|
|
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jos jedan moj blog (sacuvaj ih Boze), pisem ono sto mislim i ne namjeravam se opravdavat za to. Ako ti se ne svida otplovi. 
u iskusenju
Ovoliko vas je posjetilo ovo cudo od 22.2.2008.
1. Zasto bas ja? -.-
np: Travis- Why Does it Always Rain on Me?
Dan je poceo prilicno dobro. Ali obicno ovakvi dani kod mene i pocinju ''prilicno dobro''. Sunce je sijalo, nismo imali prva dva sata, kasnio je vlak...Sve je bilo super.
Do zadnjeg sata. Imali smo fiziku. Osmi sat u petak. Zaista, di ces bolje 
(dobro, mozda je jedino bilo dobro to da sam dobila 2+...PLUS! 
). E uglavnom, profa nam je rekla da cemo morat ostat malo duze da odradimo fiziku koju nismo imali onaj petak kad su treci razredi pisali one ispite.
Tako da sam danas bila u skoli do 15 sati i 15min. Kad smo napokon izasli van iz skole, pocelo se oblaciti, a ja nisam imala kisobran. (inace ga svaki dan imam u torbi! )
E onda smo lijepo isle prema Zapadnom kolodvoru i vidimo da nam ide vlak. Trcale smo ko ludakinje da stignemo i mi dodemo, kondukter nas gleda i VIDI da trcimo ali on daje znak za pokret i vlak nam otide ispred nosa!
Uspuhane smo sjele na klupu i cekale drugi vlak koji je trebao doci u 15:49, ali on je naravno kasnio. Kada se napokon pojavio nismo stali u njega! Sve je bilo puno!
Nije nam ostalo nista drugo nego cekati drugi vlak. Kad smo NAPOKON dosli u Gajnice kisa je pocela pljustat. Ines je pocela vikat da ce se otusirat, pa smo malo plesale na kisi i tako to... Uglavnom, smocile smo se, a ljudi su nas gledali ko debile. (na to smo navikli vec)
Onda sam tako mokra odlucila da idem vratit knjige u knjiznicu jer ne zelim placat glupu zakasninu. (trenutno sam švorc
).
Patricija mi je ispred zgrade donjela knjige u nekoj papirnatoj vrecici i kisobran. I sad tu pocinje show.
Dok sam hodala prema knjiznici uspjela sam si namocit traperice do koljena. 
Iako sam imala kisobran uspjela sam se smocit vise nego sto sam se smocila dok ga nisam imala. Ispred knjiznice mi se papirnata vrecica raspala pa su mi dvije knjige od 800 stranica skoro pale na mokri asfalt .
Kad sam sve to vratila i posudila sta sam htjela, izasla sam van i vidla jednu knjigu koju vec dugo zelim procitat pa sam se vratila po nju usput skoro izgubivsi iskaznicu.
I da stvar bude jos bolja, mp3 sam stavila u dekolte zato sto ga nisam imala sa cim drzat, a on mi je skoro pao iz majice van
Onda sam drugi put izasla iz knjiznice van i sva mokra krenula doma. Onda je poceo vjetar. Pa mi je strgao kisobran i ja sam morala stat da ga popravim. A u desnoj ruci sam drzala tri knjige od koje je jedna bila onaj treci nastavak Oluja Maceva. (900 str.). Kad sam popravila kisobran, onda je vjetar toliko poceo puhati po njemu da sam ja svako malo trcala lijevo-desno ne bi li zadrzala kisobran u rukama
I sad mi recite da se to i vama znalo dogadat. Necu vam vjerovat.
2. Part No 4: Porec-Krk-Dubrovnik
Zapiljismo se u Krilce, a ona slegnuse ramenima.
-Ponio me trenutak. Mislim da je baš bilo kul.
Sa divljenjem joj odvratismo:
-Naravno! Ta spasise nam zivot!
Žabica se naglo uspravi.
-Moramo poci prije nego sto ovaj dode k sebi.
