|
|
Mnogi će se složiti da je potrošački mentalitet ono što stvara pritisak na Božićne blagdane i pretvara jedan (namjeravan) miran obiteljski blagdan u strku i zbrku.
Optužit će za to konzumerizam i profaniranje svega što nas okružuje.
Ja neću tvrditi da nije tako, ali ću, iz svoje perspektive, ustvrditi da nije samo zbog toga.
Kao vjernica, uz to i ona rijetka, praktična vrsta, tvrdim vam da vjernici prolaze sve što i drugi, samo uduplo.
Jer ne možeš ostaviti djecu bez darova, ma kolike novčane vrijednosti.
Svejednako moraš misliti što tko voli, komu što treba, ako ti je namjera da dar razveseli.
U dućanu te svejedno čekaju redovi za umatanje i redovi za plaćanje.
Naravno, pored poklona, tu je i ono što se naziva 'obiteljski stol.'
Kako je Badnjak vrijeme posta i nemrsa, za praktičnog vjernika, postoji i ta komponenta tradicijske hrane, koja je počesto kompliciranija od samog Božićnog ručka, posebno ako se držite tradicije fritula i bakalara.
Uza sve to , konzumerizam ili ne, i Božićni ručak mora biti različit od običnog ručka.
O kolačima da ni ne 'drobim', Božić bez kolača nije zamisliv ni najtvrdokornijim izbjegavateljima konzumerizma.
Bor i kićenje.... trebam li uopće išta reći...
Pratite me.....
Do sad smo svi isti... bilo da slavimo Božić iz uvjerenja, iz tradicije, iz ljubavi prema nekim članovima kućanstva ili naprosto kao mješavinu svega toga...
A onda ja na vaš ulog, stavljam još i Ispovijed, Ponoćku, Božićnu misu (kombinirano s kuhanjem, spremanjem, pečenjem, kupovinom) ... plus na to sve, stavljam muža i djecu, koji nemaju moje viđenje stvari.
Jedno je vjerski kampanjac.. što će reći ide mjesecima u Crkvu, pa ne ide isto toliko...
Drugo je ono što bih ja nazvala agnostikom s manom... Vjeruje, ne ide u Crkvu, ali je silno željela biti kuma jednoj novorođenoj bebi...
Treći je misterij najveći.... baš kad misliš da ja totalno otišao u 'nepoznato', javi ti da se Ispovjedio i pričestio?!
Muž je standardni dalmatinac... vjeruje, ali u crkvu ide 'kad on hoće'.. sretno onome tko sazna kad je to...
Pa ti to sve nagovaraj, objašnjavaj, usmjeravaj i odgajaj.
I sve to spoji u ono što se zove Obiteljska atmosfera i Božićno okupljanje.
Vjernik, ili bar vjernik kao ja, osjeća pritisak da bude dostojan toga ideala...
Mirnog obiteljskog blagdana.
I stvarno... vjerovali ili ne, sam Božić je miran obiteljski blagdan.
Ali samo zato što smo se 'ispucali' danima unaprijed...
Zbog strke, zbrke, hektike, nabavke, kićenja, promenade prijateljica i prijatelja, Božić bude miran i tih.
Okupimo se za obiteljskim stolom, uz Božićni ručak i kolače.
A onda krene.....
Duh prošlih Božića...
Nikad ne pamtimo Božiće po hrani koju smo imali na stolu.
Po najboljem ručku.
Po najboljim kolačima.
Po najboljim poklonima.
Po ljepoti bora.
Dok ručamo, sjećamo se samih sebe kakvi smo za Božić bili.
Pa se onda za stolom kreveljimo do suza.
"Božić kad je ćaća bacio bor s terase"
Već godinama imamo jedan te isti plastični bor, pa sam tog Božića poželjela pravi pravcati bor.
Kako ne učim na greškama, tako sam mužu prepustila nabavku istog.
A kako je on standardno nonšalantan, pojavio se kasno sa neke marende, s borom od kojeg ti je srce zastajalo.
Ali ne od ljepote...
Zamislite vrh otpiljenog ogromnog bora, na kojemu su grane stajale svaka na 4 dana jahanja jedna od druge. Uz to, ta hrgetina je bila debela kao podlaktica i široka kao pola kužine.
Naravno da sam ja onako živčana od simultanog kuhanja, pečenja kolača i razvlačenja svjećica kod kojih uvijek jedne ne gore, pukla ko kokica!
Kad sam se navila, nisam prestajala... ružan... di ću s njim... vidi ga... iglice mu već otpadaju... zamračio i mjesec i sunce.. tebe poslat... ja kuham, mučim se.. donio to.. ušta gledaš... ko će to okitit... di ću ga zabost... jeba te bor...
Nakon par pokušaja u stilu "Šta mu fali" koji nije ni uspio prodrijeti kroz moje zvrndanje i lupanje loncima, zgrabio je bor, dok su djeca koja su se do tad smijala, zašutila i gledala kako otvara balkon, vuče bor (koji je zapinjao za sve i svašta) vadi ga na terasu i savršenim bijesnim zamahom ga zapuca na praznu parcelu preko puta.
Do tad sam već i ja zašutjela... i svi smo gledali kako bor leti olimpijskom disciplinom.
Uvrijeđena stranka je zatvorila balkon, i otišla na kavu...
A ja još bješnja zbog tog, zgrabila onaj plastični, zabila ga u stalak, u sekundi ga omotala svijećicama, i krenula ljuta kao pas nabijati kuglice bez ikakovog reda i poretka.
Za finiš sam omotala sjajnu vrpcu kao da ga davim i uštekala svjećice...
Okitila sam ga za 5 minuta... Začudo... dobro je i izgledao...
Do tad su se šuteća djeca razmiljela svako na svoju stranu, a ja sjela zapaliti, totalno ispuhana.
Sljedećih 3 -4 sata, nitko nije pričao ni sa kim, sve dok se djeca nisu pogledala međusobno pa u bor, a onda zavarili od smijeha.
Bilo je toliko smiješno kako su nas opisivali, da nisi mogao ostati ozbiljan..
Cijeli taj Božić umirali smo od smijeha, svaki put kad bi netko spomenuo bor 
Smijemo se i dan danas...godinama poslije...
A nije da ove godine nema materijala za kreveljenje.
Ovaj će Božić vjerovatno ostati upamćen kao "Domaći."
To iz činjenice da moj muž ima naviku donositi doma 'domaće' stvari..
Njemu je mjerilo kvalitete kad za nešto kaže da je "domaće".
Kako radi s puno ljudi, tako često donosi domaći med, domaće kobasice, domaće ulje, domaća jaja..
ma sve domaće.. .
Ove godine je donio kesu i veli "Evo ti domaće mahovine."
?!?
Nakon prvotnog začuditisa, nastala je zajebancija na temu Što je to domaća mahovina?
U usporedbi sa...kojom? .. divljom.. stranom.. kakvom?
Cijeli ovaj Božić nam je izraz domaći, lajtmotiv.
Uzmi čupavac, domaći je.
Probaj krumpir, domaći je.
Sviđa li ti se poklon? Još da je domaći, eeeeee ?
Eto.. ne znam što sam zapravo htjela reći...
Možda ima obitelji koji stvarno postižu tu nirvanu mira i blagostanja... možda su bolji vjernici... možda su bolji ljudi... možda znaju bolje....
Ali ne znam da li se tko smije za Božićnim stolom kao mi....
P.S. Želim vam Sretnu i domaću Novu godinu!
