Tragovima Istine
petak, 10.12.2010.
Otisci stvaranja (II. dio)
Svaki radioaktivni element se raspada na lakše i jednostavnije elemente koje zovemo izotopi. Na slijedećoj slici je prikazan redoslijed raspada urana (U-238) na izotope, sve do krajnjeg stabilnog elementa olova (Pb-206).
Prilikom raspadanja otpuštaju se alfa čestice koje prolaskom kroz stijenu formiraju koncentrične sfere. Svaka sfera predstavlja određeni raspad roditeljskog elementa koji je u centru, odnosno svaka sfera predstavlja jedan izotop.
Dakle, kao rezultat radioaktivnog izbivanja iz centra nastaju koncentrični prstenovi koji se mogu promatrati pod mikroskopom i koji se zbog svojeg specifičnog oblika nazivaju „radio aureole“.
No osim takvog oblika radio aureola (prikazan na slici gore) koji predstavlja raspad urana, pronađen je jedan drukčiji oblik radio aureola kod kojega kao da nedostaju neki početni izotopi. To je zaintrigiralo i privuklo pažnju američkog znanstvenika. Naime, taj zagonetni oblik aureola izgleda kao što je prikazano na slici ispod.
Vidljivi su samo prstenovi koji ukazuju na tri izotopa, a to su polonij 218, polonij 214 i polonij 210. Na prvi pogled bi se reklo da tu nema ništa zagonetnog. Međutim, nedostatak tragova raspada prethodnih izotopa ukazuje na to da ovaj tip radio aureola ne vuče podrijetlo od radioaktivnog raspada urana.
Daljnje istraživanje (autoradiografijom) je ukazalo na to da se radi o tzv. iščezloj prirodnoj radioaktivnosti. No ono što zapanjuje najviše od svega je to da ovaj tip radio aureola vuče podrijetlo upravo od polonija 218! Dakle, početni element koji se počeo raspadati iz radiocentra je upravo polonij Po-218, što je po evolucionističkom modelu nemoguće. Teorija evolucije predviđa da je polonij Po-218 kao samostalan element nekad davno prilikom nukleosinteze postojao, ali se on zbog svojeg veoma kratkog vremena poluraspada odmah raspao prije početka formiranja Zemljine kore i ne postoji mogućnost da je ostao otisnut unutar bilo kakve stijene.
No ovo senzacionalno otkriće govori nešto suprotno. I kao da se obistinjuju riječi upućene ondašnjim i današnjim farizejima:
"Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!" (Evanđelje po Luki 19,40)
Uzorci kamenja prikupljeni iz dubokih slojeva primarnih stijena granita sa svih sedam kontinenata svijeta sadrže jednake otisnute radio aureole polonija Po-218, čije vrijeme poluraspada iznosi samo 3 minute!
Dakle, ovo otkriće se može usporediti sa zamišljenim otkrićem tablete C vitamina na polarnoj kapi u uvodnom dijelu (I. dio). Da bi bilo moguće zarobiti mjehuriće raspadanja tablete C vitamina unutar čaše vode, potrebno je vodu zalediti. Kada bi čašu sa vodom i tabletom stavili u običan zamrzivač, tada bi se tableta potpuno raspala prije negoli bi se voda zamrzla te tako ne bi ostali vidljivi nikakvi tragovi ni tablete ni mjehurića. Da bi mogli "zarobiti" mjehuriće koji se stvaraju prilikom raspadanja tablete bilo bi potrebno staviti čašu u super brzi zamrzivač, koji bi zamrznuo vodu prije negoli se tableta potpuno raspadne.
Led su u ovom slučaju granitne stijene, tableta vitamina C je radioaktivni element Po-218, a mjehurići predstavljaju otisnute radioaureole.
Teorija evolucije i postupnog hlađenja Zemljine kore nema odgovor na pitanje kako su se radio aureole ovog polonija otisnule u primarnim stijenama. Evolucionisti tvrde da te aureole predstavljaju jednu malu tajnu, koja ne ugrožava njihovu evoluciju i koju će razotkriti u narednim godinama... No prošlo je više od trideset godina, ali ta mala tajna je i dalje ostala neobjašnjena mala tajna, barem za njih.
Dr. Robert Gentry ime je američkog znanstvenika kojeg je traganje za znanjem i razumijevanjem našeg fizičkog svemira dovelo do ovog nevjerojatnog otkrića. Teza da je Stvoritelj pokrenuo veliki prasak, više nije bila održiva. Rezultati njegovog istraživanja se nikako ne mogu pomiriti sa sadašnjim kozmološkim i geološkim teorijama, koje zamišljaju dugi vremenski period između nukleosinteze i formiranja Zemljine kore.
Činjenica je da je polonij Po-218 radioaktivni element, koji nakon nastanka ostaje na «životu» samo 3 minute, nakon čega potpuno iščezava. Isto tako je činjenica da je otisak polonija Po-218 pronađen u granitnim stijenama, od Amerike, Kanade, Skandinavije, Europe, Rusije, Japana, do Madagaskara! Taj otisak se mogao pojaviti jedino u slučaju da su stijene otvrdnule gotovo trenutno!
To nas vodi prema jednom jedinom logičnom zaključku - primarne granitne stijene su STVORENE STIJENE!
"I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih." (Poslanica Hebrejima 1,10)
Aureole polonija nesumnjivo govore da je granit nastao stvaranjem, a ne prirodnim procesima. Granit zaista sadrži pečat stvaranja!
"Jer on reče - i sve postade, naredi - i sve se stvori." (Psalmi 33,9)
Za one koji žele znati više:
Robert V. Gentry - objavljeni radovi (1975-2006):
http://www.robertvgentry.com
