petak, 12.06.2009. | 00:56
Isuse, koji frikovi.
Bojim se. Bojim se više i izaći na ulicu jer je puna nekih frikova. Mislim da ću odsad nositi čakiju sa sobom, i kao dragi tatica od moje naj frendice bost ljude koji mi se zamjere (link.). Da. Mislim da bi to bila dobra ideja.Danas neki lik stao autom pored mene. I gledam ja koji mu je kurac.
"Šetaš malo?" Nasmješio mi se.
"..." Pogledala sam ga zbunjeno. "...Da?"
"Haha, a dobro." Rekao mi je i nastavio svojim putem.
Je li ja tebe znam? Tko si sad ti? Zašto mi se obračaš!? IŠ!
I kao da to nije dosta, danas dok sam sjedila ispred osnovne škole sa frendicama, došla ekipica nekih frikova koji slušaju metal. I sjednu tik pored nas. Mi šutimo. Oni šute.
"Pričajte vi, kao da nas nema." Rekla nam je jedna sljedbenica sotonista.
"Aha." Promrmljala sam.
"Aha." Ponovila je zamnom.
I onda ju je nešto puklo, pa se htjela tuć sa nama, očito, jer je počela zajebavat. Iz čista mira. Retardirana je dosta. Oduvijek sam imala lijepo mišljenje o metalcima, jer su uglavnom to pametni ljudi, sa mozgom. Ova ga nema.
Počela nas je gađat trulim breskvama, a kad sam zamolila dotičnu da prestane, ona se samo nasmijala. Digle smo se i otišle, a ekipica
Pitam se, kamo ovaj svijet ide? Ima li itko normalan? Bože, moram pohvaliti tvoju kreativnost. Onakvo nešto još nisam vidila.