Sjećanja treba izvest vani i upucat, i one podskupove koji se nastavljaju, kao šta želim i pištolj da mogu riješit idiote koji voze 80 na sat kroz križanje i skoro me sataru.
I trebam manje pit, jer sad ne bi želio da nisam ovdi di jesam (i zašto je baš danas ovoliko ljudi u zavodu, i ovoliko zagušljivo), a možda ni na posal kasnia ne bi (al to je mobitel kriv, i podsjetite me, kad budem u Finskoj, da zapalim tvornicu Nokije), a sigurno se ne bi osjeća ka da mi je glava ostala negdi vani, u grmlju, i da umisto nje imam plastičnu čašu.
Post je objavljen 15.05.2007. u 09:41 sati.