Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada
srijeda, 30.01.2008.
Elemental - Iz dana u dan
| Elemental - Iz dan... |
Kolko nisko idemo može li uopće niže,
možda nam se digo zanos al' standard nam se ne diže,
dani ponosa i slave i minusa na tekućim,
mi ne živimo mi preživljavamo,
šta ostavljamo našem budučem naraštaju,
dugove, raćune, rate kredita nas guše, a nemamo ni kune,
kombiniramo kako odgodit plačanje bar za desetak dana,
jebo život kad na karticu se kupuje hrana, di smo sad?
Stara štednja se otopila,
o'šla na ono bitno: pojela sve i popila,
bez svega smo ostali prenaglo nas je pogodilo,
ko uopče zna što se to prek' noći dogodilo
Koga da pitam brate, ko' će mi dat odovore reci bilo šta osim da je moglo
biti gore
Sve te tisuče, hiljadarke, konjanici i rudari
stavljani davno na stranu za neki san da se ostvari,
nestali u brojkama, brojke ko snijeg okopnile,
dok mi smo preživljavali životne stvari poskupile
i di smo sad?
napokon mirni, napokon slobodni,
napokon u svojoj državi al' sad smo siromašni,
dali smo svoje snove za ovu zemlju i nije nam žao,
al usput se našo domoljub veći od nas pa pokrao, za višak radili,
al nisu nas cijenili, mjesecima čekali da plate trud što smo uložili,
i di smo sad?
Opet sve iz početka,
za kolko nisko idemo od ponedjeljka do petka,
kolko danas vrijedi naš rad imali smo sad nemamo,
di smo sad?
Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je, izbrisan
Koga da pitam brate, ko će mi dat odgovore reci bilo šta osim
Da je moglo biti gore
I di smo sad?
još čekamo bolje sutra,
možda naivno se nadamo istim stvarima dok iznutra cijeli sistem zakazuje,
nema pravde da nas štiti,
nema poštene vlasti sve sami konvertiti, obečanja su jeftina, a život je tako skup, pa su uzor kriminalci, šta ćeš nije narod glup,
'oće standard, 'oće lovu, 'oće živit, 'oće sve
a to čekaju i čekaju i čekaju i popizde,
jer nema smisla režije su visoke, minus je preduboko sve to traje predugo,
narod puko, jedni kukaju što jučer bilo bolje je nek danas,
drugi divljaju, galame, dok ih puca nacionalni zanos,
him pitam te, pitam te di smo sad?
dalje radimo na crno ispod sjene al do kad,
ko će vratit dostojanstvo, ko će platit punu cijenu,
dat nam tolko kolko vrijedimo da stvari jednom krenu,
više ne gubimo strpljenje samo brojimo probleme,
sve što imali smo nemamo i teško nam je breme,
pa na kraju svatko zapita se kolko nisko spao sam,
kako onda ostat ponosan
Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je, izbrisan
Koga da pitam brate, ko će mi dat odgovore reci bilo šta osim
Da je moglo biti gore
Reci mi da smo mogli promijeniti svijet,
reci mi molim te
da će djeca što dolaze imat nasljeđe za bolje
i reci mi da nismo sve dobro uništili
reci mi molim te,
da ću moći mirno spavati od savjesti
ooooooo reci mi,
da možemo izgraditi, da nije prekasno
i ako zakažem daj mi snage stvorit nešto prekrasno
i već sutra volio bi otvorit oći pa da budem zahvalan,
al ne mogu pa stisnem zube i hodam iz dana u dan
Samo živimo iz dana u dan i svaki san davno nestao je, izbrisan
Koga da pitam brate, ko će mi dat odgovore reci bilo šta osim
Da je moglo biti gore
Pjesma je stvarno jebena! Totalno je realan tekst, da sam se oduševila! Svi oni koji žive ovdje, kuže ovu stvar i zato je tako jebeno dobra, prepoznaješ samog sebe i znaš da nemaš kud i da ostaješ u ovoj rupi od države... Svaka čast, jedino je u muzici utjeha... Samo neka tako nastave.
subota, 26.01.2008.
Labrador- najdraži kućni ljubimac svih vremena
Dlaka Labradora je njihova prepoznatljiva oznaka: kratka, gusta, prilično oštra i uvijek jednobojna; može biti crna, žuta ili čokoladno smeđa. Katkad imaju bijelu mrlju na prsima. Odlikuje ih odličan njuh, obožavaju vodu, vrlo su budni, oprezni i poslušni, vole ugađati vlasniku i nikada ne pokazuju agresivnost ili strah. Trenira s nevjerojatno mnogo energije, a kako je vrlo inteligentan, već nakon nekoliko ponavljanja razumije veliku većinu zapovjedi. Brzo raste i već nakon 6-7 mjeseci smatra se odraslim psom. Zbog toga se dresira odmalena jer kada naraste teško ga je obuzdati da ne skače na ljude u želji da ih pozdravi.
Labradori su kvalitetni obiteljski psi. Nježni su s djecom, prijateljski nastrojeni prema većini ljudi i drugih životinja, puni energije, brzo uče i vole slušati, lagano svladavaju trikove i igre, te ih je lako njegovati i održavati. Neumorno će se igrati satima ili pak tiho ležati na podu u dnevnom boravku. Kada ostare, uživaju u toplom domu i ljenčarenju. Ne kaže se začudo da je Labrador kralj svih vremena. Ne voli biti usamljen i svojim lajanjem može postati prava noćna mora ukoliko ga zanemarujete.
Zanimljivosti:
- Labrador često ima takav izraz lica da izgleda kao da se smije.
- Labradori su 7. od 86 pasa u ljestvici inteligencije i snalažljivosti.
- Labradori su dobili ime po otoku Labradoru u Kanadi.
- Labradori su često služili ribarima za donošenje svega što bi palo s broda u more.
- Labrador je u svojoj rodnoj regiji bio nazvan i «malim vodenim psom ».
- Labrador ima takozvani «vidrin rep» koji je širok u korijenu a sužava se prema vrhu.
- Labrador ima plivaće kožice među šapama.
Pa ako želite psa koji će vam praviti društvo, koji će vas osvojiti na prvi ili bar drugi pogled, koji će vam se podvući pod kožu u rekordnom roku, uzmite Labradora i vidjet ćete zašto su toliko popularni i posebni. Svaki od Labradora ima nešto posebno, ali jedini pas sa dušom je Labrador, kao djete je, kao čovjek je.
* I da napomenem*:
Labradori su vrsta retrivera jer mnogi stalno govore meni je Labrador ljepši od retrivera ili što već. Zapravo mu je cijelo ime Labrador retriver. A onda imate vrste Labradora retrivra tj. boje. Kao crna ili žuta (zlatna)... A ako imate golden retrivera i zlatnog Labradora i ne možete ih prepoznati koji je koji, Labrador ima kratku dlaku i imaju razliku u glavi.