Gospa slozise tuznu facu i vodnjikavih ociju, placnog glasa, obratise nam se:
-A forneti?
-Kupit cemo ih naputu.Ovaj ovdje nas ne smije uhvatiti- ozbiljno prozborih
Gospi se to nije svidjelo, ali tada Krilce mudro rece:
-Dobit ces 10 forneta od pizze samo za sebe.
Gospa se siroko osmjehnuse.
-Uuuu moze, moze!
I tako krenusmo za Čičkom. Čekase nas ispred škole zbunjeno gledavsi u stari komad papira.
-Koja je ovo banana?- upitase me
Oci mi zasjase i široko joj se osmjehnem.
-To ti je karta, a tu je ucrtano gdje se nalazi ono poznato seikovo blago!
Krilce, Zabica i Gospa veselo kimase glavama u znak slaganja iza mene.
-Aha...pa kul...A sta ce to vama? upita Čička ponovo
-Pa idemo u potragu! Ides li s nama?- prozborih s puno nade.
-Jea men! Ofkorz da idem! -odvrati ona i poskocise na mjestu. Pruzise mi kartu.
-Hej, pa tu su i neke upute!- povikah glasno
-Kako znas? -zanimalo je Žabicu
Pokazah joj kuvertu na kojoj pisase ''Upute''. Zadivljeno zazvizdase.
-Ajde, ajde! Otvori! Procitaj!- povikase
Nakasljah se i podrapah kuvertu. Skoro se onesvjestih.
-Mislim zaista, onak, strasno, ne vjerujem- zbunjeno gledah u komad papira.
-Napokon je pukla- prisapne Gospa Čički
Na papiru jasno pisase: POREC-KRK-DUBROVNIK...podi tamo i sve ces saznati.
Procitah im na glas. Gospa poskoci, a nebeska svjetlost obasjase joj lice kada pomisli na svog decka koji zivjese u Porecu.
-Porec, Porec, Porec, Dado, Porec, Porec...- pjevase ona u ritmu muzike za ples pritom plesuci makarenu.
-Nisi ti bas cista.- dobacise joj Čička, ali Gospu to nije zanimalo.
Žabica me u cudu gledase, ali ne prozborise nista. Svacah ju. Krilce bijase odusevljeno.
-Putovat cemo!
-Ali ne mozemo pjesice!- ubaci se Žabica
-Najbolje da unajmimo auto! -predlozih
-Ali nemamo toliko novaca.- kaze Čička i rasprsi nam snove poput mjehurica sapunice.
-Porec, Porec, Porec, Dado, Porec, Porec...-jos uvijek pjevase Gospa.
-Curke, imam plan!-ushiceno ce Krilce.
-Kazi nam , o krilce, spasiteljice nasa!
-Gledajte ovako. Forneti za prehranit nas:100kn. Potrebe za putne troskove:500kn. Unajmiti auto:1000kn. Vidjeti blago: neprocjenjivo. Za sve ostalo tu je Master Card.
Osmjesi nam se vratise na lica.
Nastavit ce se 
np: Oliver Dragojevic: Cesarica 
Vec me par dana muci jedna sitnica. Shvatila sam da ima puno ljudi koji misle da su vise vrijedi od ostalih.
Posto idem u gimnaziju, cesto i od profesora i od svojih kolega cujem rijeci tipa:
''Ako mogu oni u strukovnoj skoli mozete i vi.''
Mislim, slusam to od pocetka skolske godine, ali mi sada sve vise i vise smeta. Ponajprije zato jer na ne mislim da sam time sto idem u gimnaziju bolja od nekoga tko ide u strukovnu skolu. I ne svida mi se nacin na koji moje kolege (cast iznimkama) tretiraju one koji ne idu u gimnaziju. Svi imaju sliku ''Ako mogu oni iz strukovne mogu i ja.''
To je ono sto ne shvacam. Zasto bi netko tko ide u gimnaziju bio pametniji od nekoga tko ide u strukovnu skolu? Po meni su znanje i pamet dva potpuno razlicita pojma.
