|
|
Zadnjih dana po blogovima ima mnogo godišnjica i obljetnica.
Neki slave godine provedene na blogu, neki broj objavljenih postova, a neki i svoje osobne obljetnice...
Još ću se ja natipkati dok na blogu dođem i do polugodišnjice, a kamoli do godišnjice...
Bračna obljetnica je negdje blizu 20.
Koja mi je onda najdulja veza ?
Knjižnica i ja u ljubavi smo već dobrih 37 godina!!!
Zaljubili smo se odmah, od prve slikovnice 
"Lisac Zdenko prepredenko" i "Lončiću ,kuhaj!" i to su doslovno prva dva naslova koja sam digla. Imala sam 5 godina i nisu mi vjerovali da znam čitati 
Prošlo je poprilično vremena od tada i knjižnica i ja proživjeli smo dosta toga skupa.
Moje zbrčkane tinejdžerske dane i njena izdanja na ćirilici, na latinici, čudne prijevode, raskupusanu "djecu" bez naslovnica, bez hrbata, "ozlijeđene" knjige kojima nedostaju stranice 
Kartoteke u starim drvenim ladicama po kojima bi knjižničari prebirali sa dva prsta kao da trče po njima, tražeći Ime i Prezime.
Iz knjiga koje bih dizala vadili su manje kartone i spremali ih, dok su knjige dobivale pečat sa datumima, a ja "pečat" s osobinama.
Između knjiga i mene su stajali razni knjižničari i knjižničarke, članarine, poneka kazna, a jednom i jedan Fantomas koji je otputovao autobusom bogtepitaj gdje. Taj Fantomas, kojega sam "gutala" bez daha, je jedina knjiga kojom sam oštetila knjižnicu ... Dugo mi je bilo krivo zbog toga jer su me žalostile dobre knjige kojima su falili djelovi.
Baš kao što su i meni falili neki "djelovi" u životu.
Sjećam se da sam čekala da netko vrati 3. i 4. dio Katarine (Juliette Benzoni), neprestano obilazeći knjižnicu i moleći Boga da se onaj kod koga je smiluje 
Katarina i Anđelika (Anne i Serge Golon) su te koje su me pratile kroz moju prvu zaljubljenost i zauvijek postavile kriterije
Knjižnica i ja.
Prošli smo kroz moju prvu trudnoću čekajući muža da se vrati s ratišta uz Shoguna, Kralja štakora, Milu 18 i Pohane zelene rajčice.
Prošli smo kroz "čuvanje" druge trudnoće, posljednjih mjesec dana, u bolnici uz Iscjelitelja i Bojno polje Zemlja.
U trećoj trudnoći sam "gutala" Hyperion, Endymion i Vodič kroz galaxiju.
Zapravo čini mi se da svako od moje djece ima osobine štiva koja me zaokupljalo 
Prvo je izrazito empatično i osjećajno, drugo vrijedno i uporno, a treće borbeno i duhovito 
(Uostalom, zašto ne, knjižnica je uvijek bila u mom životu, veza koju nisam prekinula ni udajom)
Ali vjerno smo skupa prošli i kroz njene teške dane.
Preuređenje, premještaj, poplavu, preuređenje, premještaj, premještaj. Puno se toga "izgubilo."
Nedostaje mi stara knjižnica gdje su mi cipele po linoleumu prigušeno "šaptale"...
Uski prolazi gdje su knjige zbijene ili naherene, raščupano zirkale u čitače, dok je parket škriputao i cvilio.
Nekad sam ju poznavala napamet.
Sad su tu nove i sve metalnije i hladnije police, sve širi prostori, načičkani ekranima, tipkovnicama...
Neki dan su mi po knjižnici štikle toliko odzvanjale, da sam pokušala hodati na prstima 
Učinilo mi se to klapanje kao neko svetogrđe.
Pa ipak, unatoč svemu, mojim sve češćim kupovinama knjiga i njenim sve modernijim interijerima i manjku prisnosti, još smo skupa i puno nas lijepoga veže.
Zapravo dobro da sam se podsjetila, moram pitati onoga na pultu do kad mi iskaznica vrijedi.
Takva su vremena da to više ni ne piše na iskaznici...
Moraju mi očitati bar-code vjernosti i ljubavi 
