Vjerovali ili ne, Rijeka je danas dobila najkraču biciklističku stazu na svijetu. Možda čak uđemo i u Guinesa.

Svaka koincidencija s izborima je vjerovatno sasvim slučajna i nema veze s onim našim rezanjem traka ili zakopavanjem lopata dva dana pred izbore. Vama na izbor ostavljam da povjerujete u slučajnost.

A sada objašnjenje zašto je najkrača. Postavljena je na riječkom lukobranu koji je dugačak jednu nautičku milju, a sama je staza dugačka jedva polovinu te dužine, na ružnijoj polovici, sve skupa manje od kilometra, nedovoljno za guzicu zagrijati. Da ipak budem korektan moram spomenuti da su uz stazu priloženi i bicikli čije se iznajmljivanje ne plača.
Za one koji neznaju kakvo je stanje sa biciklističkim stazama u Rijeci moram pripomenuti da je ovo prva i jedina! Ako se ne varam, Zagreb ima čak 270 km biciklističkih staza.

Da se netko slučajno nebi zabunio pa produžio biciklom na ljepši dio lukobrana, na stazi je debela crta koja označava kraj.

Ovako izgleda nastavak lukobrana koji je valjda biciklistima zabranjen, iako ga ja s posebnim zadovoljstvom prebicikliram do kraja.

A ova mi je slika posebno draga uspomena. Prije par dana, na kraju lukobrana rekoh sam sebi: A sada se moraš od ovuda popeti na Trsat u komadu. Kada sam napokon pored topa sišao sa bicikla raširio sam ruke i glasno vikao: Napppoooookkkooooonnnnnnnnnnnn! Dok su me prisutni začuđeno gledali, potrudio sam se pojasniti. Sa moje skoro 63 na leđima izgurao sam čitavu dionicu od tamo dolje pokazujuči prstom u daljini kraj lukobrana. Bilo mi je drago kada sam čuo poznati komentar: Bravo! Kakvi ćemo mi biti u vašim godinama!

Oznake: rijeka, bicikliranje