Pjesme s drugog kata
29.05.2007., utorak
|
Ipak sam ga treba poslat u tri pizde materine, al sad je proša moment. |
28.05.2007., ponedjeljak
|
Čekala je pet dana, sivila i grmila, onda pljusnila i ostavila tišinu sa pticom koja pjeva, valjda preživjele doziva. A, to je bilo kad sam iz banja izaša, pa je bilo tiho, sad sam za kompom i muzika mi svira, i počinje opet kišica u sumrak. Spušta sam se sinoć niza skale, i vidia pauka sa smajlijem na leđima kako mi trčkara po zidu. Nagnia sam se bliže za ga bolje vidit, pa je sta. Da ti se neboder, velik i taman, u ogromnome infrazvučnom šumu, nagne i pogleda te kroz prozore najgornjih katova, šta bi ti na ogromnoj bijeloj ravnici učinia? On nije ništa, pa je još bia tamo kad sam se vraća nazad. Sad neki drugi mali rasteže mrižu na ogradi od skala. Onaj za posal se ipak javia meni, a pauk mi je to predskaza sretnim smajlijem sa dan i po zakašnjenja. Sjetia sam se jutros da tražim vrata za uć u svijet, samo me nekako strah da ih baš nema. Nema slikâ, koncertne mi uzimaju svo vrime sad. Vrhunac je sezone. |
25.05.2007., petak
|
Na današnji dan se bičvi pojavljuje par kojega nije bilo, tipfeleri iskrsavaju na papiru, a unutra ima više zraka nego vanka. Valjda zato uporno pokušavam na telefon dobit nekoga ko mi je ponudio posao. Vjerojatno da mu kažem da se goni u tri pičke materine. |
15.05.2007., utorak
|
Sjećanja treba izvest vani i upucat, i one podskupove koji se nastavljaju, kao šta želim i pištolj da mogu riješit idiote koji voze 80 na sat kroz križanje i skoro me sataru. I trebam manje pit, jer sad ne bi želio da nisam ovdi di jesam (i zašto je baš danas ovoliko ljudi u zavodu, i ovoliko zagušljivo), a možda ni na posal kasnia ne bi (al to je mobitel kriv, i podsjetite me, kad budem u Finskoj, da zapalim tvornicu Nokije), a sigurno se ne bi osjeća ka da mi je glava ostala negdi vani, u grmlju, i da umisto nje imam plastičnu čašu. |
13.05.2007., nedjelja
|
Dugo mi je trebalo da stvarno vidim vrapca, jer su uvik živčani bili, nikad na mistu stali, a sad se šetaju po naslonima stolica i gledaju me drsko u oči, i skaču na košaru za kruh, a kad ih potiram idu na tuđu, a konobarica ih beštima. I skoro sam odatle odluta u reminescencije o pticama i Islandu di ih ima puno, pa sam se sitia da sam o tome već pisa, i sigurno sam ima neki post di isto ima slika vrapca koji mi stoji na gurli uz teracu. Počea sam se stizat, još malo pa ću vlastiti rep moć ugrist, a onda će mi se ili toliko vrtit u glavi da neću znat šta dalje, ili će mi dosadit za sobom trčat, pa ću nešto interesantnije nać. Pa neću stavit vrapca, nego neko stablo koje pleše, il šta već čini.  |
04.05.2007., petak
|
Kiša je nevidljiva, samo šščšščščšščč po staklima čujem, a prije toga bi prolazila kraj četvrtog kata i zna bi da je prošla jer je mokri doppler od auta petnaest metara niže, se penja kroz otvorene prozore pod strop. I putem doma me istočkala, ka da imam krzno jaguara, hijene, dlaku žirafe, perje neke ptice koja ima točke po sebi. Samo se vidi sivo ispod neba, šta je sve spojilo, od krugova u lokvama, zelenoga lišća u daljini i vlažnih kuteva zgrada, pa gore u visinu. Šta ako mi ističe rok trajanja?  |
01.05.2007., utorak
|
Očekiva sam sunce jutros da me probudi i potira iz postelje, i počelo me gurat po krevetu i gurnilo do ruba, i taman kad više nisam ima izbora me pustilo, i spava sam duže. Sad, ko je odgovoran, koja razina kome paše: Bog je zastore navuka sunce se sakrilo izad oblaka oblaci su sakrili sunce slučajnost. I tako.  |