četvrtak, 25.06.2009. | 01:49
Kao što rekoh, nakon kiše dolazi sunce.
Sretna sam. Ponovo sam sretna. Depresija me prošla i zadovoljna sam svojim životom. Nemam na što prigovoriti. Ponovo izlazim na kave i duge, besciljne šetnje sa frendicama, zezamo se i smijemo. Samo što one traže dečke a ja ne, pa se osjećam malo prikraćeno što se tiće toga, haha, ali nema veze. Znam da moja ljubav, iako je daleko, još uvijek misli na mene. I ja mislim na njega, i volim ga. <3To što sam opet sretna, posebno mogu zahvaliti i vama blogerima, jer kad god se osjećam loše zbog nečega, vaši komentari me uvijek oraspolože. Hvala vam i volim vas, iako nemam pojma tko ste. Ali znajte jedno - značite mi puno, puno, puno.
Post je katastrofalan, kratak i bez puno smisla, ali samo sam htjela reći neke stvari i zahvaliti vam. Uzmite i u obzir da je 2 sata nakon ponoći, te da u pozadini čujem iritirajući glas tete Jasmin - Kristalne Kugle koja krade novac naivnim ljudima, a ja sam prelijena da ugasim TV.
Mislim da ću imati noćne more zbog vas, teto Jasmin - Kristalna Kugla. Baš vam hvala. Hvala vama i onima koji su vas stavili na TV.