|
|
Sad ću se malo dotaknuti domaćih mitova koji nas prate cijeli život.
Oni su najčešće izraženi kao neupitne "narodne mudrosti."
Neću vas opterećivati filozofskim mozganjem o većem značenju, nego koliko su one praktično točne? i zašto postoje?
Da vam pravo kažem, odavno sam imala namjeru napisati ovaj post.
Još kao dijete sam skužila da nešto ne štima u cijeloj toj priči.
Hm, ali nisam mogla dokazati da me varaju.
Tako je izjava da je Šiba iz raja izašla prolazila lišo jedno vrijeme.
Iako sam sumnjala u tu 'mudrost' nikako nisam mogla srušiti taj mit čistim dokazima.
Jednako kao ni onaj da Umiljato janje dvije majke siše.
Najviše što sam vidjela od janjeta bilo je da ga vrte na ražnju, bilo ono umiljato ili ne.
Kako to obično biva sa svim velikim otkrićima i pomacima u životu, odgovor mi je bio ispred nosa.
Ili da budem preciznija, ispod nosa i oko nosa.
Kad god bih se kreveljila nakon šibe, koja uopće nije bila Made in Raj, nego Made in Isprid kuće, narodna mudrost bi mi rekla -
Plači, plači, manje ćeš pišat!
Brišući gore navedene poveznice oko nosa i ispod nosa i mozgajući o šibi i janjcima, svako malo sam trčkarala pišat.
Uglavnom u nekakvim malim količinama i kapima, ali svejedno.
Odjednom mi je sinulo da kad god plačem, uvijek i obavezno mi se piša?!
A ha!!!
Bio je to onaj važni i prijeko potrebni element koji će izgraditi moj budući 'propitivačko autoritetski' karakter.
Od trena kad sam napokon skopčala da plakanje, ne samo da ne smanjiva pišanje, nego ga i potiče, postala sam skeptik svega što nosi etiketu "mudrost."
Pokušala sam naći i medicinske dokaze za ovu svoju tvrdnju o pišanju i plakanju, ali morat ću se osloniti na vas da me podržite ili demantirate svojim iskustvom, jer uvijek kad počneš tražiti nešto na googleu, završiš na sasvim stotoj temi.
Jedino što sam našla, a što bi vas moglo zanimati je jedno istraživanje koje su proveli neki britanci (besposlen pop i jariće krsti) a koje tvrdi da :
- U prve tri godine života žene plaču 3 sata na dan, u tinejdžerkom dobu oko 2 sata i 13 minuta tjedno, a nakon 25. godine 2 sata i 14 minuta tjedno, ali zbog ljubavnih romana i tužnih filmova.
Upravo objavljeno istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da žene provedu 16 mjeseci tijekom života plačući.
Pretpostavljam da se dosta posjetiteljica bloga nalazi na pola svoga plačućeg životnog puta, pa s iskustvom od 8 mjeseci sveukupnog plakanja, vjerujem da možete dati i doprinos rušenju mita o korelaciji navedenih tjelesnih tekućina. 
Uostalom pih britankama, ako itko ima razloga za plakanje to smo mi.
Muški dio blogopučanstva može također dati svoj doprinos u rušenju mita o suzama i pišanju, mada ja imam teoriju da oni, upravo zato što ne plaču, piju pivo kako bi 'pustili vodu na slobodu.'
Eto nadam se da shvaćate zašto sam ja napisala ovaj post, jer ja nemam blage veze 
Kao i uvijek ima djelomične veze s politikom, a začudo nikakve sa sexom?!
Od malena smo naučeni da prihvaćamo autoritete i ne propitkujemo istinitost navedenoga.
Jasno je da nas još od malih nogu uče pokornosti (šibi) i ulizivanju (janjcima), usput nam servirajući da je sve to 'za naše dobro' dok oni negdje u pozadini masnim prstima čerupaju 'umiljatu janjad.'
Sljedeći put ćemo .... ah, O tom po tom 