Ovakvu sliku imam u svojoj glavi. Oni koji imaju znanje, oni znaju, a onaj tko je pametan on zna da zna.
Mah, ne zelim se uopce zamarat s tim. Ali imam osjecaj da cu se iduci put posvadat ako mi netko kaze da sam ja bolja od nekog iz strukovne skole. -.-
Part No. 3- Skok Šut Koji Život Znaci
Izadosmo iz ucionice i krenusmo dugim hodnikom. Spustismo se niz stepenice te iz kraljevstva Gimnazije, prijedemo u Podzemlje. Tamo sijase tabla ''Veliki Odmor''. Odlucismo se opskrbiti za put te oprezno zbrajasmo novce koje posjedovahmo. Gospa je napokon dosla k sebi te je sada budnim okom pazila na brojanje.
Žabica je preuzela novac od mene kada sam nehotice bacila 3 kovanice niz veliko stubiste. Krilce potrcase za njima.
-Ovdje imamo tocno 53kn i 45 lipa! - objavise ponosno Žabica.
-To je mnogo forneta- Gospa prozbori sirom otvorivsi oci.
Žabica ozbiljno kimnuse glavom.
-Ali ako sada sve potrosimo necemo imati dovoljno da platimo prijevoz!
Žalosno pogledasmo na hrpicu kovanica skupljenih iz nasih džepova.
- Ma jebes to! - vikne Krilce - Ici cemo pjesice! Gladna sam!
U čudu se zapiljismo u nju. Uto iz ucionice izade spodoba duga i tanka, crne rujne kose i bujnih ugljenastih obrva. Dva zuba mu se vidjese dok se zlobno smijao. Zaista je bio učenik Podzemlja. Bijase to crni Kek Mek Njek.
Žabica i ja glasno progutamo knedlu, a Gospa se pocne histericno smijati te s nepovjerenjem strpase novac u bijelu torbu. krilce ustukne par koraka te mi zagazise na nogu. Nisam osjetila jerbo hipnotizirano buljišem u Kek Mek Njekove obrve,
-Sta ne bi pozdravile? - prozbori on sa čudnim naglaskom.
Sve cetiri kimnusmo glavama. Rijeci nam ostadose u grlima.
-Nacuh da krecete u potragu za blagom. E pa samo da znate, necete ga naci!
Skupise se hrabrost u meni.
-Odkuda ti znas gdje je blago, o zli uceniku podzemlja?
-Moj djed bijase seikov pradjed jos od malih nogu. - mudro mi odgovorise
-Aj ne seri.- dobacise Gospa, grcevito drzeci torbu i skrivajuci novac.
-Ali zaista, kazem vam, to je istina.-iskesi se on i pokaze dva zuba
-Reci nam gdje je onda blago, trep, trep!-prozborise Žabica
-Ne smijem vam reci! Mogu samo reci da imam kartu na kojoj je sve lijepo oznaceno. i necu vam je pokazat...mwahahaha! belj, belj- isplazise svoj ruzan jezik i mahase zutim papirom ispred nasih noseva.
Tada mi sinuse, a ultraljubicasta lampica mi zasvjetlise iznad glave i osvjelise mracan hodnik.
-Molim te, Kek Mek Njeku! Mi smo nadobudne!- sjetih se da on zapravo i ne zna sta to znaci...bingo!
On me u čudu čudno pogledasei zastane s kartom ispred Gospina nosa.
-Što ti znaci nadobudno?-upita me on bas kao sto sam i ocekivala.
-Razmisli!- uzvratih mu mracan pogled.
I zaista stade on razmisljati. U tom času niz stepenice se spustaše Čička. Zbunjeno zastade pogledavsi na crnoobrvog koji zamisljeno jos uvijek drzase kartu ispred Gospina nosa.Ona je, pak, jos uvijek grcevito čuvala novce, dok su Žabica i Krilce ubrzano disale prateci razvoj dogadaja. Lampica jos uvijek slabo sijase nad mojm glavom.
