|
|
Kod vjernika u početku bijaše Bog.... i čovjek.
Kod evolucionista, u početku bijaše Big Bang..... i čovjek.
"Davno u prošlosti ljudima nije bio potreban novac, jer je sve za život svatko sam proizvodio. Ako je komu trebalo nešto što nije znao proizvesti, trampio bi svoju robu za onu koja mu je potrebna."
A onda je nastala nova religija, i njoj u početku bijaše Višak pa Novac i ... Novac i još Novca.
Ta se religija nazvala Bankarstvo.
U početku su njeni začetnici bili ljudi koji su mrzili gledati kako drugi rade, jer oni sami nisu znali napraviti ništa.
Gledali su jedne kako prave vrčeve, druge kako uzgajaju ovce, treće kako oru zemlju....
Gledali su to i mozgali.
Ja ne znam napraviti ništa, ne želim se usmrditi baveći se stokom, niti oznojiti orući zemlju, a ako zamahnem čekićem, sve su šanse da ću si izbiti zube. Dakle, kako imati, a ništa ne raditi?
I onda im je sinulo! Idem hvaliti onoga s vrčevima i reći mu da ih napravi više. I onoga sa stokom da uzgoji više nego mu treba, i onoga sa poljem da zaore više. Kad sva trojica naprave Višak, ja ću se ponuditi da im to razmjenim jer oni neće imati vremena. Naravno, za određenu nadoknadu.
I tako je posijano Sjeme Bankarstva. Ono se zvalo Trgovina.
I vidješe oni da je to dobro.
Neko vrijeme su apostoli Bankarstva među pukom sijali sjeme.
Išlo im je dobro, ali to je zahtjevalo puno posla. Prevoziti i prenositi svu tu 'robu' iziskivalo je vrijeme i trud, a osnova njihove religije ležala je u prvom i jedinom Zakonu Bankarstva koje glasi -
Govno mu tko radi!
Dakle, da ne bi zatrli svoju religiju radeći, odlučiše oni proizvesti NOVAC!
Zašto prenosati proizvedenu robu, kad su zlato i srebro tako rijetki i lagani.
Kako rekoše, tako i učiniše.
Nižim svećenicima svoga reda, trgovcima, naložiše da svima ponude zlato i srebro u zamjenu za proizvedeni Višak.
Pa će tako proizvođači moći kupovati i prodavati sami, a trgovcima ponudiše zlato i srebro da kupuju i stvore zalihe. Da kupuju jeftino kad ima viška, a prodaju skuplje kad je nestašica. Uz naknadu. I bijaše tako.
I vidješe oni da je to dobro.
S vremenom se glavari nove vjere, odrekoše svojih sramotnih početaka.
Najniže svećenstvo, trgovce, isključiše zbog 'prljanja ruku' s prijevozom, trgovanjem i sličnim grozotama koje su mirisale na Rad. Fuj!
Nekako u to vrijeme se iskristaliziralo mišljenje da radnici ne bi trebali niti dirati sve te zlatne i srebrne novčiće i prljati njegovo gospodstvo Novac svojim zamazanim radničkim ručerdama.
I tako povukoše zlato i srebro u Hramove, a u zamjenu ponudiše papirnatu banknotu u pohranjenoj vrijednosti.
Dakako, uz malu naknadu.
Hramove nazvaše Banke.
I vidješe oni da je to dobro.
Novo doba donijelo je školovane radnike i mnoštvo novih poslova.
Kao največa rastuća religija, Bankarstvo je imalo utjecaja na sve.
Njihovi vrhovni svećenici postadoše uredni, njegovani i laskavi.
A njihovi Hramovi postadoše nalik Crkvama.
Popločani mramorom, ukrašeni mesingom, komorne i šutljive atmosfere.
Mjesta gdje, sad već prisilni 'vjernici', ulaze na prstima, pognutih glava, šapćući iza žutih crta.
Mjesta gdje u posebnim prostorijama, uzimahu kredite, stavljahu svoje kuće pod svete Hipoteke, mjenjajući svoje živote i živote svojih obitelji za Novac.
Novac koji postade previše vrijedan da bi ga oči uopće vidjele. Mistični novac. Električni Novac.
Sve to, naravno..... pogađate, uz naknadu.
Novac tako proguta sve religije, sve države i svako živo biće.
Sve što živi, diše i radi, bijaše dužno Svetim Bankama.
I vidješe oni da je to dobro.
I vidjesmo mi da je to Zlo...
