Vjerojatno najcjenjenija osobina među pičićima je nestašnost.
To su oni pičići koji su odrasli nailazeći na mnoge primjere i priče o drugima svoje vrste.
Kao vrsta koja se ne spominje često u javnim razgovorima, teško je naići na priče o njima.
Još teže u kontekstu ovakvih ozbiljnih priča. Najčešće se pojavljuju u predaji uz psovke i uvrede.
Zato, kad pičić naiđe na priče o svojoj vrsti, koje im prilaze iz sasvim drugog kuta gledanja, on stekne uvid o sebi kao nečem zabavnom i veselom.
Njegova misija postane dijeljenje radosti sa onima koji mu se svide, sve dok ne nađe stalnog vlasnika.
Takav vlasnik ima nevjerojatnu sreću.
Pičić takvom vlasniku daje svu svoju ljubav, znanje i nestašnost.
Sklon je učenju novih igara, skoro uvijek je spreman prepustiti se i naučiti nešto novo.
Ne shvaća se preozbiljno pa je sklon mijenjanju izgleda i zabavnim porukama.
Vlasnik takvog pičića zapravo ima samo jedan problem.
Strah da bi se pičić mogao zaigrati negdje drugo.
Taj strah je uglavnom neosnovan jer se takva životinjica nikada ne bi ni udomila ondje gdje nije veselo.
Jedini način na koji bi se to moglo dogoditi je da vlasnik odjednom postane mrtvo puhalo.
Vlasnika možemo samo upozoriti na staru narodnu poslovicu Dobar glas daleko se čuje!
Zato Vi Glasajte redovito!