-Što je to?- Upita Čička mahnuvši glavom prema karti.
-UZMI TO! UZMI TO!- povikah ja
Kek Mek Njek me zbunjeno pogleda i u trenutku kada shvati moje rijeci Čička mu izčupaše papir iz ruku.
-TRČI; TRČI!- uputi ju Krilce.
Čička brzo potrci niz stepenice, a Kek Mek Njek krenuse za njom. Ali u taj čas Krilce izvede skok šut te ga oboruza. Uz glasan povik boli, ispruzise se po hodniku...
Na vasu zalost, ima jos nastavaka...xD
Do citanja.
np: Disturbed-Liberate
Danas je u Zagrebu bio veliki dogadaj. Skupise se osnovnoskolci i srednjoskolci u parku Bundek kako bi odtrcali kros. Stvarno je bilo puno ljudi. Daj ajde...iz Splita su cak dosli . Naravno nista to ne bi proslo bez Bandica i Primorca koji su urucivali nagrade. Heleni i meni se nije dalo trcat pa smo sjedile tamo na nekim kao tribinama i gledale okolo. Onda su nas neki Krcani poceli gadat kamencicima. Pa je meni to dojadilo, digla sam se, odsetala do njih i rekla im da ako nesto zele, neka dodu do nas pa da cemo popricat i da uopce nije nuzno da nas gadaju kamenjem. Njih deset je gledalo u mene.
Al ajde, bili su slatki. Pa samo im ostavile msn. Strasno. Ugl. dobile smo i majice.
Sad za nekih pola sata idem sa starim u Varazdin. Ne znam zasto, al dobro. I odlucila sam danas javno objavit i drugi dio price.
Part No.2 - Put Pod Noge
Novine bespomocno stajase na stolu, zjapivsi prema meni.
-Vidi, vidi! - pjevno cikne Gospa i prstom 3 puta lupne po velikom naslovu:
''IZGUBLJENO BLAGO ŠEIKA AFERMESIRZBEGOVIĆA''
Sitnim crnim slovima pisaše ispod jos i neki lanac od brojeva, a kasnije shvatismo da to zapravo bje vrijednost svog imutka šeika Afermesirzbegovića.
Gospi se zavrtjese u glavi, ali kraj nje se nađe BBBoy te joj pomogne sjesti.
-Š-Š-Š-ooo-pii-n-g!- bijase sve sto je uspijela prozborit prije nego što je pala u stanje svjesti koji mnogi nazivahu nesvjest.
-Cure! To je to! - glasno povicem
Krilce i Žabica me pogledaju kao da poludjeh, a Gospa bez životno sjediše na stolici, glave naslonjene na klupu, a lice joj obasjavaše smješak.
-Bit ce da sanja nove tenisice...-prokomentirase Sova
-Tak se i oblaci. - prozbori BBBoy i stane piljiti u knjigu iz matematike, dio 2.
-Alo, vi!- skrenuh paznju na svoju licnost.
Žabica i Krilce cekace moje daljnje rijeci, čudnih izraza lica.
-Moramo pronaci to blago! - objasnim im sa sirokim smjeskom na licu mome.
-Ali, onak, koja ce nam banana toliki novac? - zanimalo je Žabicu dok je nestrpljivo čupkala gumu za kosu, nazvanu gumica.
-Pa zar ne shvacas? - u cudu ju upitah - Ako zaista nademo toliki novac mozemo izgraditi novu skolu! Tamo ce svi biti sretni i nece biti psihicki nestabilnih osoba!- nisam mogla smisliti bolji argument.
Premisljase se.Tada Krilce povikne:
-Mozemo kupiti i avion! Ja sam za!
Klimnem joj s odobravanjem.
-Ali, ali...ne znam..mislim da to nije pametno...- Žabica jos bijase nesigurna.
-Joj daj ajdee! Bit ce luudoo!- objesih joj se za ruku -Mozemo i kuhara poslije unajmit ako zelis!
Žabici oci zasjase novim sjajem. Ovo otklonise sve sumnje iz njezine glavice.
