Imao sam sreću danas se nači na lukobranu u trenutku kada je u rječku luku uplovljavao hidroavion.
Na stranici Grada Rijeke piše:

"Nakon više od 90 godina, u riječku je luku sletio i iz nje poletio hidroavion. Danas je naime održan prezentacijski let na relaciji Mali Lošinj – Rijeka – Mali Lošinj kojim se otvaraju nove mogućnosti povezivanja otoka i gradova Kvarnera hidroavionskim vezama u komercijalnom putničkom prijevozu."

Ah ta brzina! Kada sam vidjeo avion koji uplovljava, na brzaka sam skinuo naprtnjaču, izvadio fotić i stavio naprtnjaču na bitvu. Nakon što je avion prošao pored mene skočio sam na bicikl i kroz luku učinio još par snimaka. Već na izlasku iz luke krenuo sam vratiti fotič u naprtnjaču. A gdje je naprtnjača? Ostala na kraju lukobrana i u njoj mobitel i novčanik sa svim dokumentima i karticama!

Nemoram reči da su mi se noge odsjekle. Okreni bajk i natrag u nadi da ću ju nači. Kako sam samo gledao sve koji se vračaju sa lukobrana da netko možda ne nosi moju naprtnjaču. Na kraju sam ju ipak našao tamo gdje sam ju u brzini ostavio.

Već sam pisao kako sam skoro na isti način na istom mjestu ostavio fotič i našao ga nakon sat vremena i to u krasnom nedjeljnom danu, u podne i lukobrana punog šetača.

Jebeš lažnu skromnost. Mogu slobodno reči da sam učinio ljepše fotke od službenog gradskog fotografa.
Čitavu reportažu možete vidjeti na stranici Grada Rijeke

Oznake: rijeka

Rječki je svjetionik poznat po tome što nije postavljen na obali već ima do nje pješačenja, dan jahanja. Razlog tom njegovom položaju je činjenica da je nakon što je postavljen na kraju lukobrana (1884. g.), lukobran pod njime utonuo a on svršio u moru. Rastavljen je i ponovo podignut 1893, no ovoga puta na njegovom današnjem mjestu, daleko od mora. Sve mi se čini da ni tu ne bude dugo ostao jerbo u akvatoriju ispred njega već su počeli radovi na gradnji novog kontejnerskog terminala. Po svoj prilici piše mu se još jedna šetnja. Svjetionik je metalni pa nije problem rastaviti ga i prošetati.

Oznake: rijeka, svjetionik"

Volim svoju Rijeku i uvijek volim uslikati trenutke koji pokazuju njene ljepote.

Korzo i izložba "Prijatelji mora".

Trsat i Sušak.

Piramida (nije naziv zgrade nego tog dijela grada)

Kozala

Oznake: rijeka

(Za one kojima je slika prevelika pa vide
tek dio i nevide čitav tekst rješenje je:
držati CTRL i skrolati da podesite veličinu prikaza)

Našao sam se pred bankom, upravo kada je kolona u bijelom dolazila na Korzo. U prvi tren nisam shvatio o čemu se radi. Mislio sam da je opet neki od štrajkova ili kakva organizirana grupa. Pogled na bijele majce, natpis Srebrenica i broj žrtava sve mi je rekao. Kolona se kretala u tišini.

Odmah sam si rekao da ne želim fotkanjem remetiti trenutak, ne želim biti jedan od onih koji će kolonu fotkati na isti način kako su fotkali karneval ili slične manifestacije na Korzu. Polako sam vozio uz kolonu i tada počeh recitirati Cesarićev Oblak. Činilo mi se da ga je Cesarić napisao upravo za ovaj trenutak. Kolona je u tišini kao oblak prolazila pored ljudi koji su išli svak svojim poslom.

Povorka je taj Cesarićev Oblak.

Požurio sam naprijed i u sebi recitirao pjesmu dok je kolona u tišini prolazila. Dozvolio sam si pjesničku slobodu da izraz: - krvareči ljepotu -, zamjenim izrazom: -krvareči tišinu -. Mislim da mi Cesarić nebi zamjerio.

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Al oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on - krvareči tišinu -
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do Boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

Oznake: rijeka, korzo, Srebrenica

Svatko tko je bar jedan puta sjedio na terasi Zvjezdarnice Rijeka sigurno je imao taj osječaj da mu je grad pod nogama. Slobodno može reči da je bio na krovu Rijeke. Vjerujem da su najčešći gosti došli do zvjezdarnice autom, mnogi busom, a tek rijeđi pješice zbog dugog pješačenja cestom ili beskrajnim stepenicama uz brdo.

Moj je cilj bio popeti se biciklom. Iskreno rečeno, negdije oko polovice uspona počeo sam razmišljati o odustajanju, a onda sam sam sebi rekao da odustajanja nema. Nagli uspon zadnjih desetak metara bio je šečer na kraju, no uspjeo sam.

