Od 24. do 29. studenog u galeriji fotokluba postavljena je skupna izložba fotografija tri naše članice.
Čitam iz kataloga izložbe:
"Svakodnevlje je nešto što u kontinuitetu traje, nešto što nas definira u ritmičnim ponavljanjima dnevnih obaveza. Svakodnevlje je naš i mentalni, i fizički prostor i u kojem je, čini nam se, sve znano, a ako ga malo „zagrebemo“, ustvari otkrivamo sasvim novi svijet. Otkrivamo nešto što je s nama svakodnevno, a nepoznato, otkrivamo paralelni svijet za kojeg često nemamo vremena u tom našem ustaljenom i stereotipnom ponavljanju. Pronalaziti zanimljivosti u tom i takvom uobičajenom svakodnevnom životu znači otkrivati vrijednosti koje daju smisao sumornosti svakodnevlja.
Ovo je izložba naših triju članica: Jadranke Herak, Ingrid Jerković i Gordane Ivičić koje svojim pristupom fotografiji i motivu otkrivaju sve te zanimljivosti koje jesu tu u našem okruženju, a za nas su neprimjetni. Čas su to široki otvoreni kadrovi ambijenta mora, a čas detalji s nekakvog događanja. Ove se naše tri članice, pored svojih profesionalnih radnih obaveza, ne odvajaju od fotoaparata i fotografskog istraživanja. One su tipične predstavnice hobističke fotografske scene."

Po običaju, zbog toga što je problem učiniti dobru fotku slike u galeriji, ovdije predstavljam samo po jednu fotku predstavljenih članica. Sve lijepe fotke možete pogledati na stranici Fotokluba Rijeka

Jadranka Herak, Đuro

Ingrid Jerković, Troje

Gordana Ivičić, Šaputanje

Imao sam sreću danas se nači na lukobranu u trenutku kada je u rječku luku uplovljavao hidroavion.
Na stranici Grada Rijeke piše:

"Nakon više od 90 godina, u riječku je luku sletio i iz nje poletio hidroavion. Danas je naime održan prezentacijski let na relaciji Mali Lošinj – Rijeka – Mali Lošinj kojim se otvaraju nove mogućnosti povezivanja otoka i gradova Kvarnera hidroavionskim vezama u komercijalnom putničkom prijevozu."

Ah ta brzina! Kada sam vidjeo avion koji uplovljava, na brzaka sam skinuo naprtnjaču, izvadio fotić i stavio naprtnjaču na bitvu. Nakon što je avion prošao pored mene skočio sam na bicikl i kroz luku učinio još par snimaka. Već na izlasku iz luke krenuo sam vratiti fotič u naprtnjaču. A gdje je naprtnjača? Ostala na kraju lukobrana i u njoj mobitel i novčanik sa svim dokumentima i karticama!

Nemoram reči da su mi se noge odsjekle. Okreni bajk i natrag u nadi da ću ju nači. Kako sam samo gledao sve koji se vračaju sa lukobrana da netko možda ne nosi moju naprtnjaču. Na kraju sam ju ipak našao tamo gdje sam ju u brzini ostavio.

Već sam pisao kako sam skoro na isti način na istom mjestu ostavio fotič i našao ga nakon sat vremena i to u krasnom nedjeljnom danu, u podne i lukobrana punog šetača.

Jebeš lažnu skromnost. Mogu slobodno reči da sam učinio ljepše fotke od službenog gradskog fotografa.
Čitavu reportažu možete vidjeti na stranici Grada Rijeke

Oznake: rijeka

Oznake: oblaci

Obožavam ovakve objekte čistih linija. U gradu je teško snimiti ovakve fotke, a da u objektiv ne upadnu prometni znakovi, kojekakvi elektro i ini zračni vodovi, okolni objekti, ljudi, prometala... No da bih dobio ovakve fotke sav se trud traženja pravog kuta gledanja isplati.