-Ostaje nam jos samo ona. - Krilce pokaze na Gospu.
Duboko udahnuh ustajali zrak ucionice broj 325 i bocnuh Gospu pod rebra.
-Gospo, Gospo? Ides li sa nama?
Gospa promrmljase nesto sto meni zvucase kao ''A di da daš?'', ali mi Krilce objasni da to znaci ''Adidas''.
-Aha.- prozborih - Shvatit cemo to kao da.
Krilce i Žabica klimnuse na znak odobravanja te sjedohmo da napisemo pismo, kojeg naslovismo s Oprostajno.
''Dragi nasi voljeni i nevoljeni, poznati i nepoznati, mladi i stari, zivi i mrtvi
Odlucile smo poci u bijeli svijet sa crnim tenisicama na nasim mladim nogama. Molite se za nase uspijehe, a za neuspijehe tvrdite da to nismo mi!
Sada vas napustamo, laka srca i s nadom da cemo se vratiti teskih bankobnih racuna. Do skorog videnja.
Krilce, Žabica, Gospa i Blondusa.
Dana 15.4.2008., utorak
u 10 sati, 6 minuta i 23 sekunde
na podrucju Klaiceve 7 ''
Zakeljismo pismo na plocu i odlucnog koraka, sa bezsvijesnom Gospom na ledima krenusmo u potragu za blagom šeika Afermesirzbegovića.
Nastavak slijedi....xD
Uzivajte.
np: Sonata Artica (Scorpions cover) - Still Loving You
Evo, u vecini slucajeva ovako ja kratim svoje vrijeme u skoli.
Part No. 1 - D Njuz
Jutro je svanulo iznenada. Crne oblake otjerase zuto sunce, a kapljice rose obasjavase prve suncane zrake. Gradski smog lebdjese zrakom.
Otvorih oci i pogledah na sat. Vidjeh vec bijase sedam sati i petnaest minuta.
-Jebo patak mamu svoju! - glasno povicem, iskocih iz kreveta i odjurih u kupaonicu u prolazu lupivsi ramenom o vrata. Iščetkah zube, kosu i obukoh se. Na noge bro navučem Converse All Star, boje crne, a na leđa nabacim torbu, lupivši se usput šakom, tek tako za srecu, i odjurih na ulicu.
Provirih na stanicu od vlaka 10 minuta kasnije. Pospana rulja željno isčekivaše ranojutarnji vlak, a Krilce i Bijela Gospa nezainteresirano klimaše glavama na Aninu priču o korjenu broja 138. Zahvalno me pogledaše kada svojim dolaskom prekinem njeno blebetanje.
Buka vlaka uzbudiše rulju te svi pohitaše prema vratima. Uđosmo i mi unutra. Stara baba, omotana u debelu bundu stane mi na nogu i pogledaše me kao da ja njoj nesto napravih.
-Ma ajde babo pusti me na miru! - svađaše se neki tamo.
Pomaknem glavu ne bih li nasla ostale mi prijateljice. Ugledah Bijelu Gospu kako se koprcaše između vrata i starog bildera sa 3 tetovirane suze ispod oka. On ju pogleda i osmjehne joj se. Gospa puče od smijeha.
- Ajde ljudi pomaknite se, stisnite se, sigurno ima mjesta za jos jednog! - moljaše neka žena.
- Nema! - povikaše nekoliko zgnječenih glasova.
Ženin odgovor prigušiše dugi beep, koji označiše zatvaranje vrata.
Valk nas doveda do Kolodvora na Zapadu. Tamo nas nestrpljivo čekaše Čička, veselo hopšući.
- YO MY NIGGA! - zaderaše se, a njezin glas prepade neku babu.
- Mislim zaista... - promrmljaše ona
- Ma ajde stara, prošeći! - otresito joj odgovori Čička i pokazaše joj prst.
Žena zinuše u čudu, a mi se nastavišmo vuč prema školi.