Sretno onome tko se odluči za Labradora, neće požaliti!
srijeda, 23.01.2008.
Žena- kurva, dama, svetica ili 3/1?
Žena je nešto izuzetno, nešto blistavo, nešto uzvišeno. Ona je dražesna, izluđuje, smiruje, žena je otrov i lijek, žena je čista i nevina kao sjajno sunašce na nebu, žena je mračna kao olujni oblaci u noći....
Takve žene se traže (čudno), zbog žena su se ratovi vodili, gradove razvaljivali. Mrzite nas i volite... Žena je zima i ljeto, teret nepotrebni i vaše oslobođenje. Živimo u svijetu koji nam stalno govori i sugestira "vruće" djevojke koje pokazuju svoje draži na duplericama, TV, časopisima, plakatima, one su uspješne, one su sexy, budi i ti takva, ali što je to? Ja sam mršava, 54 kg, preko metar i 60 sam, imam celulitu, što sam ja? Kurva- neee, dama- neee, svetica- neee ili sve zajedno? Većina će se možda i naljutiti i neće se složiti sa mnom, ali teoretski gledajući žena može biti 3/1.
Žena kurva- Puši kurac kad on izrazi želju, kupuje si sexy crveno donje rublje makar više voli bijelo, kuha kavu idiotu od šefa svako jutro i za bonus na plaći oblači dekolte, u krevetu je nimfomanka. Ženu kao kurvu ne vole, osim možda druge žene kurve. S njima odlazi na kavu i nadmeće se koja je veća kurva. Cijela priča joj je zabavna dok ne naleti na lošeg jebača, popizdi i da mu nogu. Kurva mora biti pametna, jer kako bi "držala" 3 frajera odjednom, bez da ijedan sazna za ostalu dvojicu. Žene kao kurve u nama, definitivno svaka žena, pa bar za muža u krevetu. Ja osobno ih cijenim. Jesam, kurva sam, idemo dalje!
Žena dama- Samosvjesna žena koja cijeni prvenstveno sebe i ima svoj "nivo" i nije joj potrebno dokazivati se i pretvarati da je nešto što nije, nije vezana uz društveni ni uz imovinski status, a najmanje od svega za fizički izgled, lijepo ponašanje i maniri su dio opreme jedne dame. Tko je dama a, tko nije? Bogato udana, koja na silu pokušava uči u "visoko društvo" i koja kreštanjem i prenemaganjem i često glasno u visokim tonovima pokušava privući pažnju na svoju novu kolekciju preplaćene imitacije obuće i odjeće ili npr. osoba koja nije u stanju voditi razgovor ili diskusiju bez da napada sugovornika ili da vječno kontrira, samo zato da bi bila različita. Dama sam jeeee čovjeće! Dama hehe!
Žena svetica E, a što se tiče svetice pa ima i toga u svakoj, samo što mali broj žena budi tu sveticu u sebi. Jer svako u nama ima i dobrotu i milost i pokvarenost i lažljivost i poštenje i iskrenost ali mi smo ti koji odlučimo sta ćemo pustiti na površinu, što ce zavladati nama. Jer nitko nije toliko pokvaren da ne može postati dobar, nitko nije toliko iskren da njime ne može zavladati laž. A zašto sam svetica? Pa zato jer sam sve to što sam navela. Ali i dalje sam svoja. I znam što hoću i što želim. Znam se nositi sama sa sobom. To je valjda najteže od svega. I znam da jesam kurva, dama i svetica. Jer na kraju, i ja sam samo žena.
"Kurve su svetice, a svetice su kurve, dame su kurve a kurve su dame."
"Kurva u krevetu, svetica u obitelji i dama u društvu."
A kad pogledate iz nekog drugog kuta žene su stvarno kurve, dame i svetice zar ne?
nedjelja, 20.01.2008.
U kakvom svijetu živimo?!
Puno radimo, malo novaca dobijemo…
Živimo brzo, umremo brzo…
Pitam se u kakvom mi svijetu živimo?! Osnovna slabost naše države to što ne cijeni čovjeka, što ga degradira, ne ulaže u njega, a čovjek je ključ uspjeha. Čovjek, pa tehnologija. Nismo ni svjesni koliko je naša država korumpirana, koliko se taj mali čovjek ponižava i degradira na svakom koraku. Tužno je to što su nam te pojave postale normalne. Normalno je da te zajebe prodavačica u trgovini kad ti važe salamu i sir ili voće, normalno je da ne možeš naći bilo kakav posao ako nemaš neku vezu, ako te netko ne gura (ja sam sebi čist primjer što se toga tiče). Normalno je da kreteni od tatinih sinova prođu nekažnjeno nakon što su zgazili novim bmw-om djevojku na cesti jer potječu iz primjerene obitelji. Nije čovjek mjera zakona, nego norma zakona mora biti iznad čovjeka inače sve ode u močvaru subjektivizma. I ja sam do nedavno mislila kako se sve može postići vlastitim snagama, ali život me iz dana u dan demantira. Ima, istina, ljudi koji su imali sreće, pameti i sposobnosti uspjeti vlastitim rukama i nogama, ali u ovim našim primitivnim krajevima uglavnom vlada "ruka ruku mije" - pomozi mi rođo, pa ću i ja tebi. Mali čovjek nema nikakvih prava, jedva živi od 1. do 1. u mjesecu, još ako je podstanar jedva preživi. Ljudi sa novcima su cjenjeniji, ljudi sa novcima imaju više privilegija, ljudi sa novcima mogu sve i to dokazuje da smo jadan, bijedan narod. Taj narod koji ne vrijedi ni da se zove narod. Kako danas u cijelom tom kaos života živjeti? Puno radimo,ubijamo se od posla, trudimo se i slušamo sve, trpimo kojekakve budale i kretene od ljudi a za to dobijemo malo novaca. Velika ponuda razno,raznih proizvoda je danas u trgovačkim centrima nema što nema od igle pa do lokomotive kako kažu, svega se ima ali trebali nam sve to? Današnji život je potpuni besmisao. Nema tu morala, načela, poštovanja, vrijednosti i ideala kojima treba stremiti. Život se svodi na vegetiranje i puko preživljavanje, buljenje u prazno, još malo pa će sve prohujati s vihorom.
Mali čovjek se umorio...Vrlo malo razumiju oni koji razumiju samo ono što se može objasniti! Život mogućnosti, život budućnosti za koga to vrijedi? Živimo da bi preživljavali i razmnožavali se. Život kakvih mogućnosti, i koje jebene budućnosti?
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
petak, 18.01.2008.
Post na temu zadnjeg i prezadnjeg posta, koji su podignuli malo prašine u Lijepoj našoj!
Eto mene malo, da sebi olakšam a i da nešto napišem...
Događalo se svašta prošli dana, i dobro i loše...
