|
|
| < | svibanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Jos jedan moj blog (sacuvaj ih Boze), pisem ono sto mislim i ne namjeravam se opravdavat za to. Ako ti se ne svida otplovi. 
u iskusenju
Ovoliko vas je posjetilo ovo cudo od 22.2.2008.
np:The Cranberries- Just My Imagination
Prije dvije godine vodila sam ostre razgovore sa tatom. Tvrdio je da imam pretvrdoglavu narav zbog koje sam upravo nedokazana. Po njemu, jednostavno nisam htjela vidjeti stvari kakve su bile. Ostro sam se protivila takvom njegovom stavu, a on je jos upornije pokusao slomit moj otpor. To nas je dovodilo do dugih, zamarajucih razgovora u kojem su meni suze curile niz obraze zbog bijesa i ljutnje koje sam osjecala. Stalno je ponavljao da se hvatam za jednu rijec, recenicu i ne makivam se od toga.
Kako bas nas dvoje i nismo bas vodili takve dublje razgovore otac-kcer, niti smo nekad imali neku pretjeranu komunikaciju koja je trajala dulje od 2 sata, ja sam se namjerno hvatala za neke njegove recenice.
Kad nekoga vidite par puta u mjesecu, cujete se preko mobitela na 10minuta svaki drugi dan i nikad u takvim trenucima nemate neke razgovore sa odgojnim ciljem kako biste se osjecali da najednom takvi razgovori postanu svakodnevni?
Ja to nisam mogla podnjet i zbog toga sam bila uzasno ljuta. U neku ruku, osjecala sam se i bespomocno jer nisam mogla nista drugo nego sjedit i slusat. Nisam mogla jednostavno otic, jer da poznajete mog starog bilo bi jasno da ne bi nigdje dovelo, samo bi produzilo nas sljedeci razgovor, a do toga mi vjerujte u tom trenutku nije bilo.
I onda sam radila jedino sto mi je ostalo. Pazila sam na svaku njegovu recenicu i cim bi nesto krivo rekao, izrazio se na pogresan nacin, ponavljala bih mu tu recenicu i cijeli razgovor nastojala odrzat oko te teme. Njega je to izludivalo, a ja sam to i predobro znala.
Ali svaki put kad sam ja imala neki svoj ispad (a to su ljeto bili prilicno cesti) on bi ponovo pricao samnom. I ja bih ga onda ponovno izludivala.
Ne znam kako biste se vi ponjeli na mom mjestu, ali bilo je i drugih motiva mom ocitom prkosu, a njima nije mjesto u ovom postu.
Dosta je samo napomenuti da sam se hvatala za recenice tipa:
''Kao i tvoja mama...''
Moj otac je na temelju tih razgovora i po mom ponasanja, zakljucio da sam preslicna svojoj mami i da nemam dobar pogled na svijet. Da mi je vidokrug preuzak, da sam pretvrdoglava i nemoguca.
Nije shvatio da sam bila takva samo dok sam razgovarala s njim o tim temama. Da je mozda malo vise puta bio tu kad sam ga trebala, shvatio bi da sam ja zapravo isti on.
Moja mama zna rec nesto sto je meni urnebesno zabavno, jer potvrduje da sam zaista dijete te dvije osobe:
''On mi je digao tlak u 5 minuta, ti me izbacis iz kolotecine za 5 sekundi.''
Iznjela sam mami teoriju zasto je to tako, na sto me ona samo pogledala i rekla da i u tome ima neke istine.
Moji roditelji su uzasno razliciti.
Mama je neovisna zena, jaka, koja vjeruje u to da moze uspijet i sama, što je i dokazala. Ne trpi lazi, nepravdu i omalovazavanje. Uci me da u zivotu moram ovisit samo o sebi. Ne zabusava i voli znati da je placu zaradila bez neki prevara. Nikada mi nije nista rekla protiv tate i zeli da sve svoje zakljucke donesem sama, bez njezinih predrasuda. Bila je uvijek uz mene i pomogla mi koliko je mogla i znala, sto je bilo prilicno tesko, jer sam zaista bila nemoguca.
Tata je takoder neovisan, ali njemu ne bi bio problem ovisit o nekom, koliko sam shvatila. Tvrdoglav je i uporan. Zanima ga skoro sve. Sve zeli znati, moze na temelju par recenica ispricat cijeli sadrzaj knjige koju nije ni procitao. Ima mnogo prijatelja i popularna je osoba u drustvu u kojem se krece. Ljudi ga postuju.
