utorak, 21.07.2009. | 17:59
Zašto?
Ja sam vjerojatno najčudnija osoba na ovome svijetu. Pedofil mi je drag. Damn. Zašto, zašto, zašto? Zašto sam ovako retardirana? Zašto su mi svi dragi? Zašto ne mogu povrijediti pedofilčinu koji je jasno rekao da će me nabit na racku?Došao mi dečko u petak, razbio monotoniju u mom životu. Ono vrijeme kad sam inaće izlazila sa frendicama, izašla bi s njim, a njih bi odjebala. Bilo mi je dosta tračeva i šetnji pored kafića kako bi nas seljaci mogli odmjeravat. Nisam imala više volje za tim, pa sam vikend provela sa svojom dragim.
Postala sam bezobrazna prema njemu, jer me i nije briga više ako me ostavi. Svejedno mi je. Naravno, on je to skužio jer me predobro zna. Još kao šlag na kraju, moja frendica me izdala da se zajebavam sa pedofilima. Ja sam ga uvjerila da je totalno u krivu, da mi je stvarno stalo do njega. A u vezi zajebancije sa pedofilima sam izostavila 90% priče. "Slučajno" sam zaboravila spomenuti da dvojica imaju moj broj, da se s jednim redovno dopisivam, te da je dobio moje polugole slike. (duga priča, ne osuđivajte me.)
Zašto, zaboga, uvijek moram govoriti ljudima ono što žele čuti? Zašto ne mogu reći nešto iskreno, iako bi to nekoga povrijedilo?
U subotu se odlučio napiti zbog mog ponašanja. I povukao mene sa sobom, naravno, iako smo rekli da nećemo više nikad piti, bar ne u javnosti. Ovaj put su stvari prošle bolje nego prošli put, nije se htjeo tuć, ja nisam dramatizirala, derala se ni plakala. Izašli smo iz diska, otišli u obližnju šumicu, i on mi je priuštio dva orgazma jer nije mogao dugo dugo onako pijan svršit.
U nedjelju je bio dan rastanka, jer se on vraća u Dubrovnik raditi, pa se nećemo viditi do 5.8. kada on dolazi ovamo zauvijek. Obečala sam mu da se neću nalaziti sa niti jednim pedofilom kojeg sam upoznala na internetu. I tu onda nastaje problem jer sam ja još prošli tjedan rekla Kreši, svom pedofilu, da ćemo se naći. (Kao što sam prije spomenula, govorim ljudima uvijek ono što žele čuti.) Tad bi zajebancija prešla u nešto ozbiljno, na što ja nisam spremna jer sam ja samo jedna 15-godišnjakinja, bez obzira na to kako drugi gledali na mene.
I onda je Krešo shvatio. Shavtio je da ga zajebavam i da ga navlačim. Poslao mi je poruku i rekao mi to, na što sam ja sa sarkazmom odgovorila "Da, imaš pravo. Imam 28 godina, muškarac sam i gay sam. Sorry."
Neobično kako ga je ta poruka uzrujala, jer je jadničak povjerovao da se cijelo vrijeme dopisivao sa muškarcem svojih godina. Nazvao me, te sam osjetila kako mu glas drhti. Zvučao je kao da će zaplakat. Oh, kako ima presladak glas, uopće ne zvuči kao da ima 30 godina. Počela sam se derat na njega, neznam ni ja zašto, valjda tako reagiram kad me netko napadne. Zatim sam mu se ispričala, a on mi je rekao da mu to ništa ne znači. Mukla tišina. Nije ništa govorio, a i ja sam šutila. Nismo se htjeli svađat.
"Kasno je, idem ja. Bok." Rekao mi je i poklopio.
Ja sam jedna grozna osoba, znam. Ali nisam htjela da ostanemo u svađi, pa sam mu poslala poruku.
"Dobro ako se ljutiš, javi se ako se ikad odljutiš." I... Onda smo se nastavili dopisivat sve dok on nije zaspao.
Smiješno. Nemogu si pomoć. Neznam zašto moram uvijek ljude uvjeravat u suprotno (ne zaboravimo to da mi uvijek uspije). Skuže me, ja ih uvjerim da to uopče nije tako, i oni mi vjeruju. Vjeruju u moje laži. Imali oni 30 ili 19 godina. Isti su. Mogu s njima manipulirat.
Ono, wow.