<	travanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Rujan 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (4)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

On/Off

Opis bloga

Jos jedan moj blog (sacuvaj ih Boze), pisem ono sto mislim i ne namjeravam se opravdavat za to. Ako ti se ne svida otplovi.


u iskusenju






Ovoliko vas je posjetilo ovo cudo od 22.2.2008.

Get your myspace counter


Copyright©temptinglemon
Sadržaj zaštićen autorskim pravom.

Blogovi koje citam:

Doris i Ja- usudi se kliknut!
Helena
Giga
Doris
Barbara =)




Biljeske o piscu:

¤ rodena 13. kolovoza 1992
¤ zivi u Zagrebu
¤ Lav po horoskopu
¤ skoluje se u gimnaziji
¤ druzi se sa zivim bicima
¤ voli obitelj, prijatelje,sebe, glazbu, knjige, zivotinje, tehnologiju, velike gradove, more, sunce, kape, cizme, traperice, starke, lizalice, samocu, slikati, osjecati se sretno, zezati se, smijati se, biti u pravu, pjevati, plesati, crtati, glumiti, kisu, tetovaze
¤ ne voli ljude koji nemaju svoj stav, patrijalhalnost, skolu, biti u krivu, slusati druge, griznju savjesti, vikanje, jutarnje guzve u vlakovima, osjecaj samoce, crve (pu! pu! pu!), biti neprimjetna
¤ ima blijedu put, plavu kosu, smede oci i ledene ruke
¤ boji se lutaka
¤ puno cita, fantastiku pogotovo
¤ skoro stalno slusa glazbu
¤ snovi su joj u boji
¤ optimistican realist
¤ ponekad ironicna
¤ ima puno ideja i zamisli
¤ kada je ljuta place
¤ tvrdoglava, nemoguca
¤ nema predrasude
¤ ima svoj stav
¤ zivotni moto:

Zivot je prekratak da bi se zamarao onime sto ljudi misle o tebi!

Ako ne pokusas, ne dobivas nista, jer u tom slucaju si vec izgubio.




Ovih dana:

citam: lektiru xD
slusam: sve sta hocu
placem na: ne placam...ne mogu, a ni ne zelim xD
plesem: uuu...'ip 'op xD
zelim: haha...nesto :P
bojim se: nicega
jedva cekam: -
cijenim: um...trenutno nikog spešl
mislim na: sve i svasta
zalim za: za nicim...
veselim se: odmorima :P
kupujem: novu trenirku, ipod
impresioniraju me: hmm...
raspolozenje:bolesno dobro xD

subota, 19.04.2008.

Imadem bujnu maštu...tko zna kamo ce me to dovesti...

np: Sonata Artica (Scorpions cover) - Still Loving You

Evo, u vecini slucajeva ovako ja kratim svoje vrijeme u skoli.

Part No. 1 - D Njuz

Jutro je svanulo iznenada. Crne oblake otjerase zuto sunce, a kapljice rose obasjavase prve suncane zrake. Gradski smog lebdjese zrakom.
Otvorih oci i pogledah na sat. Vidjeh vec bijase sedam sati i petnaest minuta.
-Jebo patak mamu svoju! - glasno povicem, iskocih iz kreveta i odjurih u kupaonicu u prolazu lupivsi ramenom o vrata. Iščetkah zube, kosu i obukoh se. Na noge bro navučem Converse All Star, boje crne, a na leđa nabacim torbu, lupivši se usput šakom, tek tako za srecu, i odjurih na ulicu.

Provirih na stanicu od vlaka 10 minuta kasnije. Pospana rulja željno isčekivaše ranojutarnji vlak, a Krilce i Bijela Gospa nezainteresirano klimaše glavama na Aninu priču o korjenu broja 138. Zahvalno me pogledaše kada svojim dolaskom prekinem njeno blebetanje.
Buka vlaka uzbudiše rulju te svi pohitaše prema vratima. Uđosmo i mi unutra. Stara baba, omotana u debelu bundu stane mi na nogu i pogledaše me kao da ja njoj nesto napravih.

-Ma ajde babo pusti me na miru! - svađaše se neki tamo.
Pomaknem glavu ne bih li nasla ostale mi prijateljice. Ugledah Bijelu Gospu kako se koprcaše između vrata i starog bildera sa 3 tetovirane suze ispod oka. On ju pogleda i osmjehne joj se. Gospa puče od smijeha.

- Ajde ljudi pomaknite se, stisnite se, sigurno ima mjesta za jos jednog! - moljaše neka žena.

- Nema! - povikaše nekoliko zgnječenih glasova.

Ženin odgovor prigušiše dugi beep, koji označiše zatvaranje vrata.
Valk nas doveda do Kolodvora na Zapadu. Tamo nas nestrpljivo čekaše Čička, veselo hopšući.

- YO MY NIGGA! - zaderaše se, a njezin glas prepade neku babu.
- Mislim zaista... - promrmljaše ona
- Ma ajde stara, prošeći! - otresito joj odgovori Čička i pokazaše joj prst.

Žena zinuše u čudu, a mi se nastavišmo vuč prema školi.

Tamo naiđosmo na školske nam kolege kako prepisuju zadaću. Žabica veselo cikne kada nas ugleda.

- Valika, Valika! Znas sta se dogodilo...- pričala je ona meni dok Prof. K ne uđe u učionicu.

- Mladi kemicari! - uzbudeno će ona - Zar nije kemija divna?
Anin veselo poskočiše na stolici:
- Je, je! - zamahivaše rukama kao da će poletjeti.
Krilce preokrenuše očima i zveknuše ju. To ju umiriše.

- Gledajte ovdje, mladi kemičari - pričala je Profa. K, ali ja ju nisam slusala.

Iznenada Žabica baciše pred mene novine. Zapiljih se u veliki naslovi i sinuše mi ideja!

Nastavak slijedi...