|
|
Jako me smeta što je u zadnje vrime Crni fond došao na zao glas.
Još od malena se sjećam da su čak i naše bake imale svoje crne fondove.
Zapravo, svaka žena u nekom dijelu svoga života imala je crni fond.
Od malih nogu.
Kao dijete sam znala sakriti čokoladu od same sebe, edabi, kad ostali prijatelji pojedu svoju, izašla s 'crnim fondom' ispred kuće i polako grickala 
Usput bih zvjerala okolo s guštom, da se osvetim za one dane kad je bilo obrnuto.
Ima nešto slatko u osveti čokoladom!
Slatki Crni fond su imale i naše bake, za dane kad su djeca posebno nemirna.
Onda bi se otvarale mirisne vitrine u kužini, gdje bi iza teglica, bočica i pakovanja kave, negdje odozada, bio skriven 'crni fond' tvrdih bombona, baškotina, smokava, šećera u kocki, rogača, naranči i 'kekasa' 
Počesto je crni fond bio iza pregače i par suknji, negdje u čarobnom džepu.
Od tud bi, baš kad je najpotrebnije, izronila neka karamela od koje bi ti se zubi slijepili, usta napunila pljuvačkom, i ne bi moga beknut sljedećih pola sata, vrijedno premećući slatko ljepilo po ustima, samo povremeno hvatajući zrak.
Zadivljujući su bili ti Džepni crni fondovi.
Naše bake su kao čarobnjaci izvlačili iz njih uvijek baš onu stvar koju u tom trenu trebaš.
Curi ti nos, evo maramice... Padneš i razbiješ koljena, eto karamele da te utješi i ušutka... Liže ti se slaja, eto par dinara iz džepa... Ideš u crkvu, odjednom voila, češalj (na koji se počesto pljucnulo da bolje zaliže)... Za nemirne kose, tu se našla šnala...Došli gosti, evo ključa za izvaditi "bolje suđe" (zaseban Porculanski Crni fond)...
Bio je to džep čudesa, i uvijek bih nekako razrogačenih očiju čekala što će izaći iz njega.
Majkemi da je izvučen zec iz podsuknje, ne bih se uopće začudila. Bilo bi mi sasvim normalno i logično da zec pojavi u džepu baš onda kad je najpotrebniji!
Nadalje, od malih nogu učili su nas da se mora imati Robni Crni fond.
Od dote (miraza) koja se čuvala u zatvorenim skrinjama ili duboko u ormaru, do neraspakiranih piđama i gaćica, ako se kojim slučajem (pu pu da đava nečuje) završi u bolnici.
Osim tih crnih fondova u robi, posuđu i slatkišima, postojao je, naravno, i Novčani Crni fond, zlu netrebalo.
To se čuvalo za "crne dane".. i otud naziv Crni fond. (na njega se najčešće misli kad se boja fonda spominje)
Ako se nedajbože tko razboli uvik se imalo za preživit dvatri miseca bez plaće.
Ili veće svote, za onaj dan kad se ode Bogu na istinu.
E da se obitelj ne sramoti, i da može platit pristojan kapsel i pokop.
U pravilu, muški ukućanin nije bio upućen u čuvanje istog, da ne bi pao u napast.
Da mu ne bi palo napamet s njime obnovit štogod, kupit kakvu glupost, ili nedajbože najgore solucije, zapit negdje u kakvoj birtiji.
Pa bi tako muški svit šutija i računa da je žensko pametnije i da se najbolje pretvarati da ništa ne znaju.
Čistim samozavaravanjem, izbrisali bi iz svijesti taj dio, znajući negdje u podsvijesti, da se kad zagusti mogu osloniti na žensku logiku i sakupljački mentalitet.
Logično je dakle da su vlasnici i čuvarice crnih fondova 'vavik' bile žene.
(svaka sličnost sa stvarnim događajima je sudbinski predodređena)
Računalo se da imaju više samokontrole.
I tako, eto vidite, oduvijek smo bili odgajani s Crnim fondovima ili što bi naš narod reka, "Nek se nađe za crne dane."
Kad je Crni fond, onakav kakvog znamo, prestao postojati?
Kad se izvitoperio, izobličio i postao nešto ružno?
Kako smo svi postali moderni, ponešto se promjenio način čuvanja Crnog fonda.
Današnji muškarci, a i žene, moraju imati uvid u sve što radi "druga strana."
Novci se više ne čuvaju uredno smotani između lancuna što mirišu na lavandu.
Današnji partneri sve dijele i sve moraju znati jedni o drugima.
U suprotnom, odmah se naljute, ako negdje otkriju sakriveni novac ili račun za koji nisu znali.
Odmah se pretpostavlja da se s tim novcem htjelo učiniti nešto loše?!
Novci se čuvaju u bankama na računima (pod uvjetom da se ima što čuvati), i zna se uvijek koliko ga ima.
I svi znaju za njega. (osim onih koji ni o čemu pojma nemaju)
To pobija samu bit Crnoga fonda.
Kakav je to Crni fond za koji svi znaju!?
(opet, sva sličnost sa stvarnim događajima, ovaj je put namjerna)
Teško je iz žena izbiti taj gen naših prabaka, baka i majki.
Žene još uvijek imaju svoje male crne fondove, za knjigu koju žele, za haljinu ili cipele iz izloga, za frizuru ili boršu.
Istina, to su mali Sebični Crni fondovi, ali pričinjavaju nam sitna zadovoljstva.
E kad smo već kod zadovoljstva, postoji još jedan fond, o kojem žene nerado pričaju.
Rozi Crni fond...
I on je za 'crne dane', ali ne mora biti. Ovisno o tome što preferirate, mnogi dani mogu biti rozo-crni.
Sakriven je u ladici kantunala spavaće sobe, sa ženske strane.
Sastoji se od vibratora, kuglica, prstena "klitorisnjaka", lubrikanta, krznenih lisica, herpležr kondoma, hispležr "graha sveokusnjaka"- lubrikanta s okusom 
(nek mi oprosti Harry Potter, morala sam) itd...
U stvari, to je jedini Crni fond, o čijoj vrijednosti s osmjehom možeš reći - Mo'š se jebat s tim!
O da, zanimljivi su ti razni 'Crni fondovi' koje imamo ili nemamo, kako tko.
Ali jedan Crni fond svi imamo i nitko nam ga ne može oduzeti, niti zaviriti u njega.
To je onaj fond za kojim posežemo kad nam je teško, kad smo umorni od borbe, kad u kasnim noćnim satima zbrajamo svoje pobjede i poraze.
Onda posegnemo u njega i izvadimo prve poljupce, nasmiješena lica prošlosti, davne prijatelje, prve korake svoje djece, sve svoje ljubavi i lijepe uspomene.
...Zlatni Crni fond...
Kao zlatni omot karamele....
