ponedjeljak, 18.06.2018.
Vjeruješ li mi?
Kaos u glavi.
Kaos u glavi, nije joj dao mira.
Stotine glasića su stvarale konfuziju u njoj.
Rekla mi je da ne može više.
Rekla mi je suznih očiju da želi samo da sve stane.
Ona tako nije htjela živjeti.
San koji je sanjala, ostao je daleko.
Strah se uvukao duboko pod kožu.
Teška je bila svaka odluka.
More suza ju je gušilo.
Velike oči su samo tražile mir u nemiru.
A ja?!
Ja sam samo sjedila i gledala.
Gledala sam kako ona nestaje.
Gubi se u onim suzama koje je lila.
Tražila sam riječi kojima bih joj dala utjehu.
Tražila sam način.
Način!
Taj prokleti način da joj objasnim.
Imaš pravo bojati se.
Imaš pravo vikati.
Imaš pravo plakati.
Imaš pravo šutjeti.
Imaš pravo ne imati odgovor na svako pitanje.
Imaš to prokleto pravo!
Vjeruj mi kada ti kažem da će sve to proći.
Vjeruj mi kada ti kažem da će sve doći na svoje.
Vjeruj mi da nisi sama.
Hej! Tu sam.
Plači. Smiješ to.
Imaš to pravo.
Ja ću ti suze obrisati.
Ja ću ti doći i reći da će sve biti dobro.
Tuga i sreća su dvije prijateljice.
Moraju se ponekad sastati.
Život je samo kutija pralina.
Ti imaš nekoga svoga.
Ako nije dobro, nije kraj.
Sjećaš se?
Uvijek sam ti to govorila.
Uvijek ću ti to govoriti.
Pomoći ću ti.
Ništa nije vječno.
Najmanje taj osjećaj u tebi sada.
Vjeruješ li mi?
Oznake: kaos, strah, suze, Vjerovati, Pomoć, život
- 21:58 -
