Timemetropolis https://blog.dnevnik.hr/tempovelegrada

nedjelja, 06.01.2008.

Život...kad počinjemo živjeti i koliko vrijedi jedan ljudski život?!

Tako sam sretna što sam čovjek, ma koliko to možda prepotentno zvučalo. Nekome to možda ne znači ništa, meni znači sve. Ništa nije važno, ništa nije vječno, ali znajući to znam uživati u ovom trenutku i svom životu... Sretna sam što još uvijek imam snage sanjati bajku i ne dopustiti da me dotiču ljudi prljavih ruku, pokvarenih misli... Istina, ponekad me rastuži svijet odraslih, iako odavno i ja pripadam toj kategoriji ljudi. Izgleda kao da su zaboravili svoje snove i ideale u koje su se zaklinjali, sve one naoko patetične stvari, a zapravo jedine i ljudske: iskrenost, ljubav i prijateljstvo. Život nisu neplaćeni računi, lažni statusi ni lažne ljubavi… Život je onaj topli, banalni pogled koji nam daje snagu da pohrlimo u sutra i uživamo u tom osjećaju već danas. Život su osjećaji, iskrenost i bezbrižnost... zato puštam da u meni i dalje živi ono malo veselo, radoznalo, iskreno i razigrano dijete... Živim sada, u ovom trenutku, u ovom trenutku se veselim tome što imam nove prijatelja i supruga koji razumiju sve moje vratolomije, radosti, bolove, pa i suze... koji su uz mene kad mi zatrebaju!

Kada zapravo počinje život?

Da li je početak našeg života započeo one jedne večeri 9 mjeseci prije našeg rođenja? Da li počinje onog dana kada smo odlučili malo protegnuti svoje ručice i nožice, udarajući mamu iznutra i vičući " tu sam, živ sam!" ili
počinje našim prvim udahom zagađenog zraka?
Vrištimo od muke, od šoka kakav je hladan taj vanjski svijet, a svi su oko nas sretni što smo se rodili. Dok mi urlamo nitko nas ne razumije a ono što želimo je: vratite me natrag tamo sam sigurno i zaštićeno mamino malo biće. Samim rođenjem mi krećemo unatrag. Dani su nam odbrajani, zna se prosječan životni vijek, znamo da od tog našeg prvog dana u vanjskom svijetu zapravo počinje prvi dan prema našem umiranju. Idemo prema brojci 1, 10, 20, 50, 70 i dalje je upitno... idemo brojati do smrti. Mi svojim rođenjem počinjemo umirati. Teško za shvatiti i malo tko uopće razmišlja na taj način.

Koliko vrijedi zapravo jedan ljudski život?

Gledajući ekonomski, jedan ljudski život vrijedi manje od opreme u tvornicama, manje od tržišta, manje od profita. Zato se radni dan rasteže do granica maksimuma. To znaju djeca u Aziji gdje rade do 14 sati na dan, kao i vrijedne dječje ruke pri izradi tepiha. Kako su ona lako zamjenjiva roba, njihov život ne znači puno. Pokoji dolar ili kuna dobije se ako se proda dijete ili mlađu ženu u roblje, za seksualno iživljavanje masnim turistima, zarada pripada makro, a batine, poniženja, i prisilna prostitucije pripada po pravu "slabijeg" roblju koja noću gmiže po ulicama.

Gledajući politički, život u predizbornom dijelu mandata znači deklarativno puno; može se ušićariti pokoji glas. Inače ne znači ništa, politika je pravo jačeg da dobije moć manipulacije nad slabijem, naravno uz sveopći konsenzus.

Gledajući u kontekstu religiozne prakse, ljudski život vrijedi; dan je od Boga i kao takav, mora se čuvati. Sve je to dobro, dok tračak euforijskog fanatizma ne obuzme pastvu, uz sveopću podršku osjećaja ugroženosti od drugih različitih konfesija.

Onda (tuđi) ljudski životi van skupine, imaju malu vrijednost.
Gledajući matematički, što su neki eksperti na tom polju zaključili, jedan ljudski život vrijedi jako malo; kad bi se ljudski tijelo raščlanilo na zbir kemijskih elemenata i spojeva, u prodavaonici kemijskih proizvoda za laboratorije vrijedili bi jako malo.

Život ne vrijedi novaca, dobara, niti izraženog truda, vrijedi on kao sama zamisao života i samog njegovog izvorišta. Vrijedi jer za njega postoji neki plan, neko ostvarenje koje ga očekuje da ga ispuni. On je jedinstven, i nema za njega izražajne vrijednosti. Jer je iznad vrijednosti materije, osobnog IQ, spola i sposobnosti. Uvriježeno je da tuđi život vrijedi onoliko koliku vrijednost propagira zamisao i ideja koju smo usvojili i po kojim se ravnamo, ne pitajući se u njenu ispravnost. I dovodeći uopće to u pitanje. To je pogubni utjecaj ideologije, uz svesrdno pomaganje naše zamrle savjesti.

Možemo se onda zapitati za vrijednost našeg života, kad za nas tuđi nema nikakve vrijednost?

06.01.2008. u 21:33 • 6 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< siječanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Blogovi vrijedni pažnje


Brain Pulse

Nino 777

Eurosmijeh

Pakistanac

Hitna Služba

Anđeo i Demon