Naravno, to su samo neke karakteristike koje su mi u ovom trenu pale na pamet.
Zeljela sam vam iznjet svoju teoriju. Ali prvo da vas jos malcice upoznam sa situacijom.
Imam mladu sestru, ali obicno sam ja ta koja se svada i sa mamom i sa tatom. Oboje ih mogu izludit u roku odmah. Uglavnom pozivcane zbog mene i zbog mojih ''ispada''. Na Patriciju se rijetko kad ljute zbog takvih razloga.
I tu dolazimo do onog bitnog. Ja sam totalna mjesavina njihovih karakteristika, mana i vrlina da ih oboje tako jako podsjecam na onog drugog. Toliko jako da im treba dosta vremena da shvate sa sam zapravo slicnija njima no sto misle.
Tata uporno tvrdi da sam ista mama, dok mama uporno tvrdi sa sam isti tata!
Razmisljala sam o tome kakvi su oni, a kakva sam ja i zakljucila da sam pokupila najbolje osobine i od jednog i od drugog. Ali te su osobine toliko razlicite i oni cesto u meni, kada su neke prepirke, vide osobine zbog kojih vise nisu mogli zivjet skupa.
Zato, u neku ruku i jesam totalno komplicirana osoba. Jer su se totalne suprotnosti u meni spojile i napravile cudnu osobu. Ali upravo zbog toga volim sama sebe.
Jer u meni te karakteristike nisu suprotnost, nego se savrseno nadopunjuju i stvaraju osobu koja razumije oba svojih roditelja i koja skoro uvijek naide na odobravanje i podrsku u zelji za ostvarenje svojih ambicija. Obicno mi oboje pruzaju podrsku u svemu sto zelim, ali ponekad dode do neceg oko cega se mama necka, ali popusti kad joj kazem da me tata apsolutno podrzava i obrnuto. Naravno, ima i toga sto oboje neodobravaju.
Napravila sam veliku digresiju u ovom postu, pa se vracam pocetku.
Nedavno sam shvatila sto znaci biti nedokazan. Shvatila sam kakva sam ja bila u tim razgovorima i pocela sam se gadit samoj sebi.
Kako sam mogla biti takva?, prolazilo mi je kroz glavu. Shvatila sam da sam se psihicki iscrpila, da nisam mogla vise dobro funkcionirati, da sam poludila na svaku rijec.
Danas me nesto potaknulo na pisanje ovog posta. Nesto sto se dogodilo u Italiji izmedu Helene i mene.
Da razjasnimo, ja se tog dozivljaja sjecam na ovaj nacin:
Helena je krenula prema Petru i Beri i pitala ih jel mozemo kartat belu sa njima. Oni su se neckali, ona ih je par puta zamolila, nismo dobili odgovor i onda sam ja pitala:
''Jel mozemo igrat, onda?''
Pero je odgovorio:
''Moze, ali bez Helene.''
Na to mu ja odgovaram:
''Ok, moze bez Helene.''
Nastavljamo pricu o necemu sto nema veze sa belom i ja jos jednom pitam
''Znaci mozemo igrat?''
Na to Helena produzi korak i pocne hodat ispred nas. Nakon nekog vremena ja joj se obratim, na sto ona okrece glavu prema Ines i pita ju bez da me i pogleda:
''Jel ti cujes neke sumove?''
Prvo sam ostala u soku, nisam ni bila sigurna dal sam dobro cula, jos jednom joj se obracam, a odgovr je mahanje rukom i opet neki sumovi.
Zapanjeno se okecem prema Sanji i pitam ju sta je Helena sad rekla. Sanja kaze da je spominjala neke sumove.
Sad navodno ona mi se nakon toga obratila, ali ja se osobno ne sjecam. Znam da mi se obratila tek nakon onog kad sam ju pitala dal se hoce slikad samon. Ona je cula sumove, pa sam ju ja ona pustila u sumovitom okruzenju i ignorirala ju kad mi se obratila.
