Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada

nedjelja, 13.01.2008.

Dali sam ja baksuz ili obična žena koja ima problema sa zdravljem ili nešto treće?

Kad se već toliko priča o meni, moj suprug je napravio post na temu mene i mog zdravlja te Kliničkom bolnicom Osijek (KBO), Dnevnik nove tv je objavio, Blog.hr je post stavio na naslovnicu, zove nas Večernji i Jutarnji list te Javno. hr da damo intervju pa da i ja kažem nešto o tome i što je zapravo uzrok tome svemu i kako ja gledam na to sve! Kao mala rodila sam se sa rupicama na srcu, imala sam 4 rupice na srcu. Kad sam imala 5 i pol godina išla sam na operaciju jedne rupice, pa na operaciju druge rupice 1993 godine u Zagrebu na Rebru. Kad sam malo narasla počela sam se raspitivati i tražiti objašnjenje zašto se to dogodilo i dali postoji neki razlog. Nakon nekoliko literatura i odgovora liječnika dobila sam odgovor da moja mama nije preboljela do kraja prehladu te da je pušila u trudnoći pa sam zbog toga se rodila sa rupicama. Sve se to događalo dok sam bila mala, redovito sam išla na kontrolu i sve ostalo što sam morala. Zadnji put sam bila u Zagrebu na kontroli 1998 godine i tada mi je moj liječnik rekao da su mi ostale još dvije rupice i da će se to kao povući samo od sebe, da dolazim i dalje na kontrole. Međutim moji roditelji nisu bili bogati i moćni da me vode godišnje po dva puta na kontrole pa su jednostavno odustali od svega jer je bilo preskupo a mi nismo imali toliko novaca. Ali kad sam ja stala na svoje noge potražila sam liječničku pomoć u KBO, da bi obavila kontrolu i vidjela da li se rupice zatvaraju same od sebe kao što mi je liječnik rekao da hoće i dali je sve uredu. Odmah u startu sam se razočarala jer su mi Dr. K. Buljan i Dr. L. Knežević 2002 godine u 5 mjesecu rekli da me ne mogu obaviti kontrolu i obaviti pregled jer sam operaciju imala u Zagrebu.

Redoslijed mojih odlazaka u KBO:

- 7 mjesec 2002 godine (vrtoglavica, mučnina, groznica, mračenje pred očima, gubitka svijesti, utrnulost ruku i nogu, povišen tlak) moj tadašnji dečko je pozvao hitnu pomoć. Došli smo u bolnicu obavili su mi EEG, TCD, SE, KKS, GUK, FE, TIBC, UIBC. Nakon toga su zaključili da mi smetaju vrućine i da mi je samo pozlilo jer je vrijeme bilo jako vruće i da je sve uredu, ne kažem da nije to ali opet to i nije neki razlog. Ali vjerovala sam im.

- 2003 godine mi opet pozlilo kada sam izgubila svijest na 10 minuta dok sam bila u kupatilu, pala sam na wc školjku i udarila se u desnu stranu leđa, utrnule su mi noge i ruke, pao mi je tlak, osjećala sam slabost , vrtio mi se, groznica me tresla, mračilo mi se pred očima. Napravili su mi opet iste pretrage i sve je opet po njima bilo uredu, opet mi je pozlilo jer je vrućina. Poslali su me kući na dijetu , da pijem obilno puno tekućine i da izbjegavam boravak na suncu što sam i učinila. Opet sam im povjerovala.

- 2004 godine tjedan dana nisam imala stolicu, povraćala sam nekoliko puta na dan, imala sam temperaturu , grlobolju , slabije sam čula i bol u prsnom košu te tupe bolove u trbuhu. Ostavili su me u bolnici na promatranju i napravili mi klizmu, nakon tjedan dana su me pustili uz objašnjenje da sam imala zastoj crijeva. Naravno opet sam im povjerovala jer su liječnici.

- 2005 godine mi je opet pozlilo, imala bolove u predjelu prsnog koša, teško sam disala, mračilo mi se pred očima, utrnule su mi ruke i noge, imala sam povišen tlak, osjećala slabost. Opet su mi napravili sve pretrage i ostavili me u bolnici na dijeti da otkriju što mi je, kako je meni bilo svaki naredni dan bolje oni su me otpustili uz objašnjenje da mi smetaju vrućine i da ja moram shvatiti da sam srčani bolesnik. Povjerovah jer su mi rekli da sam srčani bolesnik, valjda oni znaju što to zapravo znači.

