Pregled posta

Visedijeloviti post iliti post sa vise dijelova

1. Zasto bas ja? -.-

np: Travis- Why Does it Always Rain on Me?

Dan je poceo prilicno dobro. Ali obicno ovakvi dani kod mene i pocinju ''prilicno dobro''. Sunce je sijalo, nismo imali prva dva sata, kasnio je vlak...Sve je bilo super.
Do zadnjeg sata. Imali smo fiziku. Osmi sat u petak. Zaista, di ces bolje
(dobro, mozda je jedino bilo dobro to da sam dobila 2+...PLUS! ). E uglavnom, profa nam je rekla da cemo morat ostat malo duze da odradimo fiziku koju nismo imali onaj petak kad su treci razredi pisali one ispite.
Tako da sam danas bila u skoli do 15 sati i 15min. Kad smo napokon izasli van iz skole, pocelo se oblaciti, a ja nisam imala kisobran. (inace ga svaki dan imam u torbi! )
E onda smo lijepo isle prema Zapadnom kolodvoru i vidimo da nam ide vlak. Trcale smo ko ludakinje da stignemo i mi dodemo, kondukter nas gleda i VIDI da trcimo ali on daje znak za pokret i vlak nam otide ispred nosa!
Uspuhane smo sjele na klupu i cekale drugi vlak koji je trebao doci u 15:49, ali on je naravno kasnio. Kada se napokon pojavio nismo stali u njega! Sve je bilo puno!
Nije nam ostalo nista drugo nego cekati drugi vlak. Kad smo NAPOKON dosli u Gajnice kisa je pocela pljustat. Ines je pocela vikat da ce se otusirat, pa smo malo plesale na kisi i tako to... Uglavnom, smocile smo se, a ljudi su nas gledali ko debile. (na to smo navikli vec)
Onda sam tako mokra odlucila da idem vratit knjige u knjiznicu jer ne zelim placat glupu zakasninu. (trenutno sam švorc).
Patricija mi je ispred zgrade donjela knjige u nekoj papirnatoj vrecici i kisobran. I sad tu pocinje show.

Dok sam hodala prema knjiznici uspjela sam si namocit traperice do koljena. Iako sam imala kisobran uspjela sam se smocit vise nego sto sam se smocila dok ga nisam imala. Ispred knjiznice mi se papirnata vrecica raspala pa su mi dvije knjige od 800 stranica skoro pale na mokri asfalt .
Kad sam sve to vratila i posudila sta sam htjela, izasla sam van i vidla jednu knjigu koju vec dugo zelim procitat pa sam se vratila po nju usput skoro izgubivsi iskaznicu.
I da stvar bude jos bolja, mp3 sam stavila u dekolte zato sto ga nisam imala sa cim drzat, a on mi je skoro pao iz majice van

Onda sam drugi put izasla iz knjiznice van i sva mokra krenula doma. Onda je poceo vjetar. Pa mi je strgao kisobran i ja sam morala stat da ga popravim. A u desnoj ruci sam drzala tri knjige od koje je jedna bila onaj treci nastavak Oluja Maceva. (900 str.). Kad sam popravila kisobran, onda je vjetar toliko poceo puhati po njemu da sam ja svako malo trcala lijevo-desno ne bi li zadrzala kisobran u rukama

I sad mi recite da se to i vama znalo dogadat. Necu vam vjerovat.

2. Part No 4: Porec-Krk-Dubrovnik

Zapiljismo se u Krilce, a ona slegnuse ramenima.
-Ponio me trenutak. Mislim da je baš bilo kul.

Sa divljenjem joj odvratismo:
-Naravno! Ta spasise nam zivot!

Žabica se naglo uspravi.

-Moramo poci prije nego sto ovaj dode k sebi.
Gospa slozise tuznu facu i vodnjikavih ociju, placnog glasa, obratise nam se:

-A forneti?
-Kupit cemo ih naputu.Ovaj ovdje nas ne smije uhvatiti- ozbiljno prozborih
Gospi se to nije svidjelo, ali tada Krilce mudro rece:

-Dobit ces 10 forneta od pizze samo za sebe.
Gospa se siroko osmjehnuse.

-Uuuu moze, moze!
I tako krenusmo za Čičkom. Čekase nas ispred škole zbunjeno gledavsi u stari komad papira.

-Koja je ovo banana?- upitase me
Oci mi zasjase i široko joj se osmjehnem.

-To ti je karta, a tu je ucrtano gdje se nalazi ono poznato seikovo blago!
Krilce, Zabica i Gospa veselo kimase glavama u znak slaganja iza mene.

-Aha...pa kul...A sta ce to vama? upita Čička ponovo
-Pa idemo u potragu! Ides li s nama?- prozborih s puno nade.
-Jea men! Ofkorz da idem! -odvrati ona i poskocise na mjestu. Pruzise mi kartu.
-Hej, pa tu su i neke upute!- povikah glasno
-Kako znas? -zanimalo je Žabicu
Pokazah joj kuvertu na kojoj pisase ''Upute''. Zadivljeno zazvizdase.

-Ajde, ajde! Otvori! Procitaj!- povikase
Nakasljah se i podrapah kuvertu. Skoro se onesvjestih.
-Mislim zaista, onak, strasno, ne vjerujem- zbunjeno gledah u komad papira.
-Napokon je pukla- prisapne Gospa Čički

Na papiru jasno pisase: POREC-KRK-DUBROVNIK...podi tamo i sve ces saznati.

Procitah im na glas. Gospa poskoci, a nebeska svjetlost obasjase joj lice kada pomisli na svog decka koji zivjese u Porecu.

-Porec, Porec, Porec, Dado, Porec, Porec...- pjevase ona u ritmu muzike za ples pritom plesuci makarenu.
-Nisi ti bas cista.- dobacise joj Čička, ali Gospu to nije zanimalo.

Žabica me u cudu gledase, ali ne prozborise nista. Svacah ju. Krilce bijase odusevljeno.

-Putovat cemo!
-Ali ne mozemo pjesice!- ubaci se Žabica
-Najbolje da unajmimo auto! -predlozih
-Ali nemamo toliko novaca.- kaze Čička i rasprsi nam snove poput mjehurica sapunice.
-Porec, Porec, Porec, Dado, Porec, Porec...-jos uvijek pjevase Gospa.
-Curke, imam plan!-ushiceno ce Krilce.
-Kazi nam , o krilce, spasiteljice nasa!
-Gledajte ovako. Forneti za prehranit nas:100kn. Potrebe za putne troskove:500kn. Unajmiti auto:1000kn. Vidjeti blago: neprocjenjivo. Za sve ostalo tu je Master Card.

Osmjesi nam se vratise na lica.

Nastavit ce se

Post je objavljen 25.04.2008. u 18:33 sati.