Pola sata nakon toga svega, sustigla sam Petra i Beru i pred njima ponovila nas cijeli razgovori i pitala ih jesam rekla to ili sam mozda rekla i jos nesto cega nisam ni bila svjesna. Zato se i toga svega sjecam jer sam dva puta to prosla sa njima, koji su sudjelovali u razgovoru, i jedno 25 puta u svojoj glavi. I jos sam Sanji cijelo popodne pila zivce s analizom svojih rijeci.
Nakraju, je Helena bila ta koja je bila povrijedena u cijeloj situaciji i koja je poslje rekla da se zbog mene osjecala kao smece. Jer sam ja ''Mozemo igrat i bez Helene.'' , rekla nekim opakim tonom koji je nju dotukao.
Ali me zdere nesto drugo. To sto ni Petar, ni Bero, a ni Sanja nisu culi taj ton. Svi su rekli da su me shvatili zafrkantski.
(Sanji sam i previse puta rekla stvari koje su, vjerujte, puuno gore od ovih...xD)
I jos me nesto muci. Ok, ja priznajem da se Helena mozda i osjecala kao smece (makar ne shvacam razlog. Jer ona me je jedina shvatila drugacije i cula kako sam to izgovorila nekim drugim tonom, koji ju je ocito imao namjeru povrijedit). Muci me to sto je u Heleninim ocima samo ona ispala smece, a to sto se mene ignoriralo mi je ocito doslo kao urnebesno smjesna situacija. Kada sam se ja zbog tih sumova naljutila, ispalo je da sam ja ta koja je kriva za sve ovo.
Upravo mi je Helena pricala o tome kako su ju ignorirali i kako se osjecala zbog toga. Zasto onda mislis Helena da se i ja nisam imala pravo tako osjecati nakon sto si ti cula sumove?
Ali izgleda da to sve nije vrijedno spomena. Kako god okrenem u krivu sam.
Pa zasto bih se onda uopce trudila?
Jer sam ocito u ocima prijateljice, osoba koja ju vrijeda i zbog koje se ona osjeca kao smece. I sve sto zelim znati da li se ona zapitala kako sam se ja osjecala? Nije se htjela slikat samnom u Italiji, jer je cula sumove.
Prvi, a vjerojatno i zadnji put, sam u Italiji sa razredom, pitam prijateljicu zeli li se slikat samonom, a ona cuje sumove.
To moze itekako povrijedit covjeka, ali meni to ocito nije vazno. Meni je vazno od nje napravit smece.
np: Ray Charles-Hit the Road Jack
UVOD:
Dvoumila sam se dal da pisem ovaj post ili ne. Nisam bila sigurna da li su osobe zbog kojih i ovo pisem vrijedne mojih rijeci. Kad bolje razmislim, shvatila sam da nisu, pa ovaj post pisem samo zato da to ispusem iz sebe i da svima kazem da mi nije ni na kraj pameti padat pod tudi utjecaj.
Necu ulaziti u to sto se to tocno danas dogodilo, jer je bilo previse toga. I zaista mi se ne da objasnjavat kako smo 3 prijateljice i ja govorile, 2 skolska sata, ostatu razreda da nesto konkretno napravimo, a docekali su nas samo hladni pogledi i rijeci kao sto su:
''Pa nemozes se bunit na svaku sitnicu!''
''Kad su glupe!''
i slicno, da bi nakraju napravili ono sto smo mi govorili, ali samo zato sto se i jedan drugi razred isao bunit.Ali u kratkim crtama izgledalo je ovako nekako:
''Ja nisam zeljela da se mi jedini bunimo!''
''Nije isto kad se oni idu bunit i kad se mi idemo bunit! Njih je 30!''
Tako da smo na kraju nas cetiri ispale glupace koje se nisu htjele bunit kad su se svi ostali pobunili.
Stvar je u tome da nas nitko nije slusao i uglavnom su pametovali. I doticna osoba je izjavila da se ne mozemo bunit za svaku sitnicu, entuzijasticno je dosla pred ucenike ovog drugog razreda, i to nakon sto smo se posvadali, i povikala: Ajmo se svi bunit!
Zanimljivo je da se taj drugi razred sam dogovorio da ce se bunit. Nismo im mi ni trebali. I tako se ostatak mog razreda otisao bunit, a mi smo s gadenjem na licu ostale podalje. Ne moram ni govorit da je njihova pobuna pocela sljedenjem ucenika C razreda, a zavrsila kad im je profa zatvorila vrata pred nosom.