Neke osobe su reagirale kako su reagirale, nekolicina nas je podržala na čemu smo im zahvalni, ostatak nas je popljuvao i provocirao, ali svatko je to sebi shvatio na svoj način i svatko je to drugačije doživio. Mi smo rekli što smo imali, htjeli smo da javnost zna što se zapravo dogodilo. Nije bila bit u tome da je meni pozlilo i da sam se gušila već u tome da oni nisu htjeli doći, iako je to njihov posao i tako bi trebali postupiti, te smo ukazali na njihovu brigu pacijentovog zdravlja u KBO. Nisu ispali ok i fer i dobili su što su htjeli, smatram da je to shvatio svaki normalan čovjek, i da nije na takvo što mogao ostati ravnodušan. Netko je rekao da nismo normalni a opet netko nam je se divio što smo imali hrabrosti to učiniti i objaviti u medije te nam davao podršku.
A naravno u svakoj priči postoje dvije strane, netko je već komentirao kako jedva čeka drugu stranu, mogu reći da i ja jedva čekam. Prvog dana kad je članak izašao u Jutarnjem listu ravnatelj KBO je rekao da će on toga dana popraviti uređaj za snimanje koji je snimio razgovor mog supruga sa dispečerkom koje se javila u Hitnoj službi 05.02.2008. Eto, prošlo je već dosta dana i ravnatelj nije izašao u javnost da kaže nešto u svoju obranu i da je poslušao te popravio snimku. Većini je jasno da je se nešto dogodilo pa se ta snimka skriva, jer ona bi se pokazala u javnost da njima nešto ne odgovara na toj snimki. Ali što je bilo, bilo je, idemo dalje. Dobili smo obavijest da bi nas ravnatelj KBO mogao tužiti, kao da će se to najvjerojatnije desiti iako ne znam na osnovu čega ali jebiga on je jaći od nas i pozna sve kao i svi njega (veze-vezice=život znače). Ali sa tim se ne zamaramo previše, vjerujemo u sebe i mislim da mu baš nije to pametna odluka ali to smo očekivali i to smo znali da će se dogoditi, novinarka nas je odmah upozorila. Isto tako moram reći da je nas sve zgražao jedan komentar, neću otkrivati od koga je ali ide ovako:
"Dotična gospođica je otpuštena na Apaurinima i Praksitenima."
Smatram da taj komentar može napisati samo osoba koja je željna pažnje ili joj nešto ne paše ili slično. I da je se tako desilo, iako nije što mogu potvrditi KBO i JA sa svojim papirima, to nije smjelo izaći u javnost. Takve privatne stvari ne smiju izaći iz bolnice i samu ću reći da se toj osobi ( a zna se koja je ta osoba) koja je to napisala se ne piše dobro. Isto tako mediji poručuje da se toj osobi ne piše dobro i da je napravila jednu veliku glupost koju nije bila potrebna. Ako nije znala nešto drugo napisati, nije morala lagati jer u laži su kratke noge!
Isto tako komentar koji nas je zgražao je:
"Pa da ti je tako stao do žene sigurno bi joj pronašao prijevozno sredstvo do bolnice. Još najbolje da ti doktori i dođu po ženu. Pa stvarno tvoji komentari zaista nemaju smisla."
Osoba koja je ovo napisala jednostavno nema srca, da može tako što može reći i izjaviti. Većina će se složiti sa mnom, ta dotična gospođica koje je to napisala se zna tko je i što je, prepoznali smo je po komentaru. Sasvim nepotreban komentar koji nas je jako povrijedio, nismo očekivali takvo što. Pretpostavljam da nema pojma što se desilo i da joj se nekad ništa ni slično nije desilo, jer da je ne bi takvo što ni u snu rekla. Zahvaljujem se duboko toj gospođici na predivnom komentaru.
Nismo htjeli nikakvu korist izvući iz toga, kako su neki tvrdili. Htjeli smo da nacija sazna kakvi su iako znaju, ali dali smo još jedan primjer KBO na uviđaj. Kad sam pogledam... ne valja kad se šuti, ne valja kad se kaže... ne valja nikako...
PA LJUDI ŠTO NAMA VALJA???
Čast izuzetcima koji su bili uz nas i koji su nam davali podršku, zahvaljujemo se i tim osobama. Jer da nije bilo takvih, slomili bi se od ovih koji su tu samo da nas provociraju i pljuju.
Eto ja vas sad pozdravljam, nadam se da će se to već nekako riješiti i ako bas bude moralo doći do tužbe da će to ići u nasu korist... jer nema šanse ako se to dogodi da dopustimo da ode u njihovu korist, a u stvari to se ni ne može dogoditi.
Čujemo se i tipkamo jednog dana.
Lipi pozdrav svima!
srijeda, 16.01.2008.
Moj komentar na članak sa stranice jutarnji.hr
Prije nego krenem na temu posta i komentirati članak, ZAHVALJUJEM se Jutarnjem listu jer su prvi reagirali na situaciju i događaj koji je se dogodio u slučaju Staničić, za one koji ne znaju o čemu pričam evo linka pa će saznati.
LINK "U Hitnoj su rekli: Dođite tramvajem"
Nakon našeg intervjua sa Jutarnjim listom, koji su to objavili u svojim novinama i koji su bili zainteresirani za nastalu situaciju i događaj, pratila sam komentare na njihovoj stranici i ostale vezane sadržaje uz Slučaj Staničić. Naišla sam na jedan članak koji možete pročitati ovdje ako vas zanima, i ostala paf i zgrožena izjavama...
LINK "Istraga traje, ali je reakcija dispečera možda i opravdana"
Ne mogu, a da ne prokomentiram na članak sa stranice Jutarnjeg lista
"Istraga traje, ali je reakcija dispečera možda i opravdana" pa ću krenuti polako.
„Reakcija dispečera oko reda hitnosti u slučaju Katarine Staničić (21) iz Osijeka medicinski je vjerojatno bila opravdana jer dijagnoza koju ima nije imala veze s problemima kritične noći.„
Na ovu izjavu dotičnoga mogu samo reći da mu je ta izjava zlatna vrijedna i da će nalazi pokazati (njihovi i od privatnika), pa ćemo ih usporediti i dokazati o kakvoj se dijagnozi zapravo radi i tko tu koga laže i kleveta. A novinarka je rekla da će nakon toga svega najvjerojatnije on nas tužiti radi klevete te da se pripremimo i spremimo na to. Mi smo spremni i pripremljeni, a dali je dotični spreman i pripremljen?
