Pjesme s drugog kata
04.05.2007., petak
|
Kiša je nevidljiva, samo šščšščščšščč po staklima čujem, a prije toga bi prolazila kraj četvrtog kata i zna bi da je prošla jer je mokri doppler od auta petnaest metara niže, se penja kroz otvorene prozore pod strop. I putem doma me istočkala, ka da imam krzno jaguara, hijene, dlaku žirafe, perje neke ptice koja ima točke po sebi. Samo se vidi sivo ispod neba, šta je sve spojilo, od krugova u lokvama, zelenoga lišća u daljini i vlažnih kuteva zgrada, pa gore u visinu. Šta ako mi ističe rok trajanja?  |