ponedjeljak, 18.06.2018.
Vjeruješ li mi?
Kaos u glavi.
Kaos u glavi, nije joj dao mira.
Stotine glasića su stvarale konfuziju u njoj.
Rekla mi je da ne može više.
Rekla mi je suznih očiju da želi samo da sve stane.
Ona tako nije htjela živjeti.
San koji je sanjala, ostao je daleko.
Strah se uvukao duboko pod kožu.
Teška je bila svaka odluka.
More suza ju je gušilo.
Velike oči su samo tražile mir u nemiru.
A ja?!
Ja sam samo sjedila i gledala.
Gledala sam kako ona nestaje.
Gubi se u onim suzama koje je lila.
Tražila sam riječi kojima bih joj dala utjehu.
Tražila sam način.
Način!
Taj prokleti način da joj objasnim.
Imaš pravo bojati se.
Imaš pravo vikati.
Imaš pravo plakati.
Imaš pravo šutjeti.
Imaš pravo ne imati odgovor na svako pitanje.
Imaš to prokleto pravo!
Vjeruj mi kada ti kažem da će sve to proći.
Vjeruj mi kada ti kažem da će sve doći na svoje.
Vjeruj mi da nisi sama.
Hej! Tu sam.
Plači. Smiješ to.
Imaš to pravo.
Ja ću ti suze obrisati.
Ja ću ti doći i reći da će sve biti dobro.
Tuga i sreća su dvije prijateljice.
Moraju se ponekad sastati.
Život je samo kutija pralina.
Ti imaš nekoga svoga.
Ako nije dobro, nije kraj.
Sjećaš se?
Uvijek sam ti to govorila.
Uvijek ću ti to govoriti.
Pomoći ću ti.
Ništa nije vječno.
Najmanje taj osjećaj u tebi sada.
Vjeruješ li mi?
Oznake: kaos, strah, suze, Vjerovati, Pomoć, život
- 21:58 -
ponedjeljak, 04.06.2018.
Sretan put
Stajala je i gledala.
Bilo je tu nešto pogrešno, znala je to.
Okretala je glavu i govorila sebi „ nije istina“.
Mislila je da će se sve složiti na svoje mjesto, bez nje.
Sasvim daleko od nje.
Bježala je.
Skrivala se.
Oči su se promijenile.
Onaj sjaj.. Nestao!
Vrijeme?
Vrijeme prolazilo.
Ona odlazila.
Ona malena curica u njoj, pokrila oči rukama i skupljala u sebi tugu.
Znala je da ona više nije ona. Znala je da je istina bolja od ovoga.
No..
Nije htjela prihvatiti.
Ona to samo nije htjela.
Nisi joj dao.
Nisi joj dao istinu.
Nisi dao curici da makne ruke s lica i da vidi.
Nisi dao.
Sve se u prah pretvorilo i ona je ostala sama.
Više sama nego ikada prije.
Curica nije više skrivala oči, suze su bile jače.
Ponoć.
Ponoć je bila najgora.
Suze su klizile niz obraz i mislila je da je nema kraja.
Pogrešno je počelo vikati na nju.
Pogrešno ju je pratilo svakim korakom.
Dani.
Godine.
Ona uplakana curica je zaboravila.
Vrijeme je zaboravilo.
Ona..
Odrasla.
Ruke na licu je maknula.
Život okrenula.
Istinu prihvatila.
Suze nestale.
Curica oprostila.
Ti si otišao.
Sretan ti put.
Zauvijek.
- 21:11 -