"Stupio sam s njima u kontakt i dogovorili smo susret kako bi mi osobno sve ispričali - rekao je Pašalić. Budući da je uređaj za snimanje telefonskih razgovora neko vrijeme bio u kvaru, Pašalić je rekao i da još ne može sa sigurnošću reći hoće li se moći preslušati razgovor
Da, dotični gospodin Pašalić je stupio u kontakt sa mnom, ali mi nismo dogovorili nikakav susret. Gospodin mi je dao broj na koji da mu se javim danas tokom popodneva, ali nisam nigdje JA potvrdila i nisam nigdje ni natuknula da bi ja došla na taj razgovor pa ni izjavila tokom razgovora što zna on sam. Gospodin je uporno tvrdio tokom razgovora da ta nastala situacija nije tako ozbiljna kako mi tvrdimo i da je on pregledao nalaze i pričao sa "doktorom" koji me je primio te noći, te da je Hitna služba normalno ispravno postupila. Ne vjerujem što trenutno čitam, trenutno sam u šoku, ljuta sam i razočarana. Mislim, da je se dotični gospodin danas tokom toga razgovora trebao ispričati u svoje ime i ime osoba koje su bile prisutne u KBO te večeri. Jer ipak predstavlja KB I ako mu je toliko stalo da se to riješi kako tvrdi te da se sazna što se desilo i na koji način se desilo. Ne pada mi napamet ići na nikakav razgovor niti sam mu rekla da ću doći, pa ni poslati e-mail kako je dotični tražio pogotovo nakon tog razgovora, jer mi je dao do znanja da smo budale i u krivu a oni zlatni, pošteni i pravedni "doktori" KBO.
A što se tiče uređaj za snimanje telefonskih razgovora može ga biti stid i sram što je dao takav bijedni i prozirni izgovor da se ne bi došlo do toga razgovora sa hitnom službom, a do toga se može doći lako, najlakše od svega. Trenutno nije svjestan situacije u kojoj se nalazi pa traži kojekakve izgovore da bi okaljao svoje ime i KBO te nas prikazao posranim (ispričavam se na rječniku). Svi mi dobro znamo kakvi su tamo mesari, ovaj slučaj što se desio nije ni prvi ni zadnji, dešavat će se i u buduće, mogu tvrditi sa velikom sigurnošću. Sam je sebe pokopao tom izjavom " uređaj za snimanje telefonskih razgovora je neko vrijeme u kvaru ", opet ponavljam nije svjestan što je sam reko time i što to znači, da je malo promislio i razmišljao ne bi se takvo što pa ni izjavio! Da dotični toliko žarko želi poslušati taj razgovor učinio bi to, jer se lako može doći do te snimke razgovora, jer je ovo specifičan slučaj i takve se stvari moraju dati ako se zatraže! Žalosno da ravnatelj KBO sam sebe potkopava i govori ne istinite stvari i to u moje ime (naše) jer je pričao sa mnom. Može ga biti stid i sram! Što se tiče mene i KBO je gotova stvar, ni mrtva više tamo!!!
Ništa više nemam za reći osim ovoga što sam rekla za dotičnog, nemam ništa dobro i pohvalno da kažem za njega, mogu ga jedino popljuvati jer nije čovjek a nit će ikad biti.
nedjelja, 13.01.2008.
Dali sam ja baksuz ili obična žena koja ima problema sa zdravljem ili nešto treće?
Kad se već toliko priča o meni, moj suprug je napravio post na temu mene i mog zdravlja te Kliničkom bolnicom Osijek (KBO), Dnevnik nove tv je objavio, Blog.hr je post stavio na naslovnicu, zove nas Večernji i Jutarnji list te Javno. hr da damo intervju pa da i ja kažem nešto o tome i što je zapravo uzrok tome svemu i kako ja gledam na to sve! Kao mala rodila sam se sa rupicama na srcu, imala sam 4 rupice na srcu. Kad sam imala 5 i pol godina išla sam na operaciju jedne rupice, pa na operaciju druge rupice 1993 godine u Zagrebu na Rebru. Kad sam malo narasla počela sam se raspitivati i tražiti objašnjenje zašto se to dogodilo i dali postoji neki razlog. Nakon nekoliko literatura i odgovora liječnika dobila sam odgovor da moja mama nije preboljela do kraja prehladu te da je pušila u trudnoći pa sam zbog toga se rodila sa rupicama. Sve se to događalo dok sam bila mala, redovito sam išla na kontrolu i sve ostalo što sam morala. Zadnji put sam bila u Zagrebu na kontroli 1998 godine i tada mi je moj liječnik rekao da su mi ostale još dvije rupice i da će se to kao povući samo od sebe, da dolazim i dalje na kontrole. Međutim moji roditelji nisu bili bogati i moćni da me vode godišnje po dva puta na kontrole pa su jednostavno odustali od svega jer je bilo preskupo a mi nismo imali toliko novaca. Ali kad sam ja stala na svoje noge potražila sam liječničku pomoć u KBO, da bi obavila kontrolu i vidjela da li se rupice zatvaraju same od sebe kao što mi je liječnik rekao da hoće i dali je sve uredu. Odmah u startu sam se razočarala jer su mi Dr. K. Buljan i Dr. L. Knežević 2002 godine u 5 mjesecu rekli da me ne mogu obaviti kontrolu i obaviti pregled jer sam operaciju imala u Zagrebu.
Redoslijed mojih odlazaka u KBO:
- 7 mjesec 2002 godine (vrtoglavica, mučnina, groznica, mračenje pred očima, gubitka svijesti, utrnulost ruku i nogu, povišen tlak) moj tadašnji dečko je pozvao hitnu pomoć. Došli smo u bolnicu obavili su mi EEG, TCD, SE, KKS, GUK, FE, TIBC, UIBC. Nakon toga su zaključili da mi smetaju vrućine i da mi je samo pozlilo jer je vrijeme bilo jako vruće i da je sve uredu, ne kažem da nije to ali opet to i nije neki razlog. Ali vjerovala sam im.
- 2003 godine mi opet pozlilo kada sam izgubila svijest na 10 minuta dok sam bila u kupatilu, pala sam na wc školjku i udarila se u desnu stranu leđa, utrnule su mi noge i ruke, pao mi je tlak, osjećala sam slabost , vrtio mi se, groznica me tresla, mračilo mi se pred očima. Napravili su mi opet iste pretrage i sve je opet po njima bilo uredu, opet mi je pozlilo jer je vrućina. Poslali su me kući na dijetu , da pijem obilno puno tekućine i da izbjegavam boravak na suncu što sam i učinila. Opet sam im povjerovala.
- 2004 godine tjedan dana nisam imala stolicu, povraćala sam nekoliko puta na dan, imala sam temperaturu , grlobolju , slabije sam čula i bol u prsnom košu te tupe bolove u trbuhu. Ostavili su me u bolnici na promatranju i napravili mi klizmu, nakon tjedan dana su me pustili uz objašnjenje da sam imala zastoj crijeva. Naravno opet sam im povjerovala jer su liječnici.
- 2005 godine mi je opet pozlilo, imala bolove u predjelu prsnog koša, teško sam disala, mračilo mi se pred očima, utrnule su mi ruke i noge, imala sam povišen tlak, osjećala slabost. Opet su mi napravili sve pretrage i ostavili me u bolnici na dijeti da otkriju što mi je, kako je meni bilo svaki naredni dan bolje oni su me otpustili uz objašnjenje da mi smetaju vrućine i da ja moram shvatiti da sam srčani bolesnik. Povjerovah jer su mi rekli da sam srčani bolesnik, valjda oni znaju što to zapravo znači.
