darsena-time after time
četvrtak, 09.07.2009.
"I gledam more gdje se meni penje..."
Hopla! Krenulo me! Drugi post danas 
! Ili možda ipak Grubnić djeluje inspirativno na mene 
?!?
Često puta zaboravim i još češće puta mi zbog toga bude žao, koliko su lijepa i neponovljiva rana jutra. Dok se sve još doima nevino i čisto, dok se grad budi, dok još nema kakofonije automobilskih sirena, a ljetna sparina polako prede u zraku.
Blagotvorno more
I smjestim se tako tog istog jutra, na pustu plažu, onkraj stabla kojem je vjetar oblikovao stas, a godine izbrazdale lice... Bor i bore s pogledom na more . A pitomo je i krotko i blago i nježno i mlako i zove me u svoje skute. Prima me kao majka dijete u naručaj. Nježno se obavija oko gležnjeva dok koračam stvarajući amplitudice plavetnila koje se nježno ugibaju pred sljedećim korakom. Sve dublje i dublje... Zaranjam i slutim tišinu dubina, tajnovitu i vječnu. Sekunde spasa... sekunde blaženstva... Površina mu mirna i glatka, plivam nastojeći smiriti dah, odagnati slutnje i strahove... Brodica kreće put grebena... Možda u ribe... Nestaje u daljini odnoseći svoju priču. Vrijeme je stalo. Savršenstvo.
Čarolija zvana udah
Sve što me je ikad mučilo, nestaje. Puštam misli da slobodno plove, okupana suncem, uronjena u plavetnilo. Ravnomjerni ritam damara mojim bićem. Život. Mir. Spoznaja. A mogla sam protratiti vrijeme u stanu, razmišljajući o trivijalnim stvarima. Kao da će problemi nestati budem li razbijala glavu dvadeset i četiri sata, pitajući se svakog trena zašto, kako i kada? Mogla sam i ne udisati ovo divno jutro koje mi je dano na poklon... mogla sam ga, jednostavno, prepustiti sivilu briga. Daleko od obale, sad već tek samo nazirem ljudske konture. Malene kao mravci. Plivajući, osjećam hladnu struju pod nogama. Dišem. Da... dišem! Uživam u svakom pokretu ošita pri svakom udahu. Upijam radost, upijam ljubav, upijam sreću, upijam nebo koje mi se ovog jutra čini posebno vedrim, bez ijednog oblačka. Ljepota postojanja je moj današnji izbor.
Povratak i blaženstvo
Opružena na žalu, gledam biserne kapljice koje mi klize tijelom. Od malih sitnih slapova ostaju tek bjelkasti tragovi soli, dok vjetar sjenama grana oslikava žale. A nebo... nebo je ogromno i čisto, vječno i mirno. Posvuda je oko mene. Sunce se već penje na horizontu, a ja u društvu cvrčka odlazim s plaže. Sretna. Mogla bih zagrliti svijet . A tako malo treba...
Pozdrav s juga !
