Tiny Mouse
srijeda, 07.02.2007.
Jutros me toliko bolio donji dio kralježnice da sam se jedva obukla za posao. Čak se nisam mogla ni sagnuti da se umijem nego sam se umivala u nekom neprirodno uspravnom položaju. Sada mi je kao o.k. ali ipak još osjećam neku tupu bol. Tako je to kad čovjek ostari, sve ga kosti bole 
Jučer sam bila kod jedne frendice... kod jedne od onih frendica koje svako malo sretnem pa si svaki put kažemo da se moramo čuti, vidjeti i tak to, ali naravno ja nikada nemam vremena tako da prođe i po nekoliko mjeseci prije nego što se na neki način natjeram na odvajanje vremena za neku frendicu.
Mislim, nije da ja ne volim svoje frendice, ali život mi se u zadnjih par godina svodi na relaciju kuća – posao – kuća. Svaki dan se vidim sa dragim, a svaku subotu spavam kod njega. Nekad (ali jako rijetko) ja i dragi imamo “slobodne dane” (da se odmorimo jedno od drugog) pa ako nemam ništa drugo u planu uglavnom obavljam neke poslove po kući.
Ali moram priznati da sam se po tom pitanju prilično ulijenila u zadnje vrijeme. Ne sjećam se kad sam se zadnji put pošteno uhvatila spremanja, a peglala nisam mjesecima. Hvala bogu da moja mama ima malo više vremena (i volje) od mene pa drži stanje u kući pod kontrolom.
Uglavnom, bila sam kod te frendice oko 3 sata, malo smo gledale TV i pričale o svemu i svačemu.
I u ta 3 sata sam shvatila da se NEKI ljudi nikada, ali baš nikada ne mijenjaju.
Sjetila sam se kakvo sam ja čudno stvorenje bila u srednjoj školi. Znate onaj izraz “volim sve što vole mladi”? E pa ja sam MRZILA sve što su voljeli mladi!
U to vrijeme su bili popularni E.T., Tony Cetinski, Divasice (i tadašnji hit Sexy Cool), Gibonni, Giulliano. Sve sam ja to fino mrzila samo iz razloga što su to sve one šminkerice i štreberice iz razreda slušale.
A ja sam slušala The doors, Janis Joplin, Faith no more, Rage against the machine... Mrzila sam sve ono što je bilo "moderno".
A danas? Danas sam prihvatila činjenicu da je nešto moderno zato što je dobro (ne baš uvijek, ali u većini slučajeva je). Ali ne volim one ljude koji nemaju svoje "ja" i koji slušaju neku glazbu samo zato što ju drugi slušaju ili se odijevaju nekako samo zato što se i drugi tako odijevaju. Takve ljude na neki način prezirem. Ali sam ipak nekako postala tolerantnija prema drugima u zadnje vrijeme.
I slušam svakakve pjesme, i šminkerske i rokerske, a moram priznati da mi se i pokoja narodnjačka pjesma sviđa.
E sad, da se vratim na onu svoju frendicu. Ona se u ovih desetak godina nimalo nije promijenila. U stanju je ama baš sve popljuvati. Ako je neka ženska zgodna za nju će reći da je glupa ili će joj naći drugih sto mana (ja sam tu fazu preboljela pa sad ako mi je neka ženska zgodna to ću i priznati).
Ako ju netko pita za fax (što joj je bolna tema) opet joj je ta osoba glupa i kao šta ona nju ima ispitivati za fax i slično.
Pisanje bloga je za nju također glupo. Ona će radije dati plaću za par krpica nego za godišnji odmor na moru.
I tako se nas dvije svaki puta "svađamo" oko istih stvari, ali ona se nikada, ali baš nikada neće promijeniti.
Ali nema veze, ona će mi i dalje biti dobra prijateljica i naći ćemo se svakih par mjeseci i svaki puta ćemo imati o ćemu raspravljati...
A sad idem doma, dosta mi je šljakanja za danas. Pusa 