- 2005 godine sam nisam imala stolicu 12 dana imala sam bolove u trbuhu, slabost i mučnine. Otišla sam na pregled kod svog liječnika i on me odmah uputio za bolnicu. Tamo sam ostala 1 mjesec i 27 dana, bila sam cijelo vrijeme na dvopeku i čaju te infuziji. Nisam više mogla izdržati zadnjih dana pa sam molila sestru da mi donese nešto za jesti jer sam se počela gubiti, liječnici su od mene očekivali stolicu pa im je bilo jako čudno što ja toliko dugo nemam stolicu… pa kako da ju imam kad sam 1 cijeli mjesec i 27 dana na dvopeku, čaju i infuziji?! Nakon toga je moja sestra pobudila i tražila glavnu sestru zaraznog odijela da ju pita što je meni i dali se što zna. Glavna joj je sestra rekla da imam predugačko debelo crijevo te da bi ga morala rezati, na upit moje sestre dali ja mogu nešto drugo jesi osim dvopeka i čaja i zašto sam ja toliko dugo na dijeti glavan sestra je odgovorila upitno „ Od kad je ona na dijeti i zašto je ona na dijeti?“, kad je skužila da je obična medicinska sestra mi prepisala dijetu počela se čuditi rekavši da ja ne moram biti na dijeti i otkud pravo toj medicinskoj sestri da me stavi na toliko dugo vremena na dijetu. Znate li što to znači da sam ja 1 mj i 27 dana bila za džabe na dijeti radi glupe obične medicinske sestre koja nema pojma o pacijentovom zdravlju… nakon toga sam izgubila jako puno kila i nisam mogla normalno hodati jer nisam imala snage. Pa da ih čovjek ubije, ništa drugo!
- 2006 godine sam zatrudnjela i naglo počela krvariti, imala sam spontani pobačaj, ali dotični ginekolog Dr. M.Milojković mi je rekao da ja svejedno ne bi izdržala trudnoću i da se to moralo desiti, bolje prije nego kasnije. Utjehe li mi je dao, kako ga nije stid i sram mi takvo što uopće reći.
- 2007 godina mi je bila mirna… imala sam poteškoća ali nisu bili tako veliki… sve se dalo srediti tabletama.
- 2008 godine sam započela kako sam započela… gušenjem, bolovima u prsnom košu te sam završila na hitnoj… naravno da više ne ponavljam nisu znali što mi je te su mi dali injekciju i pustili kući. Takvu nekulturu i bezobrazluk nisam još vidjela kao sada, jednostavno sam ostala bez riječi i mogu vam otvoreno reći da se od sad bojim i ići kod tih „ doktora“ ako ih se uopće može tako nazvati!
Iskreno ponekad se pitam čovječe pa kako sam ja to sve preživjela, spram tih svih silnih doktora koji ne znaju što mi je i kako mi pomoći. Toliko puta sam završila u bolnici a nikad nisu znali što mi je i kako to više izliječiti. Kao da nam medicinsko osoblje čini uslugu, a ne posao za koji ih se plaća! To samo pokazuje i dokazuje naše liječnike u KBO, koliko oni znaju i koliko se oni brinu za svoje pacijente. Opće je poznato da je hrvatsko zdravstvo u rasulu ali ovako što doživjet, pa zar ne bi oni trebali učinit sve što je u njihovoj moći da pomognu a ne se zajebavat?! Ali oni su plaćeni za taj posao i njima nitko nije kriv što moraju raditi takav posao kakav rade, što moraju raditi noćne smijene i biti na usluzi kad god zatrebaju. To im ne daje pravo da budu neljubazni, nekulturni i bezobrazni. Što ja mogu ako nemam kako doći do njih, što bi ja trebala raditi kad meni pozli a nemam auto? Dali bi možda trebala doći pješice do njih sa kraja grada na drugi kraj grada u takvom stanju…a da njima vozila hitne pomoći stoje uparkirana na parkiralištu? Dali bi ja trebala njim moliti da oni dođu po mene? Dali bi im ja trebala dati nekakve pare sa strane da me odvezu do bolnice ili je to samo njihov posao? Kako čovjek može biti takav i ne pomoći osobi kojoj pomoć treba iako im je to posao? Pa pomogla bi strancu da vidim da mu pomoć treba, a kamo li da sam školovana za taj posao. Nisu vrijedni spomena, ali nadam se da ćemo uspjeti pokazati im da se ne igraju ljudskim životima nego da budu ono što moraju i ono što zapravo jesu… pa makar mi to bilo zadnje, jer idemo do kraja! Nisam jedina kojoj se takvo što dogodilo, voljela bi da svi imaju tu mogućnost i da svi ostali imaju priliku reći kakvi su i tko su „doktori“ KBO! Sramota, nažalost naše KBO…
srijeda, 09.01.2008.
Ljepota ili smrt???
