Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/temptinglemon

Marketing

Jer to je moj svijet gdje nema pravila

np: Oliver Dragojevic: Cesarica cerek

Vec me par dana muci jedna sitnica. Shvatila sam da ima puno ljudi koji misle da su vise vrijedi od ostalih.
Posto idem u gimnaziju, cesto i od profesora i od svojih kolega cujem rijeci tipa:
''Ako mogu oni u strukovnoj skoli mozete i vi.''

Mislim, slusam to od pocetka skolske godine, ali mi sada sve vise i vise smeta. Ponajprije zato jer na ne mislim da sam time sto idem u gimnaziju bolja od nekoga tko ide u strukovnu skolu. I ne svida mi se nacin na koji moje kolege (cast iznimkama) tretiraju one koji ne idu u gimnaziju. Svi imaju sliku ''Ako mogu oni iz strukovne mogu i ja.''

To je ono sto ne shvacam. Zasto bi netko tko ide u gimnaziju bio pametniji od nekoga tko ide u strukovnu skolu? Po meni su znanje i pamet dva potpuno razlicita pojma.

Ovakvu sliku imam u svojoj glavi. Oni koji imaju znanje, oni znaju, a onaj tko je pametan on zna da zna.

Mah, ne zelim se uopce zamarat s tim. Ali imam osjecaj da cu se iduci put posvadat ako mi netko kaze da sam ja bolja od nekog iz strukovne skole. -.-



Part No. 3- Skok Šut Koji Život Znaci


Izadosmo iz ucionice i krenusmo dugim hodnikom. Spustismo se niz stepenice te iz kraljevstva Gimnazije, prijedemo u Podzemlje. Tamo sijase tabla ''Veliki Odmor''. Odlucismo se opskrbiti za put te oprezno zbrajasmo novce koje posjedovahmo. Gospa je napokon dosla k sebi te je sada budnim okom pazila na brojanje.
Žabica je preuzela novac od mene kada sam nehotice bacila 3 kovanice niz veliko stubiste. Krilce potrcase za njima.

-Ovdje imamo tocno 53kn i 45 lipa! - objavise ponosno Žabica.
-To je mnogo forneta- Gospa prozbori sirom otvorivsi oci.

Žabica ozbiljno kimnuse glavom.

-Ali ako sada sve potrosimo necemo imati dovoljno da platimo prijevoz!

Žalosno pogledasmo na hrpicu kovanica skupljenih iz nasih džepova.

- Ma jebes to! - vikne Krilce - Ici cemo pjesice! Gladna sam!

U čudu se zapiljismo u nju. Uto iz ucionice izade spodoba duga i tanka, crne rujne kose i bujnih ugljenastih obrva. Dva zuba mu se vidjese dok se zlobno smijao. Zaista je bio učenik Podzemlja. Bijase to crni Kek Mek Njek.
Žabica i ja glasno progutamo knedlu, a Gospa se pocne histericno smijati te s nepovjerenjem strpase novac u bijelu torbu. krilce ustukne par koraka te mi zagazise na nogu. Nisam osjetila jerbo hipnotizirano buljišem u Kek Mek Njekove obrve,

-Sta ne bi pozdravile? - prozbori on sa čudnim naglaskom.

Sve cetiri kimnusmo glavama. Rijeci nam ostadose u grlima.

-Nacuh da krecete u potragu za blagom. E pa samo da znate, necete ga naci!

Skupise se hrabrost u meni.

-Odkuda ti znas gdje je blago, o zli uceniku podzemlja?
-Moj djed bijase seikov pradjed jos od malih nogu. - mudro mi odgovorise
-Aj ne seri.- dobacise Gospa, grcevito drzeci torbu i skrivajuci novac.
-Ali zaista, kazem vam, to je istina.-iskesi se on i pokaze dva zuba
-Reci nam gdje je onda blago, trep, trep!-prozborise Žabica
-Ne smijem vam reci! Mogu samo reci da imam kartu na kojoj je sve lijepo oznaceno. i necu vam je pokazat...mwahahaha! belj, belj- isplazise svoj ruzan jezik i mahase zutim papirom ispred nasih noseva.

Tada mi sinuse, a ultraljubicasta lampica mi zasvjetlise iznad glave i osvjelise mracan hodnik.

-Molim te, Kek Mek Njeku! Mi smo nadobudne!- sjetih se da on zapravo i ne zna sta to znaci...bingo!

On me u čudu čudno pogledasei zastane s kartom ispred Gospina nosa.

-Što ti znaci nadobudno?-upita me on bas kao sto sam i ocekivala.
-Razmisli!- uzvratih mu mracan pogled.

I zaista stade on razmisljati. U tom času niz stepenice se spustaše Čička. Zbunjeno zastade pogledavsi na crnoobrvog koji zamisljeno jos uvijek drzase kartu ispred Gospina nosa.Ona je, pak, jos uvijek grcevito čuvala novce, dok su Žabica i Krilce ubrzano disale prateci razvoj dogadaja. Lampica jos uvijek slabo sijase nad mojm glavom.

-Što je to?- Upita Čička mahnuvši glavom prema karti.
-UZMI TO! UZMI TO!- povikah ja

Kek Mek Njek me zbunjeno pogleda i u trenutku kada shvati moje rijeci Čička mu izčupaše papir iz ruku.

-TRČI; TRČI!- uputi ju Krilce.

Čička brzo potrci niz stepenice, a Kek Mek Njek krenuse za njom. Ali u taj čas Krilce izvede skok šut te ga oboruza. Uz glasan povik boli, ispruzise se po hodniku...


Na vasu zalost, ima jos nastavaka...xD

Do citanja. mah

Post je objavljen 22.04.2008. u 15:31 sati.