subota, 18.05.2019.
Bio sam tu
Nije bio netko tko je okretao leđa.
Nikada. Nikome. Najmanje njoj.
Lomio je svoja krila, radi nje.
Grlio trnje, ljubio suze.
Nije dizao ruke kada su govorili da je budala.
Vikala je, tukla, lomila ga, on ju je i dalje grlio.
Ona je bježala, od sebe, života, njega.
Ona se bojala, on ju učio da je strah samo osjećaj.
Pokazivao joj da je tu.
Odustajanje nije opcija. Nikada bila.
Previše svega. Crnila, bunila, nervoze.
Nije to život bio.
Volio ju je, barem je mislio.
Oboje su se izgubili. Da, sebe su izgubili.
Najgore je kada izgubiš ono što ti treba biti najvažnije.
Sebe.
Onu osobu koju svaki dan gledaš u ogledalu.
Nije to život bio.
Kako to biva, on je sve manje grlio trnje. Nije nalazio smisao svega.
Digao je ruke i pozdravio se s onim što je nazivao „ljubavi“.
Nije bio tužan, sam sebi je govorio da je normalno da bude tužan jer nema više osobe koju je grlio.
On je bio prazan.
Proći će.
Najgore je, valjda, kada ti postane svejedno.
Kada misliš da je najgore, uvijek može gore,
ali isto tako kada je najbolje, uvijek može još bolje.
Svemir to slaže kako treba.
Sve se događa s razlogom.
Čvrsto je uvijek u to vjerovao.
Prošlo je vrijeme i nije se zamarao prošlim stvarima.
Rane su zacijelile i On je živio kao da se nikada ništa nije dogodilo.
Ali, vjerovao je.
Čvrsto je vjerovao da će doći dan kada će sve imati svoj smisao.
To mu je život postalo.
Oznake: I tako ti je to.
- 22:18 -