Biti lijepa danas je pogrešno shvaćen pojam. U današnje vrijeme biti lijepa znači trošiti hrpe love na kozmetiku i garderobu, ugraditi kosu, nokte, povećati grudi, usne, smanjiti nos, biti na rigoroznim i opasnim dijetama, teturati ako treba samo biti IN. Zar se zbilja svodimo na usne i grudi te dupe? Ljudi su strahovito površni… kud je taj svijet otišao da se gleda samo izgled, a ljudima se u biti servira - laž...strava i užas. Gledam oko sebe iskompleksirane, a lijepe, mlade cure kako se bjesomučno izgladnjuju i nanose kreč, a ne šminku na lice, prikrivaju svoju pravu ljepotu, mladost. Isto tako i starije žene žene pate od kompleksa ulaska u stariju dob, klimakterijske tegobe valjda, pa su konstantno na dijetama. Danas je skoro svatko lijep ili lijepa, ali kad se skine ta sva šminka ona može biti još ljepša a može biti i ružnija. Danas svi nabacuju na sebe svakakvih gluposti koje štete koži ali samo da budu lijepe, iskreno meni su ljepše prirodne ženske, bez šminke. Recimo znam jednu žensku ima 37 godina i njezin suprug je nikad još nije vidjelo bez šminke, ustaje se sat vremena prije njega da bi se našminkala... pa zar to nije strašno??? Kakve su to gluposti zavladale u današnje vrijeme? Moraš biti jebena čačkalica i imati tone šminke na sebi, te imati sve neke skupe stvari da bi ti neki peder ili neko sličan njemu rekao da si lijepa... stvarno jebote koje su to gluposti. Mislim da je to sve pretjerano i da se previše gleda tv i čitaju sranja od časopisa... nije sve u ljepoti i toni šminke na sebi... Svi već vrlo dobro znamo kako ljepota dolazi iznutra. I zaista, malo je onih koji bi rekli da dobar, zadovoljan i sretan čovjek ne zrači nekom posebnom energijom zbog koje privlači pažnju. No, iako smo bezbroj puta primijetili kako ista osoba kada je dobre volje i sretna izgleda mnogo ljepše i svježije nego kada je našminkana i sredita, i dalje se trudimo vlastiti sjaj postići izvana. Zašto je tome tako? U svijetu je postavljen neki prokleti standard da žena mora biti vitka s velikim sisama, dobrom guzom, imati 30 kg itd, a sve što nije tako ne uklapa se u pojam lijepa žena! A sad pitam vas ja, pa ko je njima dao pravo odlučivat o tome koja žena će se smatrat lijepom a koja ne? Ma to su budale i kreteni! Nema, nepostojni ružna žena, sve žene su lijepe na svoj jedinstven način. Osobno ja nikad nijednu ženu/curu nisam sudila po izgledu, jer za mene izgled je sporedna stvar, za mene je bitnije kakva je ona u glavi, kako razmišlja, kao se ponaša, kakva je osoba što smatram bitnim, a tek onda gledam izgled. Jer za mene žena, ma ne znam da je kako lijepa i to sve, al da nema ništa u glavi gubi svoje čari. Smatram da cura/žena mora biti prirodna i da nijednoj nije potrebna šminka, jer ljepota dolazi iznutra a ne od kile šminke na njezinom licu! Smatram da se cure/žene ne trebaju sakrivati iza šminke nego prikazati svoju prirodnu ljepotu!! Iako sam i ja žensko, možda će nekome smetati ovaj post ali meni takve stvari ne padaju na pamet...nosim ono u čem se ugodno osijećam i ne stavljam šminku uopće...to me ne privlaći ni najmanje...ima puno boljih stvari od toga...sredim se i ja bez soga ili stim ali u jako malim dozama da se skoro i ne primjeti... Ženske se stvarno puno sređuju. I stvarno puno vremena troše na to sređivanje. I stvarno su puno samokritične a to je stvarno žalosno…
„Prirodna ljepota ili ti ga u našem jeziku je ono krucijalno što razdvaja pravu ljepoticu od one umjetne. Atraktivna ženska često znači samo dobro napucan komad mesa za pojebati i ništa vise. A lijepo žensko kad vidimo, budi puno suptilnije osjećaje u muškarcu.“
nedjelja, 06.01.2008.
Život...kad počinjemo živjeti i koliko vrijedi jedan ljudski život?!
Tako sam sretna što sam čovjek, ma koliko to možda prepotentno zvučalo. Nekome to možda ne znači ništa, meni znači sve. Ništa nije važno, ništa nije vječno, ali znajući to znam uživati u ovom trenutku i svom životu... Sretna sam što još uvijek imam snage sanjati bajku i ne dopustiti da me dotiču ljudi prljavih ruku, pokvarenih misli... Istina, ponekad me rastuži svijet odraslih, iako odavno i ja pripadam toj kategoriji ljudi. Izgleda kao da su zaboravili svoje snove i ideale u koje su se zaklinjali, sve one naoko patetične stvari, a zapravo jedine i ljudske: iskrenost, ljubav i prijateljstvo. Život nisu neplaćeni računi, lažni statusi ni lažne ljubavi… Život je onaj topli, banalni pogled koji nam daje snagu da pohrlimo u sutra i uživamo u tom osjećaju već danas. Život su osjećaji, iskrenost i bezbrižnost... zato puštam da u meni i dalje živi ono malo veselo, radoznalo, iskreno i razigrano dijete... Živim sada, u ovom trenutku, u ovom trenutku se veselim tome što imam nove prijatelja i supruga koji razumiju sve moje vratolomije, radosti, bolove, pa i suze... koji su uz mene kad mi zatrebaju!
Kada zapravo počinje život?
Da li je početak našeg života započeo one jedne večeri 9 mjeseci prije našeg rođenja? Da li počinje onog dana kada smo odlučili malo protegnuti svoje ručice i nožice, udarajući mamu iznutra i vičući " tu sam, živ sam!" ili
počinje našim prvim udahom zagađenog zraka?
Vrištimo od muke, od šoka kakav je hladan taj vanjski svijet, a svi su oko nas sretni što smo se rodili. Dok mi urlamo nitko nas ne razumije a ono što želimo je: vratite me natrag tamo sam sigurno i zaštićeno mamino malo biće. Samim rođenjem mi krećemo unatrag. Dani su nam odbrajani, zna se prosječan životni vijek, znamo da od tog našeg prvog dana u vanjskom svijetu zapravo počinje prvi dan prema našem umiranju. Idemo prema brojci 1, 10, 20, 50, 70 i dalje je upitno... idemo brojati do smrti. Mi svojim rođenjem počinjemo umirati. Teško za shvatiti i malo tko uopće razmišlja na taj način.
Koliko vrijedi zapravo jedan ljudski život?
Gledajući ekonomski, jedan ljudski život vrijedi manje od opreme u tvornicama, manje od tržišta, manje od profita. Zato se radni dan rasteže do granica maksimuma. To znaju djeca u Aziji gdje rade do 14 sati na dan, kao i vrijedne dječje ruke pri izradi tepiha. Kako su ona lako zamjenjiva roba, njihov život ne znači puno. Pokoji dolar ili kuna dobije se ako se proda dijete ili mlađu ženu u roblje, za seksualno iživljavanje masnim turistima, zarada pripada makro, a batine, poniženja, i prisilna prostitucije pripada po pravu "slabijeg" roblju koja noću gmiže po ulicama.
Gledajući politički, život u predizbornom dijelu mandata znači deklarativno puno; može se ušićariti pokoji glas. Inače ne znači ništa, politika je pravo jačeg da dobije moć manipulacije nad slabijem, naravno uz sveopći konsenzus.
Gledajući u kontekstu religiozne prakse, ljudski život vrijedi; dan je od Boga i kao takav, mora se čuvati. Sve je to dobro, dok tračak euforijskog fanatizma ne obuzme pastvu, uz sveopću podršku osjećaja ugroženosti od drugih različitih konfesija.
Onda (tuđi) ljudski životi van skupine, imaju malu vrijednost.
Gledajući matematički, što su neki eksperti na tom polju zaključili, jedan ljudski život vrijedi jako malo; kad bi se ljudski tijelo raščlanilo na zbir kemijskih elemenata i spojeva, u prodavaonici kemijskih proizvoda za laboratorije vrijedili bi jako malo.
Život ne vrijedi novaca, dobara, niti izraženog truda, vrijedi on kao sama zamisao života i samog njegovog izvorišta. Vrijedi jer za njega postoji neki plan, neko ostvarenje koje ga očekuje da ga ispuni. On je jedinstven, i nema za njega izražajne vrijednosti. Jer je iznad vrijednosti materije, osobnog IQ, spola i sposobnosti. Uvriježeno je da tuđi život vrijedi onoliko koliku vrijednost propagira zamisao i ideja koju smo usvojili i po kojim se ravnamo, ne pitajući se u njenu ispravnost. I dovodeći uopće to u pitanje. To je pogubni utjecaj ideologije, uz svesrdno pomaganje naše zamrle savjesti.
