Svatko tko je bar jedan puta sjedio na terasi Zvjezdarnice Rijeka sigurno je imao taj osječaj da mu je grad pod nogama. Slobodno može reči da je bio na krovu Rijeke. Vjerujem da su najčešći gosti došli do zvjezdarnice autom, mnogi busom, a tek rijeđi pješice zbog dugog pješačenja cestom ili beskrajnim stepenicama uz brdo.
Moj je cilj bio popeti se biciklom. Iskreno rečeno, negdije oko polovice uspona počeo sam razmišljati o odustajanju, a onda sam sam sebi rekao da odustajanja nema. Nagli uspon zadnjih desetak metara bio je šečer na kraju, no uspjeo sam.
Na najljepši sam način iskoristio idealan dan za bicikliranje, a osječaj uspjeha, piva i pogled sa terase bili su vrijedni svakog truda.
Slike su složene u pogledu jug-zapad-sjever.