Nitko nije rekao ni rijeci, a jedna je cura zvala Ivanu da dode SAD.
Kad je to ona odbila, dosli su do nas i pitali zasto se mi sad nismo pobunili kad su se svi bunili (citaj: stajali pred vratima i zjevali u prazno).
Ivana je tada rekla da ce ona otic sa sata i pitala hocu li ja s njom. Rekla sam da idem, a posto je jos par njih vec reklo da ide, doticna je osoba (upravo ona koja se nije htjela buniti, ali se onda ipak 'bunila') pocela racunati na to da ce nas biti manje od pola ako nekolicina nas markira te da ona nece pisat test.
Ona:''Ako cete vi demonstrativno otici...''(ne znam kako je islo dalje, nisam vise pretjerano obracala paznju na njene rijeci, ali poanta je bilo ovo gore napisano.)
Ja: ''Necu ja demonstrativno odlazit da vi ne bi pisali test, taman i da jedan dobila.''
I otisla sam van iz razreda.
Na kraju je dosla izjava:
''Nije bitno tko kaze da se pobunimo! Vazno je da se pobunimo.''
RAZRADA:
(zbog lakseg snalazenja, podjeljeno na dijelove)
1.RAZRED
Svi su mi rekli da cu se htjet vratit u osnovnu. Ne bih se vracala, hvala. Isto tako jedva cekam da zavrsim srednju. Jedan od razloga je da se maknem od svog razreda, a drugi je da konacno budem samostalna osoba koja sama stoji na zemlji.
Zasto ne volim razred?
Zato sto nemam ista stajalista kao vecina njih, a ono najvaznije je to da radim samo ono sto zelim, a ne ono sto drugi zele, a u koji god ja rezred dodem, obavezno se istice neki kolovoda.
Ja necu igrat po tim pravilima. Bit cu ono sto jesam i raditi ono sto ja zelim.
2. ''Kad su glupe!''
Kad mi neko kaze da sam glupa, s namjerom da se ulizuje nekom drugom, s gnusanjem okrecem glavu od te osobe. Ali kada doticna osoba, ni petnaest minuta sto je to rekla, stane pokraj mene i slusa sto govorim, kazem sta mislim o tome sta mi je rekla. Njezin je odgovor bio da nisam glupa u tom smislu. Umm, hvala, ali svejedno, makni mi se iz vidokruga.
3. ''Ja nisam zeljela da se mi jedini bunimo!''
Zasto? Jer mi uvijek radimo neke probleme. Uvijek, je zapravo jedan jedini put kada smo, jedini od prvih razreda, otisli strajkat sa 3. razredima protiv drzavne matura. Ono sto je meni jako zanimljivo je to da ce C razred i isao bunit sam.
Zanimljivo je da je to rekla samo jedna osoba, ali svi u razredu (osim nas 4) su se slozili sa njom. (Jer ako sutis onda se i slazes, zar ne? ;) ). Odmah na pocetku sam rekla da mi se moj razred ne svida. Jer nista nije stvar dogovora. Sve je stvar par osoba koje sviraju, a ostali plesu pod tim tonovima makar im se oni, mozda, i ne svidaju.
JEDNA JEDINA OSOBINA KOD LJUDI KOJU PREZIREM IZ DNA DUSE!
Ocito je vecina mog razreda takva. Rade ono sto rade i drugi...
4. ''Nije isto kad se oni idu bunit i kad se mi idemo bunit! Njih je 30!''
Ako je njih 30 jedan razred, da li to znaci da je nas dvadeset i cetvero pola razreda? Ne razumijem kako netko moze imati takvo misljenje. Ma i da nas je 10 u razredu, mi smo jedan razred. Isto kao sto je njih 30 jedan razred tako je i nas 24 jedan razred!
Dok to odredene osobe ne shvate, nas razred nece biti slozan. Bojim se jedino da cemo mozda vec i fakultete zavrsavat kada te osobe postanu dovoljno zrele da shvate takve stvari.
5. ''Nije bitno tko kaze da se pobunimo! Vazno je da se pobunimo.''
Nije li to cisto licemjerstvo?
Razmislite, nas 4 prica o necemu, jedna jedina osoba se svada sa nama, ostali sute i klimaju glavama u njezinu korist.
C razred se buni, ona to vidi i uzbudeno im se pridruzuje, s njom i cijeli razred.