Oznake: "Donja Vežica"

Ljepota današnjeg dana

Večeras smo u Galeriji Principij, Fotokluba Rijeka, otvorili retrospektivnu izložbu Borislava Ostojića "Ljudi i otok".
Da ja puno ne izmišljam, evo par riječi iz uvoda:

Borislav Ostojić rođen je u Imotskom 1937. gdje je završio gimnaziju. Hrvatski jezik s književnošću i bibliotekarstvom diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Rijeci 1968. god. Radio je kao nastavnik i knjižničar u Rasinji i Velikom Pogancu kod Koprivnice te u Rijeci. U Osnovnoj školi Bobijevo, uz rad u knjižnici i nastavi, vodio je i sekciju kinoamatera i fotoamatera. S mjesta ravnatelja Osnovne škole Bobijevo odlazi 1974. godine na mjesto glavnoga i odgovornog urednika Galeba, lista za djecu u izdanju Novog lista. U redakciji Novog lista bio je urednik Crne kronike, rubrike Kultura i tribina te urednik – reporter u Tjednom Novom listu.
Pisao je književnu i kazališnu kritiku. Autor je dvadesetak novinskih feljtona

Objavljene su mu tri zbirke pjesama te slikovnica za predškolski uzrast u suradnji sa slikarom Vojom Radoičićem.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća pripadao je grupi sedmero najaktivnijih i najuspješnijih članova Fotokluba Rijeka koji su u tom razdoblju obilježili riječku amatersku umjetničku fotografiju. U istom je razdoblju u jednom mandatu obnašao i dužnost predsjednika Fotokluba Rijeka te člana Izvršnog odbora Fotosaveza Hrvatske u dva mandata.
Počasni je član Fotokluba Rijeka.

U posljednja četiri desetljeća fotokamerom bilježi sva značajnija zbivanja na otoku Susku, a posebno je usmjeren na portrete autohtonih Suščana.
Njegovo „fotooko“ podjednako je došlo do izražaja u crno-bijeloj analognoj fotografiji kao i u kolor fotografiji – analognoj i digitalnoj. Nenametljiv u prezentaciji svojega fotografskog djelovanja i danas može poslužiti mlađim generacijama kao primjer ustrajnog istraživanja na području fotografije. Njegov fotografski moto je: Fotografije ne snima fotokamera, već čovjek koji je drži u ruci.

Više možete pročitati i pogledati izvanredne slike na stranici Fotokluba Rijeka

Prije dvadesetak godina, mat je sa susjedinog balkona dobila par reznica hibiscusa. Od onda svakih par godina reznicama nastavljamo život tog pra-hibiscusa.

Prekrasan je. U sezoni cvijet se ujutro otvara, naveće se zatvara i nema više. No u tom jednom jedinom danu da svu ljepotu. Kao da u tom jednom danu nastoji nadoknaditi sve one dane koliko drugo cvijeće duže cvate. Izgleda da je jesen njegovo pravo doba, uživa u jeseni. Niže temperature i više vlage pogoduju da cvijet traje nekoliko dana, umjesto tek jednog. Tri sadnice svakoga su dana pune cvijeća i pravi su ukras našeg balkona. Mislim da je vrijedno tu ljepotu i ovako sačuvati, pohvaliti se.

U jučerašnjem kišnom danu svratih pred kazalište da vidim kako se Ivan Zajc nosi sa kišom. Nakon toga posjetio sam MMSU (Muzej moderne i suvremene umjetnosti). Izložba SOCREALIZA-M-ODERNIZAM. Imao sam sreću da sam došao upravo kada je kustosica počela voditi jedan razred i objašnjavati vrijeme u kome su radovi nastali i umjetnost toga vremena na našim prostorima. Ugodno provedenih sat vremena.

Interesantno je na ove dvije statue vidjeti kako su umjetnici pokazali osječaje ponosa i patnje. Ponosni Ivan pl Zajc (Belizar Bahorić) i Ranjenik (Rudolf Ivanković, 1948.g)

Kišni jesenji dan zvao me da se obučem i prošečem. Nisam požalio. I kišni dan ima svoju ljepotu. Treba samo malo volje za izači iz kuće.

Temperature oko 20°C, južina i pun mjesec. Jebeno vrijeme za metereopate i ovisnike o mjesecu. Na sreću, ne spadam među njih pa stoga prošetah do mora uživati u valovima juga.

Slušajuči vijesti pade mi na pamet da: Pijetao samo kukuriče i jebaje, al ne nese jaja. Kokoše nesu jaja, kokodaču i jebena su stranka.
Kukuriku, kukuriku ...