Čekala je pet dana, sivila i grmila, onda pljusnila i ostavila tišinu sa pticom koja pjeva, valjda preživjele doziva.
A, to je bilo kad sam iz banja izaša, pa je bilo tiho, sad sam za kompom i muzika mi svira, i počinje opet kišica u sumrak.
Spušta sam se sinoć niza skale, i vidia pauka sa smajlijem na leđima kako mi trčkara po zidu. Nagnia sam se bliže za ga bolje vidit, pa je sta. Da ti se neboder, velik i taman, u ogromnome infrazvučnom šumu, nagne i pogleda te kroz prozore najgornjih katova, šta bi ti na ogromnoj bijeloj ravnici učinia? On nije ništa, pa je još bia tamo kad sam se vraća nazad.
Sad neki drugi mali rasteže mrižu na ogradi od skala.
Onaj za posal se ipak javia meni, a pauk mi je to predskaza sretnim smajlijem sa dan i po zakašnjenja.
Sjetia sam se jutros da tražim vrata za uć u svijet, samo me nekako strah da ih baš nema.
Nema slikâ, koncertne mi uzimaju svo vrime sad. Vrhunac je sezone.
Post je objavljen 28.05.2007. u 20:33 sati.