Možemo se onda zapitati za vrijednost našeg života, kad za nas tuđi nema nikakve vrijednost?
subota, 05.01.2008.
Stop pušenju a alkoholu sloboda... bem ti našu državu!
Zamislite s čim se bavi naša buduća dična vlada....
Bave se s zabranom pušenja (to je sada u EU u điru pa moramo pratiti trendove u EU i ako smo jakoooo daleko od EU ali jebiga…), zakonom o promilima (naravno to treba ukinuti… jebe se njima što svaki dan netko pijen ubije nekoga…) , dijele fotelje, izmišljaju ministarstva! A svako jutro kada se probudimo poskupi ili kruh ili mlijeko ili brašno ili meso ili tjestenina, neki novi kredit nam osvane jer drugačije se ne može preživjeti u ovoj našoj jebenoj državi. Ali to nije bitno jer Sanader i dijaspora kažu da svakim danom živimo sve bolje!!! Ajde prodajte i ovo malo Hrvatske što je ostalo pa da nam stvarno EU govori kad ćemo da mokrimo, a kad možemo da idemo na veliku nuždu jer čini mi se da bez tih "stranih sila" ni to ne znamo!!! Pametnije bi im bilo da hvataju ljude sa alkoholom a ne cigaretama... na kraju krajeva pušaći prije umiru i stoga državu manje koštaju negoli oni koji ne puše. Nepušači duže žive i krampaju pa ih duže i treba liječiti... pogledajte malo Nizozemsku kao primjer. Alkohol treba ukinuti u potpunosti, niko nikome nije naudio zato što je popušio neku cigaretu a pijani ljudi su svašta u stanju učiniti! To je najgluplji mogući potez glupog i odvratnog Sanadera… Neka oni u saboru prestanu piti i jesti na ixice pa ćemo i mi poštivati neke od njihovih uvjeta... do tad pušim i pušit ću... nitko mi to ne može zabranit... kad već ne daju travu... pušit ću koliko hoću i kad hoću. Kao i obično, vlada zatvara oči pred jednim puno većim problemom, a to je alkoholizam, koji osim direktnog utjecaja na zdravlje ima i ogroman utjecaj na kvalitetu života ljudi iz okoline alkoholičara. Al neka se mi mjerimo sa EU, a pivo neka se i dalje reklamira ko prehrambeni proizvod! Naravno, alkohol je Hrvatski problem broj 1, isto kao i ulazaka u NATO, ZERP i ostala sranja o kojima debili pregovaraju... naravno, o ekonomiji i gospodarstvu se nije moglo čuti ni "a" da su pregovarali, zašto me to uopće ne čudi! Umjesto da prvo razmisle kako da poboljšaju život nas "običnih " ljudi tj. da povećaju plaće ili da barem zaustave ova prevelika poskupljenja oni raspravljaju o zabrani pušenja i ukidanju 0 promila.... Benzin je već poskupio jer „naravno“ treba pratiti rast nafte u svijetu. Poskupljuje električna energija, voda, plin, čistoća, bijela tehnika pa i prehrambeni proizvodi jer se „mora“ pratiti rast cijena u EU. No naš sveukupni dojam je, da mi po svemu pratimo i približavamo se u EU osim po rastu plača. Dojam je da smo tu još uvijek jako nisko na Balkanu. Cigarete nisu ništa manje niti više opasne nego tisuće drugih stvari koje svi svakodnevno radimo... Što se mene tiče ja bi se prije pobunila za alkoholičare kojih ima JAKO puno i koji su JAKO opasni... što možemo svaki dan čut, vidjeti te doživjeti! Probajte se sjetit kad ste čuli da je čovjek u pijanom stanju učinio nešto dobro… alkoholičari čine stalno nešto loše, stalno su krivi za prometne nesreće, malo-malo se čuje kako su se pijani potukli, pijan ubio neko, pijan zapalio nešto itd.. Što se tiče pušenja, ova je nacija već davno svoje popušila, dimilo nam se i iz ušiju i očiju kao i usta... pa smo sad prerasli u teške pušače. To je totalno suludo, bolesno i izopačeno... da imam uvijete odselila bih iz ovako morbidne zemlje....
Smrt alkoholu a cigaretama sloboda!
četvrtak, 03.01.2008.
Jedna jebena stvar od njih....
Elemental
Tako lijepa
Tako lijepa, držiš svijet u šaci
na tvoj mig pijuni plesu
ti si kraljevna u bajci
tvoj vjerni suputnik
oblak skupoga parfema
obavija meki baršun
tvoga porculanskog tena
Tvoji nokti ne pucaju
tvoja kosa nema sijede
tvoje ruke su nevinije
tebi se nikad ne jede
znaš sve sexy manire
na telefon kažeš halo
pozvana na tri domjenka
al' ti se nije dalo
Imaš sobu za cipele
i gurua protiv stresa
koji i usput čita tarot
i za tebe i za pesa
imaš odijelce za Fifija
i laptop za chatat' s društvom
al' moraju malko čekat'
jer tipkam sa jednim prstom
Voliš svijeće i cvijeće
kupke s mirišljavom soli
zapravo ne voliš sex
al' daješ jer on to voli
držiš čašu s dva prsta
znaš berbu ko somelier
procjenjuješ umjetnine
je l' Lipovac il' Berber
Znaš sva kulturna mjesta
gdje lupetaš prazne fraze
veni, vidi, vici
ne, bacaš latinske izraze
Uđi u limuzinu, ima bar, TV, klimu
Gospon te mazi po nozi
s donje usne briše slinuš
smješkaš se, mjenjaš temu
evo auto je već pred stanom
izlaziš, glasno se smiješ
nek znaju, ti si tamo
pomirena sa sobom, ulaziš u stan
kakav divan dan, pomisliš, divan dan
I štikle postanu tijesne
i leđa nisu vise ravna
i šminka razmazana
ostaješ sama
i osmjeh više ne sjaji
kosa nije tako bajna
sise idu na dole, ostaješ sama
I srce više ne osjeća
glava više ne sanja
ne daj se godinama
Ines, ha, ostaješ sama
ne daj se, Ines, ostaješ sama
Ne vrijediš tol'ko, dušo, precijenila si se,
misliš meni bit' na grbači, kako da ne
svako ko te vidim najradije bih te puko
samo si za to stvorena, tuko
Ti si moja princeza
tako slatka kad se smiješ
svi mi zavide kad izađemo van
skupa pića piješ tako i izgledaš
ne može te imat' svatko
ljepotice, izgledaš tako slatko
Al', brate mili, skupa si
nisi isplativa investicija
dušo draga, je l' imaš ti uopće
ikakvih ambicija
sta's cijeli život po kavama
družit' se s tim kravama
za pedeset godina šta misliš
šta bi bilo sa nama
Kad život se promijeni i nestane glamura
sve što ostaje je priglupa
nerealizirana cura
misliš da cijeli život
ću radit' da tebe izdržavam
ma odi mi u kurac
takvu vezu ne podržavam
Sorry, ne trebaš mi, nađi drugog kretena
ak' se tvoj život vrti
oko auta i parfema
šta znaći dobar seks
to ti je jedina kvaliteta
'oš ti donosit' novce u kuću, nećeš, šteta
Ja hoću, al' ne za tebe takvu
dušo, shvati da sva ta tvoja sranja
neko na kraju plati
nađi drugu budalu za to
što trebaš da ti sredi
sa mnom nećeš, tvoja pička
ipak tol'ko ne vrijedi
Ti znaš sve i znaju te
gdje god da dođeš ti si zvijezda, carice
smješe se, snimaju te
daj baci im bar kost da navale
Ti znaš sve i znaju te
o tebi šapću masne tračeve
i smješe se, snimaju te
i čekaju priliku da ti uvale.
