Marketing
Imadem bujnu maštu...tko zna kamo ce me to dovesti...
np: Sonata Artica (Scorpions cover) - Still Loving You 
Evo, u vecini slucajeva ovako ja kratim svoje vrijeme u skoli.
Part No. 1 - D Njuz
Jutro je svanulo iznenada. Crne oblake otjerase zuto sunce, a kapljice rose obasjavase prve suncane zrake. Gradski smog lebdjese zrakom.
Otvorih oci i pogledah na sat. Vidjeh vec bijase sedam sati i petnaest minuta.
-Jebo patak mamu svoju! - glasno povicem, iskocih iz kreveta i odjurih u kupaonicu u prolazu lupivsi ramenom o vrata. Iščetkah zube, kosu i obukoh se. Na noge bro navučem Converse All Star, boje crne, a na leđa nabacim torbu, lupivši se usput šakom, tek tako za srecu, i odjurih na ulicu.
Provirih na stanicu od vlaka 10 minuta kasnije. Pospana rulja željno isčekivaše ranojutarnji vlak, a Krilce i Bijela Gospa nezainteresirano klimaše glavama na Aninu priču o korjenu broja 138. Zahvalno me pogledaše kada svojim dolaskom prekinem njeno blebetanje.
Buka vlaka uzbudiše rulju te svi pohitaše prema vratima. Uđosmo i mi unutra. Stara baba, omotana u debelu bundu stane mi na nogu i pogledaše me kao da ja njoj nesto napravih.
-Ma ajde babo pusti me na miru! - svađaše se neki tamo.
Pomaknem glavu ne bih li nasla ostale mi prijateljice. Ugledah Bijelu Gospu kako se koprcaše između vrata i starog bildera sa 3 tetovirane suze ispod oka. On ju pogleda i osmjehne joj se. Gospa puče od smijeha.
- Ajde ljudi pomaknite se, stisnite se, sigurno ima mjesta za jos jednog! - moljaše neka žena.
- Nema! - povikaše nekoliko zgnječenih glasova.
Ženin odgovor prigušiše dugi beep, koji označiše zatvaranje vrata.
Valk nas doveda do Kolodvora na Zapadu. Tamo nas nestrpljivo čekaše Čička, veselo hopšući.
- YO MY NIGGA! - zaderaše se, a njezin glas prepade neku babu.
- Mislim zaista... - promrmljaše ona
- Ma ajde stara, prošeći! - otresito joj odgovori Čička i pokazaše joj prst.
Žena zinuše u čudu, a mi se nastavišmo vuč prema školi.
Tamo naiđosmo na školske nam kolege kako prepisuju zadaću. Žabica veselo cikne kada nas ugleda.
- Valika, Valika! Znas sta se dogodilo...- pričala je ona meni dok Prof. K ne uđe u učionicu.
- Mladi kemicari! - uzbudeno će ona - Zar nije kemija divna?
Anin veselo poskočiše na stolici:
- Je, je! - zamahivaše rukama kao da će poletjeti.
Krilce preokrenuše očima i zveknuše ju. To ju umiriše.
- Gledajte ovdje, mladi kemičari - pričala je Profa. K, ali ja ju nisam slusala.
Iznenada Žabica baciše pred mene novine. Zapiljih se u veliki naslovi i sinuše mi ideja!
Nastavak slijedi...
Post je objavljen 19.04.2008. u 14:56 sati.