Kako bi ste se vi osjecali da ste protiv cijelog razreda, a ni pola sata kasnije taj isti razed radi ono protiv cega su se svadali sa vama?
Iz principa smo se maknuli od njih i na kraju ispale: glupace.
No, ja imam drugaciju sliku svega toga. Kod mene neke druge osobe ispadaju glupe i dvolicne.
Ali tko nas sta pita? ;)
6. ''Necu ja demonstrativno odlazit da vi ne bi pisali test, taman i da jedan dobila.''
Necu. Zasto bi se borila za njih, kad su i oni sami savrseno sposobni da se bune? Ali stvar je u tome da ih profesorica nece voljeti. Pokazali su da me ne postuju i jasno su mi dali do znanja sta misle.
Nema niti jednog razloga da ja spasim njihove fine, oprostite na izrazu, guzice, svojim demonstrativnim odlaskom.
Ako se oni nisu htjeli pobunit za sebe, pa zasto da se ja zrtvujem za njih?
7. ''Pa nemozes se bunit na svaku sitnicu!''
Ako mislim da je nepravedna, a ne mislim cesto da su neke stvari nepravedne, onda mogu. A i hocu.
Cemu sutnja, ako mogu nesto promjenit i zbog toga cu se osjecati bolje? Zasto ne bih rekla sto mislim? Tko mi moze to zabraniti?
Imam svoje ideale i branit cu ih, a ako zbog njih zavrsim kao i neki protagonist u tragediji, nece mi biti zao. Borila sam se za ono sto mislim da je ispravno.
ZAKLJUCAK:
Borit cu se za ono sto mislim da je ispravno, borit cu se i za druge, ali pod uvjetom da oni nisu neki licemjeri koji nakon sto me popljuju rade ono zbog cega su me pljuvali.
Onda se inatim. I zivciram ih svojim tvrdoglavim ponasanjem.
Nemam namjeru tako brzo proci preko ovih dogadaja, jer ipak i ja hocu da me se cuje.
Ne zele li to svi?
np-Dean Martin: Volare
Jucer se vratih iz Italije. Bilo nam je odlicno. :) Naravno, sramotila sam se kao i obicno. 
Krenuli smo u petak u rano jutro. Tocnije u 5 sati. Morala sam se probuditi u pola 4, tako da sam sve skupa spavala 3 ipo sata. Vozikali smo se Slovenijom i Italijom i cak smo usred onih najvecih pripizdina u Italiju uspjeli vidjeti dva auta hrvatskih registracija. Ri i Du, naravno.
U Padovu smo dosli oko pola 1. Gledali smo neke bazilike, a zatim smo se zaputili u Veronu.
Nakon nekih sat vremena, kad smo napokon tamo dosli, razgledavali smo neke stare crkve i gradevine, a zatim smo se zaputili u Julinu kucu. 
Vidjeli smo slavni balkon, onaj zasarani zid (na kojeg smo se i potpisali) i primili smo Juliu za sisu. Ali smo morali cekati u redu da to napravimo. Jadna Julia. Da ne znam pricu o njoj vec bi pomislila nesto drugo. 
Kasnije smo jos malo lutali Veronom. Putevi su nas ovaj put odveli u McDonalds.
I tako otisli mi u wc i shvatimo da je zauzet. I dobro, stojimo mi ispred i cekamo. I dolazi neki lik, stane ispred zenskog wc-a i pise poruke. Jedna zena mu kaze da mu je musi wc slobodan, a on samo kimne glavom. Nismo se obazirale bas previse na njega, nego smo lupale po vratima wc-a, jer ova zena sta je bila unutra nije izlazila van vec dobrih 15 minuta. Onda je u wc dosao jedan od zaposlenika i poceo nam nesto pricat. Mi ga gledamo i ne kuzimo kaj si on brije, ne? Sanja ga pogleda i pita: a?, a on ponovi za njom. Mi sad ne shvacamo dal nas lik zajebava ili sta, pa mu ja lijepo kazem na engleskom da ga ne razumijemo. Njegov odgovor je bio: ''Parla de Italiano!!''. Kasnije smo shvatile da nam je rekao da izademo iz wc-a, pa posto nas nije razumio pokazale smo mu kako ne mozemo otvoriti vrata i jasno dale do znanja sto mislimo o osobi koja je unutra. 
