Tragovima Istine
srijeda, 13.07.2011.
Slobodan pad
Suvremena znanost tumači da postoje bolesti koje se genetski prenose kroz generacije. Također danas se zna da su geni prenosioci svih osobina jednog živog bića. Dakle, postoji genetski kôd u kojem je sve zapisano, preko kojega svatko nasljeđuje naprimjer boju očiju ili kože. Na isti način postoji i duhovni kôd preko kojega između ostalog svatko nasljeđuje taj prvotni grijeh naših praroditelja poznat kao istočni grijeh. Čovjek je bio stvoren za vječni život, ali kao što piše u Jakovljevoj poslanici:
"Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću." (Jakovljeva poslanica 1,13-15)
Sve dok je živio s Gospodinom, čovjek je pio sa izvora Vječnog Života. I bilo mu je dopušteno jesti sa svih stabala u vrtu, samo plod jednog stabla koje se nalazi nasred vrta nije bio dozvoljen. Ali lukava zmija je znala kako prevariti te reče:
"Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" (Knjiga Postanka 3,1)
Ta ista zmija i danas vara ljude govoreći: zar se ti ne smiješ opijati, pušiti, drogirati, kurvati i živjeti nemoralno? Pa zar ti ništa ne smiješ, je li? ... Svakim se danom svatko od nas nalazi u toj istoj situaciji i suočava se sa tom istom zmijom i sa istim napastima. Ali kao i onda tako i danas, svatko od nas ima u svakom trenutku svoju slobodnu volju da bira: hoće li putem Smrti ili putem Života? Hoće li uzgajati požudu u sebi, koja će u konačnici uroditi grijehom i smrću, ili će odbaciti požudu na samome početku? Život je neprestano izabiranje i zauzimanje za dobro. Svatko je odgovoran za sebe i svatko izabire kako će reagirati na pojedine situacije. Na svakom od nas stoji odluka kako živjeti svoj život. Naše odluke usmjeruju kormilo naše lađe na pučini života.
Kada netko tko nije upoznao ljubav Božju kritizira i kaže kakav je to Bog koji dopušta ratove, ubijanja, gladi i sve zlo koje se događa u svijetu... Odgovor se krije u tome da je čovjek stvoren kao slobodno biće, a zlo koje se događa u svijetu je posljedica čovjekova odabira da živi bez Božjeg blagoslova. A to znači život bez Boga. No da li je uopće moguć život bez Davaoca života, život bez Života ili rođenje djeteta bez majčinih trudova? Moderna znanost se i tu nadmudruje sa prirodom, ali poznato je iz povijesti kakva sudbina zateče sve velike civilizacije (Atlantida, Maje, Asteci, ...) koje odbacuju moralni zakon. Nepoštivanje moralnog zakona znači da smo se priklonili grijehu. I svaki grijeh otvara vrata novom grijehu. Prvi put je uvijek najteže, sljedeći put je lakše pa sve lakše i lakše i tako grijeh postaje navika, a mi sve veći robovi grijeha. Svaki čovjek na kugli zemaljskoj sa svakim počinjenim grijehom sve se više udaljuje od izvora Života i sve više upada u stanje Smrti.
Da je Adam prvi stvoreni muškarac, a Eva prva stvorena žena, činjenica je oko koje se slažu sve tri monoteističke vjere svijeta. Hebrejska riječ „ADAM“ u sebi krije višestruko značenje: zemlja, crven i krv, a riječ „HAVA“ odnosno Eva u prijevodu znači: majka svih živih. U tom trenutku stvaranja, stvoren je indirektno svaki čovjek koji je ikad živio, živi ili će živjeti na Zemlji. U tom trenutku stvoren je život, a rađanjem svaka majka samo prenosi (održava) život koji je tada bio stvoren.
U ono vrijeme dok je Mojsije razgovarao sa Gospodinom iz lica bi mu izbijala svjetlost. Na isti način Adam i Eva dok su živjeli u Raju bili su u razgovoru sa Gospodinom, odnosno u stalnom kontaktu sa Stvoriteljem, a svjetlost je izbijala iz njihove kože. Zanimljivo je da se hebrejska riječ „OR“ koja se koristi za riječ kožu, istovremeno koristi i za riječ svjetlost. Dakle, riječ „OR“ znači i koža i svjetlost. U Bibliji piše kako Adam i Eva bijahu oboje goli, ali ne osjećahu stida. Međutim, nakon pada, koža im više nije svijetlila te spoznaše da su goli.
Adam protjeran iz Raja više nije bio vječan, nego mu se životni vijek smanjio na 930 godina.
Na slici se može vidjeti životni vijek čovjeka pretpotopnog razdoblja. U to vrijeme vladali su daleko drukčiji uvjeti nego danas. Oko Zemlje je postojao vodeni omotač koji je spriječavao prodor velikog dijela radijacije. No ljudski rod, nagrižen grijehom i dalje je tonuo:
"U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila. I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - ta svako se biće na zemlji izopačilo - reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom." (Knjiga Postanka 6,11-13)
Čitajući Bibliju može se točno vidjeti kako se nakon općeg potopa životni vijek čovjeka drastično skratio, pa sve do dana današnjeg kada je osamdeset godina već duboka starost. Gledajući tjelesnim očima posljedica skraćenja životnog vijeka rekli bi da su razlozi povećano zračenje iz svemira, promjena klimatskih uvjeta, oštećenja genetskog koda, smanjena otpornost na bolesti i zaraze. No gledajući duhovnim očima uvidi se da je glavni i jedini razlog ipak neki drugi.
