|
|
Teško mi je opet početi pisati na blogu.
U samo tjedan dana skroz sam se odvikla jutarnje navike otvaranja blogahaer, čitanja blogova i komentiranja, a da ne kažem koliko mi se teško natjerati napisati nešto...bilo što..
A trebam jer znam da ću, što dulje odgađam, imati sve manje volje, a onda ću se jedno jutro probuditi i bit će mi žao što sam odustala od bloga.
I inače mi se često događa da se 'zapalim' za nešto, pa onda o'ladim.
Jedno vrijeme sam se kladila na kladionici, redovito i religiozno 
imala čak i uspjeha, kupila laptop, platila jednu ekskurziju i financirala jednu krizmu.
Ženskim stilom bih stavila 10 kuna, ubrala 4000.. 2500...3400... and then some more... i odustala, samo tako.
I vježbala sam kao sumanuta jedno vrijeme...živjela zdravo... šetala... i odustala.
Jedno vrijeme sam posadila 'tonu' biljaka u pitare, od kojih neke još 'žive', one najizdržljivije.
I šetala sam psa jedno vrijeme, svaki dan, a onda sam ga prepustila djeci...
A onda sam neko vrijeme redovito komentirala na portalima, sad se samoj sebi čudim zašto.. besmisleno...
Sad me uhvatila 'manija knjiga', a kad me to uhvati, ne dajte mi novaca, jer ne znam prestati naručivati i čitati.
Prehodala sam cijeli grad da nađem Kingov Duma key na engleskom, jer isti košta 70 kuna, dok preveden košta 159 kn.
Prevrnula sam sve knjižnice da nađem Kronike Thomasa Covenanta i nisam ih našla.. naručila sam...
Isti je slučaj sa The Passage od Justina Cronina, koji u originalu košta 55 kuna, preveden 199 kn..
Sve sam to ponaručivala, pa kad počne stizat, ja ću letit iz kuće 
I eto tako, ostavih The Bonehunters (Malazan book VI) na nekih pola sata, da se 'vratim' ma kako nezanimljivim tekstom.
Sigurna sam da ste svi imali takvih perioda....
Ovih tjedan što sam provela u Bosni, nisam ništa slikala, nije mi se uopće dalo.
Ali, iako ljudi kažu da slika govori tisuću riječi, ja tu uzrečicu ne smatram točnom.
Riječi su riječi.
Kako da vam 'uslikam' razliku u 3 Bosne, a prešla sam je cijelu, do Srpske granice.
Ogromnu Crkvu u Kupresu, za koju kažu da u nju može stati cijeli Kupres and some more..
U Hrvatskom dijelu uredne kuće i okućnice pokraj kojih pase stoka, sijeno stoji pokupljeno u plastove...
Zatim muslimanski dio.
Džamije... 5 kuća na brdu i Džamija.. 10 kuća i Džamija... 3 kuće i Džamija...
A onda Sarajevo.
Netko ga voli, netko ne. Oni koji u njemu žive oduvijek, kažu da nije isto.
Držim da će ljudi reći da to ovisi o nacionalnosti, možda i je.. ali u Sarajevu je sve obojano u zeleno pa su čak i tramvaji sve zeleniji...zaključite sami.
Pale i neki kafić Dva goluba ili nešto tako, (konobar ljubazan, kava grozna, interjer ugodan), ispred mali top, ponosno okrenut prema Sarajevu.
I tu zaključivajte sami...
Sve negdje do tu, trava je žuta i spržena vrućinama..ali nakon toga put vodi na Romaniju, na što je 'cijeli auto' složno zapjevao Ide Tito preko Romanije 
Štaš, old habits daj hard, a i nekad se pjevalo u školskom zboru
Ekstra zanimljivost je da preko te planine, možeš 'vatat jedino Hrvatski radio, što je meni bilo poprilično smiješno.
Za razliku od hrvatsko/muslimanskog dijela Bosne, Republika Srpska je zelena da zelenija ne može biti.
Šume na Romaniji su prekrasne. Stravične. Guste. Zelene.
One na Kupresu su ništa naspram ovih.
Ako vanzemaljci ikad napadnu zemlju, to bi bilo mjesto gdje bih se ja sakrila.
Pitam se pitam jesu Tito i divizije došli na istu ideju, a onda skužili da ih nitko ne traži.
Zamjerka: na svakom stajalištu za automobile ima otpada kao u priči.
Zatim Drina...
Čista, plava i krasna.
Na njoj ribari, nekakve kuće na bačvama ili čemu već..plutajuće.
Priroda i kanjoni oduzimaju dah.
Kuće i okućnice uredne, sve pokošeno i sređeno, i rekla bih dobro gospodarenje šumama i drvetom.
Plus, kako mi kažu, još se jedino Srbi u Bosni bave uzgojem konja, što je bilo vidljivo.
Od Pala kroz Rogaticu, prema Višegradu, na što je 'cijeli auto' zapjevao U lijepom gradu, gradu Višegradu samo tuneli, tuneli, tuneli, tuneli....do Rudog, negdje tamo... Ne pilite me sa zemljopisom, već mi je bilo dosta vožnje, pa ne pamtim sve.
Tu negdje postoji i par muslimanskih mjesta, nije teško zaključiti po čemu sam ja to zaključila.
I kako netko u autu reče, jebo majku ako me policija ne zaustavi zbog zelenog auta, nakon 15 minuta dogodilo se upravo to.
Policija (na ćirilici) i STOP! na latinici.
Vozili ste brže od dopuštenog.... a šta je s tolerancijom od 10 kn/h... a ipak ste prešli 2 preko toga..blablabla..
Uzme vozačku, vidi ime Denis i pita Jel treba čestitat blagdan (Bajram)?
Ne sumnjam niti malo, s obzirom na izrečeni upit, da bi kazna pala da se nije objasnilo tko smo, od kud smo i gdje idemo.
Kako čujem od suputnika, s Hrvatskom putovnicom, policija na nju reagira krajnje ljubazno i često puta samo mahne i kaže Sretan put.
Nastavimo dalje... i dalje...
Ploča na ćirilici veli "Dobro došli u Srbiju", ali nije još Srbija, najmanje je 3 km do granice?!
Do nje smo i došli, a na njoj samo rampa i dva pandura.
To nismo prelazili, a oni su nam ljubazno pokazali smjer za koji smo se raspitivali.
No da ne duljim... Bosna je vidljivo podijeljena, vjerskim obilježjima, izgledom kuća, načinom života, znakovima, nazivima, pa čak i prirodom.
I to je čnjenica, Dayton or no Dayton...
P.S. Janjetina na Romaniji u Romanijskom raju bila je fenomenalna!
P.P.S. Čučavce treba zakonom zabraniti!
P.P.P.S. Hrvatska je, i ovakva kakva je, zapad!