Tamo naiđosmo na školske nam kolege kako prepisuju zadaću. Žabica veselo cikne kada nas ugleda.
- Valika, Valika! Znas sta se dogodilo...- pričala je ona meni dok Prof. K ne uđe u učionicu.
- Mladi kemicari! - uzbudeno će ona - Zar nije kemija divna?
Anin veselo poskočiše na stolici:
- Je, je! - zamahivaše rukama kao da će poletjeti.
Krilce preokrenuše očima i zveknuše ju. To ju umiriše.
- Gledajte ovdje, mladi kemičari - pričala je Profa. K, ali ja ju nisam slusala.
Iznenada Žabica baciše pred mene novine. Zapiljih se u veliki naslovi i sinuše mi ideja!
Nastavak slijedi...
np: Fergie-Big Girls Don't Cry
Heh...evo i ja sam se sjetila blogova. 
U subotu sam isla prespavat kod Helene, pa su nas optuzili da smo lezbe. Mislim, mene svi optuzuju da sam i perverzna ( O.o). Nije mi jasno na temelju cega, al ajde dobro. I kad ja ne radim nista perverzno, ljudima je to perverzno jer ja to radim. muahaha... i onda sam ja perverzna...
Eh da...bilo nam je super...zajebavale se, pricale, gledale filmove, visile na kompu...i onda smo u pola 3 odlucile malo odspavat, jer smo mislile da ne bi bilo lose...xD...i lezimo mi u krevetu (
), pricamo i dolazi meni poruka od Marka (koji mi nije frend, ne smijem si umisljat 
).
''Jel spavate?''
Onda nas je nazvao pa smo pricali do pola 5. Uspijla sam izvalit nekoliko perverznih stvari. Bilo je to jace od mene.
Uspijela sam se i ozljedit! Bubnula sam glavom o rub Heleninog kreveta. 
Brinu se za mene vec ljudi. Gdje god da dodem, uspijem zaradit masnicu. Jednom sam isla iz ucionice povijesti i odlucila sam stat u stranu na hodniku i pricekat Helenu. I lupila sam se u vatrogasni aparat -.- Nije mi bistro zakaj su ih postavili tak nisko, na mjestima gdje se mi svi veci od 130cm mozemo ozlijedit. -.- Ei ugl, Helena je dosla, pa smo tako hodale prema ucionici i ona me iz zezancije malo gurne, a ja se lupim na radijator. Helena se valja od smijeha, i vuce me po stepenicama dok ja jaucem au, au...Onda nisam vidjela da je Darija na stepenicama stala ispred mene, a ona je zamahnula rukom i lupila me laktom. Helena je tada izgubila ravnotezu i stala mi na nogu. (mozda sam vecpisala o tome, al nema veze xD)
U zadnje vrijeme, uvijek kad vidim loptu bjezim, jer znam da ce me ta lopta pogodit, ako ostanem u blizini. Lopte me vole. bwahah. Jednom sam izlazila iz skole i neki deci su se dobacivali, i loptica je zavrsila meni u glavi. -.-'
I na temelju toga su mi rekli da sam EMO. Jer ozljedujem sama sebe u vecini slucajeva.
Nedavno je u tu bila moja rodica Doris. Tj. bila je u Velikoj Gorici na natjecanju iz street plesova. Paa sam ja isla navijati i bila s njom cijeela dva dana...xD...Gledale smo brejkere! Ajme bas su bili dobri...
Bio je tamo i neki klinac (lol). Doris i ja se zajebavamo, a on bleji u nas. Agim se zove. Bile smo upoznate s njegovim plesnim umjecima, al je par puta otplesao samo za nas. (mislim da je se malo pravio vazan pred nama, ali psst!)
I jedan Dino je dobro brejkao. Da dobro, brejkao je predobro. Doris i ja smo pricale o njemu i tada je ona rekla:
''On je zakon. Moze te jebat i vrtit se na glavi u isto vrime.''
Ja sam se slomila.
Evo, toliko za sada. Nadam se da cu uskoro ponovo nesto napisat.