njihove kosti drobi. Skupio se, polegao poput lava, poput lavice: tko ga podići smije? Blagoslovljen bio tko te blagoslivlje, proklet da je tko tebe proklinje!”" (Knjiga Brojeva 24,2-9)
I kao što je nekoć Balak bio u strahu i htio zatrt narod koji je u znaku križa putovao kroz njegove krajeve, onaj isti neprijatelj je u strahu i danas i trudi se kao nikad prije zatrti spomen na križ i sve one istinske nositelje radosne vijesti, koji po tom križu žive.
Da nije bilo križa, Krist ne bi bio razapet. Da nije bilo križa, život ne bi bio čavlima prikovan o drvo. A da on ne bje čavlima prikovan, ne bi bili iz boka potekli izvori besmrtnosti - krv i voda, izvori što svijet oslobađaju od grijeha; ne bi bila uništena zadužnica grijeha, ne bismo bili vraćeni u slobodu i ne bismo uživali stablo života, niti bi se otvorio raj.