Tada nas je pitao jesmo li Srbi, sto smo glasno zanijekale i rekle smo da smo iz Hrvatske. On nam je tada dao lekciju iz zemljopisa i prstom pokazao geografski polozaj ''Rome'' i ''Croatie''. Slomile smo se. Kad smo odusali od toga da cekamo da ova baba napokon oslobodi wc i sjele za stol, onaj lik sta je pisao poruke ispred wc-a isetao je ruku pod ruku sa tom trebicom van iz wc-a. Zakljucili smo da je on toj curi sta je bila u wc-u pisao poruke. Nismo otkrili sto je to to tocno ona radila iza zatvorenih vrata. a da joj je trebala njegova moralna podrska sms-om.
Nakon toga svega, krenuli smo prema hotelu. Tamo je zapoceo show.
Smjestili smo se u sobe i krenuli na veceru. 
I dolazi sad ova neka zena i dijeli nam makarone. Svima napuni tanjur i dolazi do mene i da mi 10 makarona. Ja gledam:WTF? 
Ovi oko mene se trgaju od smijeha, a Ines je cak i slikala moju porciju. Vraca se ta zenska, i ja ju ljubazno na engleskom jeziku upitam mogu li dobiti jos malo, a ona me blijedo pogleda kao da sam joj se upravo obratila na aboriđinskom i na talijanskom mi kaze da me ne razumije. Ono okeee...
Pero nam je na veceri objasnjavao sto znaci ''Komishva'', a Helena nas je naucila kako se na talijanskom kaze ''Popusi mi''. Sto se Pere tice, on je popio previse talijanske vode, pa se valjao od smijeha cijelu veceru. Zvako je kruh i na kraju je uspio napraviti svinjac ispred sebe.
Poslije vecere isli smo vidjeti neki dvorac. Vodic nam je skrenu paznju da su tamo jako dobri sladoledi, pa smo se zaputile u jednu od slasticarnica. Tamo smo pricale s nekim Talijanom (koji nije znao engleski!!!). Dao nam je popust na sladoled, rekao da je Hrvatska lijepa zemlja i naucile smo ga kako se kaze hvala i laku noc. Simpa lik. xD
Drugi dan smo isli u Gardaland. Prvo smo se odlucile za Mamuta. Sat vremena smo cekale u redu da se provozamo tim cudom!! Ali isplatilo se. 
Vozile smo se jos i na Atlantidi (ono cudo gdje te poprskaju vodom...bilo smo sa Hrvatima u onoj napravi sta te vozika xD), Sanja i ja smo isle na Blue Tornado. Bilo je preeedobro!!! Samo me sad kicma malo boli, pa nisam ni u skolu mogla ici, ali nema veze. Isplatilo se. Bile smo i u nekoj piramidi, na Vlakicu smrti, vrtile se u salicama (i pjevale Lupi petama 
) i gledale 4D avanturu. Za Slobodni pad nismo bile dovoljno hrabre. Trenutno mi je jako drago zbog toga, jer nemam pojma kako bi to podnjela moja kicma.
Vratili smo se u Zagreb u subotu kasno navecer.
Zaista, bijase to lijep vikend.
np: Elemental-Sama
Sigurno svi imate pjesmu u kojoj se mozete pronaci. Koja vas potpuno opisuje. E pa u ovoj pjesmici od Elementala sam se ja pronasla. Objasnit cu vam zasto i kako. 
Lyrics
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.
Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja
I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.
REFREN:
Daj mi da sama probam
Ja znam što je najbolje
Daj mi da sama hodam
sama ću uspijet sve.
Daj mi da sama probam
Lako ću naučit se
Daj mi da sama hodam
spremna sam na najgore.
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.
Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu
Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.
Sorry al nebi htjela da za dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano
Jednostavno – za mene ispravno.
REFREN
pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!
Dakle, ovako...
Kako bi bilo da za nekih dvaest godina
pogledam natrag i shvatim što sam propustila
Kak bi mi život izgledo da sve se svodi na
uzdisanje za snovima što sam popušila.
Odavno sam vec odlucila da cu u zivotu radit ono sto ja zelim i kako to zelim. Zelim zivjeti svoj zivot. I to onako od temelja.
Ne zelim ( i ne podnosim) kada mi netko govori sto trebam radit. Dobro, od toga je jedino gore kad mi netko kaze sto sam trebala napravit.