Na najljepši sam način iskoristio idealan dan za bicikliranje, a osječaj uspjeha, piva i pogled sa terase bili su vrijedni svakog truda.

Slike su složene u pogledu jug-zapad-sjever.

Oznake: rijeka, bicikliranje

Vjerovali ili ne, Rijeka je danas dobila najkraču biciklističku stazu na svijetu. Možda čak uđemo i u Guinesa.

Svaka koincidencija s izborima je vjerovatno sasvim slučajna i nema veze s onim našim rezanjem traka ili zakopavanjem lopata dva dana pred izbore. Vama na izbor ostavljam da povjerujete u slučajnost.

A sada objašnjenje zašto je najkrača. Postavljena je na riječkom lukobranu koji je dugačak jednu nautičku milju, a sama je staza dugačka jedva polovinu te dužine, na ružnijoj polovici, sve skupa manje od kilometra, nedovoljno za guzicu zagrijati. Da ipak budem korektan moram spomenuti da su uz stazu priloženi i bicikli čije se iznajmljivanje ne plača.
Za one koji neznaju kakvo je stanje sa biciklističkim stazama u Rijeci moram pripomenuti da je ovo prva i jedina! Ako se ne varam, Zagreb ima čak 270 km biciklističkih staza.

Da se netko slučajno nebi zabunio pa produžio biciklom na ljepši dio lukobrana, na stazi je debela crta koja označava kraj.

Ovako izgleda nastavak lukobrana koji je valjda biciklistima zabranjen, iako ga ja s posebnim zadovoljstvom prebicikliram do kraja.

A ova mi je slika posebno draga uspomena. Prije par dana, na kraju lukobrana rekoh sam sebi: A sada se moraš od ovuda popeti na Trsat u komadu. Kada sam napokon pored topa sišao sa bicikla raširio sam ruke i glasno vikao: Napppoooookkkooooonnnnnnnnnnnn! Dok su me prisutni začuđeno gledali, potrudio sam se pojasniti. Sa moje skoro 63 na leđima izgurao sam čitavu dionicu od tamo dolje pokazujuči prstom u daljini kraj lukobrana. Bilo mi je drago kada sam čuo poznati komentar: Bravo! Kakvi ćemo mi biti u vašim godinama!

Oznake: rijeka, bicikliranje

Nakon što sam od prednjeg kotača mog mountybika napravio osmicu, danas sam napokon testirao novi byke na turi do Opatije. Ma koja ljepota, ljudi moji. Umjesto teškog brdskog s 18 brzina, voziti znatno lakši s 21 brzinom. Kao da nakon utega od stotinu kila dižem one od pedeset. Kako sam ga nemilo gazio, a on samo pleše cestom k'o balerina i pjeva.

Ako sada vjerovatno očekujete i poznate opatijske vizure, onda se grdno varate. I ovaj puta prilažem svoj pogled. Stalak sa slikama i prazan okvir izazvali su me da učinim svojih par slika, posebnih jasno.

List u okviru

Slika s golubom

Oznake: rijeka, bicikliranje

Prvi dan ove godine iskoristio sam i kao prvi dan bicikliranja u ovoj godini. Vrijeme idealno, prometa na cestama malo. Treba li tražiti više?

Na korzu biciklistički mag trikovima zabavlja okupljene i zarađuje dnevnicu. Od kuda je došao i kuda ide? Nisam pitao ... Na kraju točke pokušavao je nenadanim pokretom iznenaditi okupljene, a ja sam tako dobio priliku snimiti zgodnu sliku.

Obavezna tura po lukobranu. Bilo je lijepo vidjeti kako ljudi opušteni uživaju u šetnji i suncu .

Još jedan snimak sa ceste na plažu. Lijepo je ovako se igrati ... Ova je slika tek detalj donje slike.

Mojoj je Dragoj ovo jedna od najljepših riječkih plaža pa zato stavljam i ovu sliku. A doživljaj vezan uz ovu plažu toliko je poseban da ga moram ispričati.

Prije par godina, za vrijeme jednog velikog juga, puni volje došli smo na kupanje. Već sa ceste smo vidjeli da nikoga nema u moru zbog stvarno velikih valova. Kupači su samo sjedili na plaži i gledali valove ne usuđujuči se uči. Kad smo se spustili hrabro sam uzeo Dragu za ruku i poveo ju u valove. Kako smo uspjeli uči u more priča je za sebe. Ali ljepota koju su nam podarili ogromni valovi, koji su svakim trenom postajali sve veči nešto je što je stvarno trebalo doživjeti.

Vidjevši nas u moru mnogi su se ohrabrili i krenuli u valove i uskoro je plaža odjekivala sretnom vriskom. Kasnije smo čuli da su u Puli ljudi bili satima u moru jer nisu mogli izači zbog ogromnih valova.

Posebna je zanimljivost ovoga plivanja u valovima u tome što Draga ima strah i od malih valova jer se kao dijete skoro utopila i samo čudom je spašena.

Oznake: rijeka, bicikliranje