utorak, 01.01.2008.
Sretna Nova Godina!
Sreća je u malim stvarima i zato u svakom novom danu 2008. godine pronađite barem jedan razlog za osmijeh.
Želim vam u novoj godini...
1. Miris prve jutarnje kave,
2. Spoznaju da je sutra praznik,
3. Pobjedu naše reprezentacije,
4. Sniženje 50% u vašem omiljenom dućanu,
5. Sunčano subotnje jutro,
6. Kućnog ljubimca koji vam se veseli,
7. Slobodno parkirno mjesto u centru grada,
8. Spoznaju da možete odspavati još sat vremena,
9. Da isprve pronađete hlače koje vam dobro stoje,
10. Kavu s prijateljima iz djetinjstva,
11. Maštovit i vesel san,
12. Iznenadan posjet prijatelja baš nakon što ste završili veliko čišćenje,
13. Spoznaju da ste u bržoj koloni,
14. Da isprve izaberete ključ iz bunta,
15. Hiperaktivne prijatelje u petak navečer,
16. Da vam konobar donese smeđi šećer bez da ste ga tražili,
17. Da uhvatite zeleno na semaforu,
18. Da vaš omiljeni prastari kaput postane modni hit sezone,
19. Cappuccino sa puuuno pjene,
53. Da vas voljena osoba dočeka ispred posla,
20. Svježe pecivo u tri popodne,
21. Dvije kile manje nakon sinoćnjih čevapa,
22. Petak, na sve moguće načine,
23. Užitak u besciljnoj vožnji po praznim cestama,
24. Da se sjetite stihova pjesme iz vaše mladosti,
25. Rješenje problema koje vas muči danima,
26. Da otkrijete da se nekome sviđate,
27. Važan podatak baš kad ga trebate,
28. Reprizu epizode omiljene serije koju ste propustili,
29. Da netko na dodjeli Oscara ima iste cipele kao vi,
30. Priče koje jedva čekate podijeliti s drugima,
31. Da vas netko razveseli sitnim poklonom bez povoda,
32. Da vama dragi prijatelji postanu roditelji,
33. Vruću čokoladu u hladnom danu,
34. Duplo manji račun za mobitel,
35. Da pronađete u džepu proljetne jakne 100kn na koje ste već zaboravili,
36. Susret zbog kojeg brojite dane,
37. Da svaki dan naučite nešto novo,
38. Da kolač koji radite prvi puta ispadne fantastično,
39. Smiješak djeteta koje ne poznajete,
40. Miris vedre ljetne noći,
41. Da vam kiša opere auto,
42. Da uočite prve visibabe u snijegu,
43. Pahulje koje vam padaju na nos,
44. Da laste naprave gnijezdo pod vašim prozorom,
45. Užitak u prvim trešnjama,
46. Da osmijehom pobijedite svaki stres,
47. Parfe tortu sa šlagom koja ne deblja,
48. Vikend u nekoj europskoj metropoli,
49. "Leptiriće" u trbuhu,
50. Osjećaj uzbuđenja pred putovanje koje dugo planirate,
51. Osjećaj olakšanja kad otkopčate pancericu,
52. Jutro bez gužve,
53. Ugodnu bol u mišićima nakon treninga,
54. Sastanak sa zgodnim klijentom,
55. Jutarnji cvrkut ptičica pod prozorom,
56. Uspjeh dragih osoba,
57. Da otkrijete novi omiljeni kafić gdje puštaju super muziku,
58. Livadu punu maslačaka za puhanje,
59. Sklupčavanje ispod deke uz super film dok vani pada kiša,
60. Iskren pljesak kad na karaokama otpjevate pjesmu grozno, ali uživajući,
61. Dobro raspoložene ljude na poslu,
62. Pjevanje u zoru,
63. Odličnu ideju za rođendanski poklon prijatelju,
64. Mjesto do prozora u avionu,
65. Odličnu vremensku prognozu za vikend,
66. Fotografiju na kojoj odlično izgledate,
67. Poljubac za laku noć,
68. Poljubac za dobro jutro,
69. Snijeg na skijanju,
70. Neotkrivenu pješčanu uvalu (bez ježeva),
71. Klima uređaj dok čekate u redu,
72. Godišnjicu mature na kojoj blistate,
73. Zasluženu povišicu,
74. Pjevanje uz pjesmu s radija dok se vozite na posao,
75. Život s onima koje volite,
76. Da se riješite štetnih navika,
77. Lijepo vrijeme na godišnjem,
78. Nalet inspiracije pred praznim papirom (ekranom),
79. Hrvatsku u finalu Eura 2008.,
80. Praznik koji pada na ponedjeljak ili petak,
81. Bezbolan posjet zubaru,
82. Prezentaciju dovršenu prije roka,
83. Duhovitu zdravicu u vašu čast,
84. Lift na vašem katu kad ga trebate,
85. Da pronađete staru snimku na kojoj se glupirate,
86. Da vam netko napravi fine sendviče za put,
87. Zaradu na (HT-ovim) dionicama,
88. Sretan put kamo god išli,
89. Smijeh koji ne prestaje,
90. Pozitivne misli i ideje,
91. Pravog prijatelja na kojeg možete računati,
92. Da svi koje volite budu zdravi,
93. Zadovoljstvo samim sobom,
94. Da se svako jutro budite sa osmjehom na licu,
95. Da darujete krv koja nekome spasi život,
96. Da se sexate i sexate do besvjesti,
97. Da imate puno para...na bacanje.
98. Da dobijete puno djećijih doplataka,
99. Da napišete puno ljepih postova,
100. Još 365 novih razloga za osmijeh u 2009. godini!
SRETNA NOVA GODINA!
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Blogovi vrijedni pažnje
Brain Pulse
Nino 777
Eurosmijeh
Pakistanac
Hitna Služba
Anđeo i Demon