Takvim ljudima jasno dajem do znanja da odjebu od mene. To je nesto sto ne podnosim i sto nikad necu podnosit. Jednostavno mrzim kad mi netko crta put kojim bi ja trebala hodat. Iskreno, to jos i mogu progutat, ali kada netko pocne kritizirat moje postupke i govoriti mi kako sam trebala nesto napravit...e onda poludim.
I bas kao sto kaze prva strofa, ne zelim se jednog dana okrenut i shvatit da zivim zivot koji su mi drugi odredili.
I onda da kukam zbog svojih snova koje sam zanemarila i da nabijam komplekse npr. svojoj djeci te da ih tjeram da ozive moje snove. 
Dok su mi svi govorili ne budi blesava
Ziher je ziher kolotečina je sigurna
Nađi si poso, ko još živi sam od pjesama
Ipak sam zagrizla bez žaljenja
Kod ljudi me zivcira to sto je puno njih optereceno Drugima.
Svi slusaju cajke, pa cu i ja. Svi nose ljubicasto, pa cu i ja. Meni se bas svidaju ove hlace, ali ih nitko drugi ne nosi, pa necu ni ja. 
Nadam se da shvacate sto zelim reci. Ljudi cesto gledaju sto drugi ljudi rade, pa onda i oni to naprave.
Odlican primjer je jedan slucaj silovanja, mozda ste i culi za to. Mislim da su bila dvojica muskarca te su u ulici napali zenu i nakraju ju izboli nozem. Ne bi bilo toliko morbidno da sve to nisu gledali ljudi iz pokrajnih zgrada. Nitko nije pozvao policiju, nego su iz sigurnosti svog stana promatrali zlocin.
To je dosta stari slucaj, ali poznato je i to da bi zena prezivjela da je netko nazvao 911.
I upravo je to ono o cemu pricam. Svi su mislili: Ma netko ce drugi pozvat, zasto bi to bio ja?
Masa je glupa, pojedinac je pametan, rekao bi Netko. Nikad mu nisam rekla da se potpuno slazem s njim. xD
Dakle, zakljucak je da ne zelim radit nesto samo zato jer i drugi ljudi to rade. Zelim raditi nesto sto volim makar bila prva na svijetu.
I ko zna da li bi imalo sebe voljela
da sam bar jednom po tuđoj želji zaplesala
I moje odluke, nisu uvijek razumne
al su najbolje – za mene ispravne.
Definitivno, ne bih se voljela. A sto se tice mojih odluka...Pa zelim probati. Ako ne uspijem, nema veze. Bar sam probala.
(u box-u slobodno pogledaj moj zivotni moto ;) )
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete
Kad jednom pogneš glavu, drugi put te ucjene.
Ne trebam poduku, ni tuđe zlatne savjete,
ako su zlatni, što ih na sebe ne primjene.
S ovime se ne slazem potpuno.
Istina je, tvrdoglava sam, a ako mi netko postavi uvjet moze biti siguran da tek onda necu nista napravit.
Sto se tice savjeta, prihvacam ih. Ali samo ako mi nisu upuceni s visoka.
Jučer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu
Danas mi ta ista pomoć dođe na naplatu
Jučer mi nude da za mene vezu potegnu
Danas podvaljuju, da zbog njih sam tu.
Kao sto vec rekoh...Mrzim to. Nabijanje na nos. Jednostavno, takvih se ljudi klonim u sirokol luku jer me uzasno zivciraju. 
Pusti me da pogriješim sam, čak da grešku ponavljam,
bitno da pokušam, sve isprobam jer nije me sram,
i kad griješim neka griješim, pa što se to tebe tiče,
mogu sam, samo znam da ne trebam tvoje priče,
neću bit ko ti, poslije si mislit što bi bilo,
mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo,
posložilo da je kako je - bolje il lošije
pusti me, oću sam probat sve,
ne ne ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš,
ne ne ne trebam borca da za mene bitke vodiš,
imaš svoj život, sam po svome živi ga,
mene pusti da pokušam sam,
ak ne uspijem - a jebi ga!
Ovo je zakljucak svih mojih rijeci i svega onoga sto sam zeljela dokazat.
A ako ne uspijem, jebi ga. Zivot je prolazan, zar ne? 