- 2005 godine sam nisam imala stolicu 12 dana imala sam bolove u trbuhu, slabost i mučnine. Otišla sam na pregled kod svog liječnika i on me odmah uputio za bolnicu. Tamo sam ostala 1 mjesec i 27 dana, bila sam cijelo vrijeme na dvopeku i čaju te infuziji. Nisam više mogla izdržati zadnjih dana pa sam molila sestru da mi donese nešto za jesti jer sam se počela gubiti, liječnici su od mene očekivali stolicu pa im je bilo jako čudno što ja toliko dugo nemam stolicu… pa kako da ju imam kad sam 1 cijeli mjesec i 27 dana na dvopeku, čaju i infuziji?! Nakon toga je moja sestra pobudila i tražila glavnu sestru zaraznog odijela da ju pita što je meni i dali se što zna. Glavna joj je sestra rekla da imam predugačko debelo crijevo te da bi ga morala rezati, na upit moje sestre dali ja mogu nešto drugo jesi osim dvopeka i čaja i zašto sam ja toliko dugo na dijeti glavan sestra je odgovorila upitno „ Od kad je ona na dijeti i zašto je ona na dijeti?“, kad je skužila da je obična medicinska sestra mi prepisala dijetu počela se čuditi rekavši da ja ne moram biti na dijeti i otkud pravo toj medicinskoj sestri da me stavi na toliko dugo vremena na dijetu. Znate li što to znači da sam ja 1 mj i 27 dana bila za džabe na dijeti radi glupe obične medicinske sestre koja nema pojma o pacijentovom zdravlju… nakon toga sam izgubila jako puno kila i nisam mogla normalno hodati jer nisam imala snage. Pa da ih čovjek ubije, ništa drugo!

- 2006 godine sam zatrudnjela i naglo počela krvariti, imala sam spontani pobačaj, ali dotični ginekolog Dr. M.Milojković mi je rekao da ja svejedno ne bi izdržala trudnoću i da se to moralo desiti, bolje prije nego kasnije. Utjehe li mi je dao, kako ga nije stid i sram mi takvo što uopće reći.

- 2007 godina mi je bila mirna… imala sam poteškoća ali nisu bili tako veliki… sve se dalo srediti tabletama.

- 2008 godine sam započela kako sam započela… gušenjem, bolovima u prsnom košu te sam završila na hitnoj… naravno da više ne ponavljam nisu znali što mi je te su mi dali injekciju i pustili kući. Takvu nekulturu i bezobrazluk nisam još vidjela kao sada, jednostavno sam ostala bez riječi i mogu vam otvoreno reći da se od sad bojim i ići kod tih „ doktora“ ako ih se uopće može tako nazvati!

Iskreno ponekad se pitam čovječe pa kako sam ja to sve preživjela, spram tih svih silnih doktora koji ne znaju što mi je i kako mi pomoći. Toliko puta sam završila u bolnici a nikad nisu znali što mi je i kako to više izliječiti. Kao da nam medicinsko osoblje čini uslugu, a ne posao za koji ih se plaća! To samo pokazuje i dokazuje naše liječnike u KBO, koliko oni znaju i koliko se oni brinu za svoje pacijente. Opće je poznato da je hrvatsko zdravstvo u rasulu ali ovako što doživjet, pa zar ne bi oni trebali učinit sve što je u njihovoj moći da pomognu a ne se zajebavat?! Ali oni su plaćeni za taj posao i njima nitko nije kriv što moraju raditi takav posao kakav rade, što moraju raditi noćne smijene i biti na usluzi kad god zatrebaju. To im ne daje pravo da budu neljubazni, nekulturni i bezobrazni. Što ja mogu ako nemam kako doći do njih, što bi ja trebala raditi kad meni pozli a nemam auto? Dali bi možda trebala doći pješice do njih sa kraja grada na drugi kraj grada u takvom stanju…a da njima vozila hitne pomoći stoje uparkirana na parkiralištu? Dali bi ja trebala njim moliti da oni dođu po mene? Dali bi im ja trebala dati nekakve pare sa strane da me odvezu do bolnice ili je to samo njihov posao? Kako čovjek može biti takav i ne pomoći osobi kojoj pomoć treba iako im je to posao? Pa pomogla bi strancu da vidim da mu pomoć treba, a kamo li da sam školovana za taj posao. Nisu vrijedni spomena, ali nadam se da ćemo uspjeti pokazati im da se ne igraju ljudskim životima nego da budu ono što moraju i ono što zapravo jesu… pa makar mi to bilo zadnje, jer idemo do kraja! Nisam jedina kojoj se takvo što dogodilo, voljela bi da svi imaju tu mogućnost i da svi ostali imaju priliku reći kakvi su i tko su „doktori“ KBO! Sramota, nažalost naše KBO…

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blogovi vrijedni pažnje

Brain Pulse

Nino 777

Eurosmijeh

Pakistanac

Hitna Služba

Anđeo i Demon